SOPJE - U južnoj Mađarskoj, uz lijevu obalu Drave, nalazi se osam sela naseljenih većinskim hrvatskim stanovništvom. Prirodne i povijesne okolnosti udaljile su te ljude od matične zemlje, ali prije 14 godina Hrvati iz Sopja u Hrvatskoj i Hrvati iz Starina (Dravasztara) u Mađarskoj počeli su suradnju organiziranjem zajedničke manifestacije pod nazivom Dravsko proljeće. Tijekom godina suradnja se razvijala i proširivala i na druga mjesta i druge manifestacije.

Prošle godine Sopjani su sudjelovali na manifestaciji Hrvatska svinjokolja u Podravini, koju su treći put organizirali mještani Martinaca. Svinjokolja u Martincima slična je slavonskom kolinju, ali je natjecateljskog karaktera jer sav posao kolinja obavljaju međusobno neovisne ekipe, a sve što rade ocjenjuje se. Posebno povjerenstvo budno prati što se i kako radi, a ocjenjuje također kako izgledaju proizvodi i kakvog su okusa. Sopjani su prošle godine, zajedno s ekipom mađarskog Starina, osvojili pehar za najbolje pripravljeno svinjokoljsko jelo (pečeno meso) koje tamo nazivaju frišketinom.

Ove godine 4. Hrvatska svinjokolja u Podravini, održana u Martincima proteklog vikenda, promijenila je naziv i sada je Hrvatski gastronomski i kulturni festival u Podravini, a organizirale su ga hrvatske manjinske samouprave iz županija Baranja i Šomođi i zastupnik Hrvata u Mađarskom parlamentu Jozo Solga iz Martinaca. Natjecalo se 11 ekipa, od kojih su tri bile iz Hrvatske, iz Lukača, Gornjeg Bazja i Sopja. Načelnik Općine Sopje Berislav Androš počašćen je članstvom u povjerenstvu za ocjenjivanje u tri kategorije – najbolje kobasice, najbolje ćurke (krvavice) i najbolja frišketina. Povjerenstvo je odlučilo da je najbolji i najskladniji tim bila ekipa mesara iz Martinaca.

Oko 200 sudionika manifestacije dobro se naradilo, ali i zabavilo uz dobru kapljicu i ukusna jela, svaka ekipa imala je neke svoje metode da se neki posao obavi što brže i lakše, i svoje recepte da jelo bude što bolje i ukusnije. Bilo je i pjesme, ali i žalovanja za vremenima kad se svinjokolja obavljala u svakom dvorištu. Danas je sve manje mladih koji su voljni prihvatiti se toga posla, i sve manje onih koji to mogu i znaju obaviti.

Gotovo nijedna zajednička manifestacija Hrvata s lijeve i desne obale Drave ne može proći bez razgovora o izgradnji mosta koji im nedostaje jer od Terezinog Polja do Donjeg Miholjca nema mogućnosti prijelaza rijeke. Da bi iz Kapinaca došli u tek nekoliko "zračnih" kilometara udaljene Martince, Hrvati moraju prijeći udaljenost od stotinjak "kopnenih" kilometara. Most kod Sopja ili kod Kapinaca riješio bi taj problem, samo da je više razumijevanja, volje i poduzetnosti, osobito sada kada su EU fondovi "nadohvat ruke".
Petar Žarković