"Gospodine Červar, kako ste", počeo je intervju novinar Kleine Zeitunga s hrvatskim izbornikom, koji je i sam neko vrijeme bio trener u Austriji. Lino mu je pomalo demagoški odgovorio: "Nisam dobro. Izbornik nikada ne smije biti dobro!"

Već smo spomenuli kako Kleine Zeitung, lokalni štajerski dnevni list u izdanju Styrije, daje velik prostor Europskom rukometnom prvenstvu. Zanimljiva je uređivačka odluka da često prednost daju događajima u A skupini, koja se igra u Grazu, s naglaskom na praćenju hrvatske reprezentacije, a ne austrijskim rukometašima, premda u Beču imaju svoga posebnog izvjestitelja. Najviše je, naravno, priča o hrvatskim navijačima, koji u Stadthalleu stvaraju posebnu atmosferu. Po uzoru na ORF-ova novinara tijekom Europskog nogometnog prvenstva 2008., kada je svoje javljanje započeo: „Dobro došli u Beč, glavni grad Hrvatske", i novinari Kleine Zeitunga pišu kako je Graz ovih dana postao najveći hrvatski grad. Naime, sami Grazeri za svoj grad kažu kako je on najveći grad Austrije. Valjda zbog nekog osjećaja manje vrijednosti i klasičnog rivaliteta spram metropole objasnit će kako je "Beč glavni grad, a Graz najveći grad Austrije". Po toj logici, onda je ovih dana Graz postao najveći hrvatski grad. Euforija raste. Takvi smo mi. Dvije pobjede i već smo najbolji u Europi. Jedan poraz i "Lino odlazi". Već se traži način kako otići do Beča, koji bi za sljedeći vikend mogao ponovo postati glavni grad Hrvatske.

Kako je Graz doista postao "najveći hrvatski grad", bilo je vidljivo tijekom vikenda. Za razliku od četvrtka, kada si tek oko dvorane mogao primijetiti veće skupine hrvatskih navijača, u subotu, na dan utakmice s Bjelorusijom, hrvatski se govorilo na svakom koraku. Schlossberg kula i vidikovac, gotovo u centru Graza, bila je ovih dana prava kula babilonska. Na vrhu i u njezinu podnožju govorilo se svim hrvatskim narječjima, a miješalo se tu i crnogorskaoga i srpskoga, s obzirom na to da je ponešto i njihovih navijača stiglo u Graz. Ovo je bilo valjda prvo natjecanje na kojem je bilo utakmice s većim tenzijama negoli na ovom današnjem susretu Hrvatske i Srbije. Crnogorci su bučno proslavili pobjedu nad Srbijom. Ludo je bilo na crnogorskim ulicama, ali, kažu, i u hotelu gdje im se nalazi reprezentacija. Protiv Srbije su zaigrali u zelenim dresovima, što je zapelo za nekadašnje "drugo oko". Srbe je zeleni dres asocirao na tzv. Zelenaški pokret, koji se 1918. godine usprotivio spajanju Srbije i Crne Gore, pa je tako i do danas ostalo da se crnogorske suvereniste naziva zelenašima. Znali su se i prije sportaši koristiti simbolikom. Primjerice, u finalu Olimpijskih igara u Naganu češki hokejaš Jaromir Jagr protiv Rusije nosio je broj 68, podsjećajući tako na godinu praškog proljeća. Koliko nam je poznato, ni jedan hrvatski igrač danas neće nositi dres s brojem 91! A što ako je, primjerice, igrač navijač Chicago Bullsa, pa po uzoru na Dennisa Rodmana želi upravo taj broj?