Iako se čini da je s pobjedom Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima te prethodnim SDP-ovim uspjehom na europarlamentarnim izborima stranka u mnogo komfornijem položaju uoči nadolazećih parlamentarnih izbora, mnogi domaći politički analitičari smatraju da to, međutim, nije tako i da će i među socijaldemokratima doći do novih potresa.

Razlog tomu, prije svega, vide u činjenici da dio stranačkog establišmenta nije zadovoljan vodstvom stranke te smatra kako predsjednik SDP-a Davor Bernardić nije kvalitetan izbor za budućeg hrvatskog premijera. Nezadovoljni dio stranke smatra kako će upravo najava njegove kandidature za premijera mnoge neodlučne birače udaljiti od glasanja za SDP i njegove koalicijske partnere. Tomu u prilog ide i podatak da, iako SDP nakon mnogo vremena, prema anketama, vodi, njegov je predsjednik tek na 11. mjestu liste omiljenih hrvatskih političara.

Dio saborskih zastupnika SDP-a, a radi se uglavnom o Milanovićevim ljudima, otvoreno je još uoči izbora za Europski parlament tražio smjene na čelu stranke lobirajući po lokalnim organizacijama i okupljajući se vikendima, no nije mogao pronaći osobu koja bi željela preuzeti odgovornost vođe pobune. Uoči izbora za EP intenzitet tog nezadovoljstva je opao, uz obrazloženje da stranci treba jedinstvo, no prava je istina bila da se računalo kako će eventualni lošiji rezultat dodatno poljuljati Bernardićev status. Aktualni predsjednik socijaldemokrata uoči tih izbora povukao je, međutim, nekoliko iznenađujuće dobrih poteza, a među njima bilo je sklapanje primirja s nekim kandidatima s liste SDP-a, a na stranačku je listu doveo i bivšu SDP-ovku Mirelu Holly. Pokazalo se kako su ti potezi bili odlučujući za uspjeh, a rezultati su na kraju iznenadili mnoge te djelomično ušutkali Bernardićeve kritičare. To međutim nije značilo da ekipa oko Grbina, Jovanovića, Tomića i Klisovića odustaje od svojih namjera, nego se tražio novi pravi trenutak. A on je došao s predsjedničkim izborima, gdje su pobunjenici vidjeli svoju šansu u kandidaturi Zorana Milanovića, odnosno njegovu povratku u hrvatsku politiku. Slijedila je i pobjeda SDP-a na predsjedničkim izborima, koju je Bernardić uspio prikazati još jednim svojim velikim uspjehom, što ga je ponukalo da najavi i svoju kandidaturu za hrvatskog premijera.

Politolog Nikola Baketa vjeruje da će se SDP u prijeizbornom razdoblju naći u velikoj dvojbi.

- Ako bi SDP, kao velika stranka, išao s nestranačkim kandidatom ili s nekim drugim kandidatom, tko nije predsjednik stranke, priznao bi da mu vodstvo nije doraslo toj funkciji. S druge strane, Bernardićeva popularnost u javnosti i percepcija o njemu nisu takve da bi mogao donijeti rezultat i da bi funkciju premijera mogao obavljati kvalitetno. Uključivanjem različitih struktura i struja unutar SDP-a na europarlamentarnim izborima pokazao je da može otvoriti različita razmišljanja, ali je pitanje je li to dovoljno da bude premijer. To je sada zamka za SDP, jer mu zbog ova dva uspjeha moraju dati tu šansu, a, s druge strane, uzmu li koga sa strane, percepcija stranke bit će lošija - kaže Baketa, dodajući kako smatra da im ni jedna ni druga opcija neće donijeti dobro.

Drži kako bi za stranku bilo jednostavnije kada bi mogla iznjedriti nekoga trećeg kandidata unutar stranke, koji bi bio dovoljno jak a s kim bi Bernardić mogao živjeti.

- To bi bio njihov plus, ali s obzirom na posljednje izjave, to ne bi bilo moguće. Ne vidim nikoga unutar SDP-a tko bi mogao biti taj kandidat, posebno ako Orsat Miljenić ode u Ured predsjednika RH - zaključuje Baketa.

Treba reći kako su sve te najave još uvijek preuranjene, a nastup dviju najjačih stranaka na parlamentarnim izborima odredit će dinamika unutarstranačkog restrukturiranja.