TvObzor
INTERVJU: NENO BELAN

Tajna je mog uspjeha u tome što se nisam povodio za glazbenim trendovima
Objavljeno 17. siječnja, 2020.
Prije je isključivo funkcionirao krvavi rad po garažama te traženje prilike kod diskografa za ulazak u studio, a danas svatko može ući u studio i dobiti ugovor

Tijekom protekla četiri desetljeća na ovom prostoru rodile su se mnoge glazbene karijere. Nemali broj nije preživio tržišnu utakmicu ni promjene. Opstali su najbolji. U grupi onih koji prkose i zubu vremena i promjenjivim ukusima generacija je kantautor Neno Belan. Na sceni je duge 33 godine. Karijeru je počeo u grupi Đavoli, koja je proizvela mnoge hitove, koji se i danas slušaju, a zanimljiva činjenica je da je upravo zbog prvog glazbenog ugovora s Đavolima Belan napustio fakultet. Kad se grupa ugasila početkom devedesetih godina, Neno je uplovio u solo karijeru, koju je 1997. godine obogatio suradnjom s riječkim bendom Fiumens, s kojima i danas kontinuirano nastupa.

Krvavi rad
Koliko su se uvjeti za uspjeh promijenili od osamdesetih do danas?

- Pa, recimo da su se demokratizacijom medija jako promijenili. Dakle, prije je isključivo funkcionirao krvavi rad po garažama i podrumima te traženje prilike kod tada malobrojnih diskografa za ulazak u studio, ali kad bi glazbenik dobio priliku konačno ući u studio, to je mnogo značilo u karijeri. Danas, naprotiv, bez problema svatko može ući u studio, pa i dobiti ugovor s jednim od (brojnih) diskografa - ali to mu ništa ne jamči.

U tridesetak godina bavljenja glazbom sigurno ste se promijenili, sazreli ste. Što je ipak ostalo isto?

- Ostao je isti moj duh ili duša, kako hoćete. Naravno da sam iskusniji i zreliji, i da sam mnogo toga prošao te da su mi jednostavno mnoge stvari jasnije, a i naučio sam kako pravilnije reagirati i što napraviti. Međutim, ono najvažnije, a to je bit mog stvaralaštva, ostalo je netaknuto.

Tko je najzaslužniji što ste sve ove godine, od razdoblja Đavola do solo karijere, ostali vjerni sebi i svom stilu?

- Najzaslužniji sam ja. Nikada se nisam htio povoditi za nekim trendovima koji su zavladali, posebice u glazbi. Jedne godine je moderno ovo, druge ono, i što je bilo moderno prve godine ispada iz igre. Jednostavno, našao sam neki svoj stil, kako meni odgovara i kako mislim da treba biti. Bez lažne skromnosti, mislim da sam tu jako dobar, i to je izvan svih trendova. Moja glazba je svevremenska, što se dokazuje i nakon tolikih godina. Ljudi pjevaju pjesme iz osamdesetih, odlično ih znaju. Čak i mlađa publika koja nije bila ni rođena kad sam pisao te pjesme.

Obiteljski projekt
Kako su nastajali neki od vaših najpoznatijih hitova?

- To su sve različite situacije, nema pravila kako pjesma nastaje. Situacija može biti potpuno fiktivna, izmišljena, zamišljena, a nekad se može dogoditi iz osobnog iskustva, ili iskustva nekog od mojih prijatelja iz okoline, koji me inspiriraju da nešto napišem. Moje pjesme su nastajale u razdoblju od 15 minuta do nekoliko godina.

Prošle godine ste s kćeri Nikolinom predstavili singl “Ti i ja”. Koliko ste zadovoljni kako je pjesma prošla kod publike? Očekuje li nas u budućnosti još suradnji?

- Taj projekt je bio, prije svega, obiteljski. Bilo mi je važno da s njom zapjevam jer doista ima odličan glas, čak je studirala nekoliko godina solo pjevanje. Koliko vidim, nije nešto pretjerano zainteresirana za pjevanje i glazbenu karijeru, pjesma je više bila usluga meni jer sam želio imati lijepu zajedničku uspomenu. Ova pjesma nije uopće nešto što inače radim, i nismo razmišljali hoće li postati neki veliki hit. Nikolina jako voli pjevati na engleskom jeziku, sada je napravila jednu pjesmu i uopće ne zvuči loše. Kad biste je pustili u nekom klubu, ne biste prepoznali da ona pjeva. Tu snimku sam pokazao jednom prijatelju diskografu, pa ćemo vidjeti što će biti.

Na koji ste od studijskih albuma najponosniji?

- Na ukupan svoj rad. Teško je izdvajati neki, jer iza svakog stoji određeni dio mog života, i svaki nosi neku svoju specifičnu priču u sebi.

Znate li tekstove svih svojih pjesama napamet?

- Ne znam sve baš u cijelosti. One koje redovito izvodim svakako znam, ali mnoge pjesme ne stanu u koncertni repertoar, te prođu godine i onda tekstovi malo izblijede iz memorije, što je sasvim prirodno i normalno.

Kruna karijere
Manje je poznato da ste studirali elektrotehniku, ali ste studij napustili na apsolventskoj godini i potpisali ugovor s tadašnjim Jugotonom. Žalite li danas zbog te odluke?

- Ta je odluka bila teška i vrlo rizična, ali poslije se pokazala od životne važnosti. Nikad nisam zažalio zbog te odluke jer, iako je elektrotehnika definitivno moja velika ljubav, glazba je isto tako, pa još i veća. Budući da sam stjecajem okolnosti bio doveden u situaciju da moram odlučiti u tom trenutku kojim putom krenuti dalje, odlučio sam poslušati glas srca jer mi razum nije puno mogao pomoći. Tako sam bio učinio i tako odredio daljnji tijek svog života. Danas sam sretan da radim ono što volim, iako, i da sam krenuo dalje putem završavanja studija i rada u toj struci, vjerojatno bih također bio zadovoljan.

Na kojim projektima trenutno radite?

- U fokusu mi je, usudio bih se reći, kruna karijere - mjuzikl. U Hrvatskom narodnom kazalištu Split postavljamo mjuzikl koji se zove “Bambina” prema jednoj od mojih pjesama. Riječ je o takozvanom formatu jukebox mjuzikla, nešto slično kao “Mamma Mia!”. Tekst je napravljen na mojim starim pjesmama. Upravo su krenule probe, a premijera bi se trebala održati polovinom veljače. Očekujem da će projekt biti odličan, vjerujem da će u budućnosti mjuzikl imati i gostovanja, i u povodu toga bih volio ponovno posjetiti i Osijek.

Nerijetko nastupate u Osijeku. Koliko se naš grad promijenio od dana kad ste prvi put kročili u njega?

- U biti se nije promijenio. S vremenom sve postaje modernije, automobili su bolji, izniknulo je mnogo novih zgrada, ali to nije samo ovdje, to je tehnološki napredak koji se vidi u cijelom svijetu. Međutim, bit grada i njegovih ljudi se nikada nije promijenila. Kad dođem u centar Osijeka, osjećam se sjetno, vratim se u to neko razdoblje kad sam bio mladić. To je jedan specifičan grad, sa specifičnim duhom, koji ga razlikuje od ostalih gradova u Hrvatskoj. Upravo taj duh se najviše zadržao, bar tako ja osjećam.

Nikola Kučar
U HNK-u Split postavljamo mjuzikl “Bambina” prema jednoj od mojih pjesama, riječ je o takozvanom formatu jukebox mjuzikla
DINAMIČAN ŽIVOT
Možete li nam opisati jedan svoj uobičajen dan?

- Za mene baš i nema uobičajenog dana, moj život je raznolik i dinamičan. Ponekad sam na putu, bližem ili daljem; u automobilu provedem dosta sati. Telefoniram, ugovaram, dogovaram... Ponekad imam medijskih obveza pa opet letim naokolo da to obavim. Ponekad radim u studiju po cijele dane na nekom novom glazbenom projektu, ponekad sam na terenu, na nekom svom koncertu, pa opet tu imam bezbroj popratnih aktivnosti. A ponekad sam slobodan, i tada sam ili kod obitelji, ili s prijateljima i radim bilo što opuštajući se. Recimo, partija bilijara koji volim.
Možda ste propustili...

NOVE EPIZODE HIT-SERIJE ‘’LUD, ZBUNJEN, NORMALAN’’ NA NOVOJ TV

U ulozi Izeta i dalje ćemo gledati Mustafu Nadarevića