ULUPUH-ov dugogodišnji član, emeritus, Sekcije za kazališnu i filmsku umjetnost Drago Turina Čarli preminuo je u 77. godini. Drago Turina (1943.) studirao je u Zagrebu, gdje je započeo svoj scenografski rad u studentskim kazalištima 1965.-1966. Od tada ostvario je više od dvjesto pedeset scenografskih radova u raznim kazališnim kućama, na televiziji i filmu. Osim u hrvatskim kazalištima, radio je u Mariboru, Novoj Gorici, Sarajevu, Beogradu, Trstu, Brnu. Bio je član Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti od 1969., a Nagradu ULUPUH-a za životno djelo dobio je 2018.


"Nije pretjerano kazati da scenografija Drage Turine predstavlja kazališnu epohu, da daje možda najodređeniji znak teatarskim zbivanjima u Hrvatskoj (a i šire) na prelasku od modernizma u postmodernu. Od trenutka kada se pojavio na sceni preuzeo je na sebe daleko veći teret opremanja pozornica za najraznovrsnije izvedbe, privukao je zanimanje kazališnih grupa i institucija u brojnim domaćim i inozemnim sredinama, oduševio je publiku i kritiku kod kuće i u svijetu, potaknuo je na suradnju umjetnike iz gotovo svih aktivnih naraštaja. Drugačije rečeno, samo je u njegovoj ulozi moguće naći neki zajednički nazivnik burnoga i dramatičnoga kazališnog života u razdoblju golemih estetskih mijena i lomova, u razdoblju možda još većih društveno-političkih sukoba i previranja uračunavajući 1968., 1971., pad Berlinskog zida i Domovinski rat. (…) Po Čarliju Turini scenografija je u nas definitivno postala dramskom disciplinom, ispunila je u potpunosti lucidni bauhausovski zahtjev stvaranja „stroja za igru“, postala je nezamjenjivim dijelom redateljske i glumačke interakcije. Daleko od svake dogmatičnosti, izborom raznih materijala i animiranjem različitih mogućnosti scenske mašinerije, Turina se umio približiti specifičnim zahtjevima stilsko-epohalnih postavka, ali uvijek u duhu suvremenoga shvaćanja, a ne puke pasatističke evokacije ili akademske rekonstrukcije. Njegova maštovitost i otvorenost prema morfološkom pluralizmu znali su iz najtežih uvjeta – i unatoč teško svladivim preprekama – izvući funkcionalni i estetski optimum.“ (akademik Tonko Maroević, iz recenzije monografije Drago Turina - scenograf autorice Branke Hlevnjak, izdavač: ULUPUH, Zagreb, 2013.)


Danas je scenografija Drage Turine inspiracija za mlade, putokaz avangardne prošlosti za budućnost. Njegova scenografska rješenja polaze od sadržaja predstave do poruke koju predstava nosi, od ciljane publike i mjesta izvođenja do ugođaja kojim postiže punu kazališnu čaroliju; od praktičnosti izvedbe do prostorno-vremenske i dramaturške efektnosti; od jednostavnih rekvizita i simbola do skladnih i složenih, mobilnih cjelina. Jezikom simbola opredmećivao je Turina dramaturgiju mekim i krutim, pokretnim i nepokretnim rješenjima stvarajući po potrebi realne i irealne ambijente koji se kreću od krajnje redukcije (minimalizma) do bogatih svjetlosnih i zavjesnih preobrazbi. Zahvaljujući svojoj tehničkoj vještini inžinjera strojarstva i brodogradnje Drago Turina unapređivao je scenografiju nepresušnim izobiljem inovacija, a pritom je odmah organizirao i kreirao mehanizme kojim će ostvariti svoja originalna rješenja za scenu i pozornicu, koja su do tog trenutka bila nezamisliva. Pa i u jednoj od posljednjih scenografija, primjerice za predstavu „Domaća zadaća“ Drago Turina dokazao je kako se škrtim sredstvima postižu optimalni učinci, a prostorna se i vremenska iluzija vidno mijenja - stoji u ULUPUH-ovu priopćenju.


Drago Turina jedan je od najvećih majstora kazališne scenografije i svoja remek-djela ostvarivao je i na filmu i na zahtjevnim manifestacijama na otvorenom prostoru. Kako je bio autor koji svoj rad izvodi vrlo precizno, prvo kao skicu, potom izrađuje maketu, a u monografiji je gotovo diktirao u pero Branki Hlevnjak, kratke opise razložnosti svoga rješenja, njegova je monografija, to jest uvid u njegov opus putokaz za učenje scenografije. Uostalom, mnoge današnje nagrađivane i hvaljene scenografije mladih autora možemo naći, kao avangardnu prethodnicu, u djelima Drage Turine. (Branka Hlevnjak)





Najznačajnija scenografska ostvarenja:


- HNK, Zagreb: Kiklop, Timon Atenjanin, Mutter Courage, Troilo i Cresida, Figarova svadba, Večeras se improvizira...


- HNK, Split: Don Juan, Hrvatski Faust, Othello, Smrt Stjepana Radića...


- DK Gavella: Amadeus, Sokol ga nije volio, San Ivanjske noći, Talisman...


- GK Komedija: O Kaj, Gubec beg, Grička vještica, Jadnici, Kralj je gol...


- ZKM: Opsada Sigeta, Štrokoloko, Maksimilijan, Magic and Loss, Charlie Brown, Božićna pjesma, Zaštićena zona...





Značajnije nagrade:


- Zlatni vijenac 1969., 1985., Festival MES Sarajevo;


- Sterijina nagrada 1977., Sterijino pozorje, Novi Sad;


- Zlatna arena 1977., Filmski festival Pula;


- Srebrna medalja Praškog Quadrienalla 1983., Prag


- Nagrada Marul 1992., 1995., 1997., Marulovi dani, Split


- Nagrada Hrvatskog glumišta 1994.


Izlagao je u Zagrebu, Novom Sadu, Pragu, Tokiju, Shanghaiu, Torontu (World Stage Design). N.Vek.