Kamere koje nadgledaju naš život nalaze se posvuda, pa nije rijetkost uočiti ih i u ugostiteljskim objektima. Dok pijete kavu ili ručate s nekim iz svoje blizine, s prijateljima, članovima obitelji ili poslovnim partnerima, često neprimjetne nadzorne kamere snimaju svaki vaš pokret i gestu. I ne samo to, oni koji obavljaju nadzor tako načinjene snimke teoretski mogu čuvati godinama, ali i proslijeđivati ih dalje.

U jednom novootvorenom osječkom kafiću opazili smo kameru. Na pritužbu da se susret s kamerom u kafiću ne čini baš gostoljubivim činom, konobar nam spremno odgovara: "Nemate se čega bojati ako nemate problema sa zakonom." Dodaje kako je kamera u dotičnom kafiću postavljena zbog njegove, konobarove, sigurnosti. Izlazimo iz kafića s uvjerenjem da se tamo nećemo nikada više pojaviti.

Svi se jako dobro sjećamo sudbine jednog od ponajboljih zagrebačkih kuhara i vlasnika restorana. Njegovo ime je Mario Čerhak. On je imao tu sreću ili nesreću da se u njegovu restoranu "Marcellino" u posebnoj prostoriji namijenjenoj najekskluzivnijim gostima na ručku nađu poznate osobe iz sfere politike i biznisa Ivo Sanader i Zsolt Hernádi. Potajno napravljeni snimak koji je Čerhak na svoju inicijativu dostavio Uskoku i medijima navodno je razotkrio tajanstvenu komunikaciju dvojice moćnika koji su zbog primanja i davanja mita nedavno nepravomoćno osuđeni na zatvorsku kaznu. Nema nikoga tko tada nije aplaudirao kuharu i doušniku-amateru na učinjenom poslu. Tko uopće voli korupciju? Ipak, obični gosti, nekriminalci, počeli su u širokom krugu zaobilaziti restoran u Jurjevskoj iz jednog jedinog razloga - njegov gazda ne samo da sve snima nego i snimke osobno pregledava, analizira i dalje prosljeđuje. Naposljetku je uvrijeđeni Čerhak svoj restoran zatvorio te napustio ne samo Zagreb nego i Hrvatsku. Sreću je potražio drugdje, a zlobnici kažu da je sa sobom ponio i svoje kamere.

Zagovornici posvemašnjeg nadzora javnog prostora preko nadzornih kamera ističu brojne sigurnosne blagodati. Nedavno se Facebookom proširila vijest o tome kako je jedna Osječanka uspjela povratiti jaknu koju je iz kafića odnijela na sebi neka druga žena tako što je snimak s nadzorne kamere objavila na svome profilu. Javno prokazivanje na društvenoj mreži pokazalo se uspješnim. Osoba s tuđom jaknom navodno se uskoro javila i vratila otuđen (ili pogreškom zamijenjen) odjevni predmet. Primjerice, na jednoj stambenoj zgradi u Dubrovačkoj postavljene su kamere koje nadziru sve četiri strane svijeta i kontroliraju sve pješake i vozila koji ulaze ili izlaze iz susjednog Vijenca Gorana Zobundžije. Iako postoji uvjerenje da nadzorne kamere pridonose smanjenju kriminala, iskustva iz Velike Britanije koja je u tome najdalje otišla govore da nije tako. Policijski inspektor s kojim smo razgovarali rekao nam je kako u Osijeku nema toliko nasilja u kafićima, ali da ima dosta provala koje se događaju noću iza kojih često stoje narkomani.

Nema nikakve dvojbe da će nadzorne kamere olakašati policijske istrage, a možda i spriječiti kakav nasilni čin. No posve je jasno da srljamo u digitalnu distopiju orvelovskog tipa u kojoj nitko od nas neće imati ni najmanji komadić privatnosti. Čak ni kada nedužno ispijamo šalicu kave ili čašu piva u svom omiljenom kafiću.