Susretali su se hrvatski i srpski rukometaši često na velikim natjecanjima, ali je suparnik igrao pod različitim imenima i zastavama. U početku pod nazivom SR Jugoslavije. I bili su uspješniji, slavili su na EP-u u Španjolskoj 1996., SP-u u Egiptu 1999. i na EP-u u Švedskoj 2002. Potom je država promijenila ime u Srbija i Crna Gora. I tada počinje uspješniji niz naših rukometaša. Minimalno smo svladali srpsko-crnogorsku zajedničku reprezentaciju na SP-u u Tunisu i godinu poslije na EP-u u Švicarskoj. Prvi službeni susret reprezentacija Hrvatske i Srbije završio je bez pobjednika. Bilo je to u Švedskoj na SP-u 2011. godine. Slijedila je pobjeda koju najradije pamte u srpskom rukometu. U polufinalu Europskog prvenstva u paklu Beograd Arene domaćin je slavio sa 26:22. Slatka osveta slijedila je iste godine, kada su naši rukometaši slavili na Olimpijskim igrama u Londonu. Pobjeda od 32:22 tadašnjeg izbornika Slavka Golužu podsjetila je na film “Oluja svih oluja”! Rado pamtimo i posljednju utakmicu na velikim natjecanjima. Na prošlom europskom prvenstvu, kojem smo bili domaćini, Hrvatska je na startu natjecanja u Spaladium Areni ugostila i razbila Srbiju. Bilo je 32:22, a susret je odigran u atmosferi koju su hvalili i suparnici. Za razlku od one beogradske 2012. godine. Dva službena susreta odigrali smo i prošle godine. Hrvatska i Srbija igrale su u istoj kvalifikacijskoj skupini za aktualno europsko prvenstvo. U Beogradu je bilo neriješeno (25:25), a Hrvatska se u završnici spasila od poraza. U uzvratu odigranom nekoliko dana poslije u Zadru naši su rukometaši slavili sa 27:23. K.L.