U sklopu ciklusnog programa "Kulturni četvrtak" u Gradskoj knjižnici Vukovar održano je predavanje pod nazivom "Reinterpretacija povijesnog kostima: vukovarska građanska odjeća 19. stoljeća".

Predavanje je održao akademski slikar-grafičar i viši modni dizajner Marin Sovar, koji je 1977. rođen u Vukovaru, a u vrijeme Domovinskoga rata s obitelji je otišao u progonstvo u Umag. Maturirao je dizajn tekstila u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, modni dizajn diplomirao je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu (gdje i sada radi u svojstvu predavača), a zvanje akademskog slikara-grafičara stekao je 2006. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Od ranog je djetinjstva bio zainteresiran za tkanine, modu i šivanje te ističe kako su mu još od pete godine života glavni alat za izražavanje bile bojice i papir.

- Od malena sam dosta crtao i pokazivao talent. Roditelji su me podržavali, premda potječem iz prosječne poljoprivredne obitelji, a mama mi je krojačica, pa sam se u kreativnosti i likovnom izražavanju koristio literaturom koja mi je bila dostupna. Ona je imala modne časopise i knjige koje su bile vezane uz krojeve i modne projekte. Vremenom sam počeo crtati figure jer me fasciniralo kako modni dizajneri tako realistično prikažu ljudske proporcije, pokret tijela, tkanine i uzorke – naglasio je Sovar, dodavši kako je još kao desetogodišnjak govorio da će biti modni kreator.

Govoreći o životnom putu istaknuo je kako je sve išlo svojim tijekom, trudio se i u školi i izvan nje kako bi želje pretvorio u stvarnost, pa je danas po struci upravo ono što je želio biti, čak i više od toga.

Sada kada je iznimno uspješan i popularan u poslu kreatora (posebice kada je riječ o vjenčanicama), Sovar poručuje kako je u cijelom procesu najvažniji rad te nikada nije razmišljao o tome hoće li biti poznat i koliko će ljudi čuti za njega. Svoja znanja nastoji prenijeti i mladim ljudima, kojima redovito govori kako učenici i studenti u svim smjerovima trebaju prihvatiti kako ih njihovi profesori i predavači neće svemu naučiti.

- Najviše se uči ako u slobodno vrijeme radite. Još u srednjoj školi sam si šivao odjeću, a nakon završenog fakulteta sam počeo šivati po mjeri i radio kao krojač. Na taj način radim i danas, ali unosim i profesionalni dio kroz savjetovanja, prilagođavam se osobi koja mi dođe, a najviše sam profitirao od toga što sam ‘‘šljakao‘‘. Nisam se ponašao u stilu ‘imam diplomu i ne moram se previše truditi‘, što mnogi modni dizajneri zamišljaju i govore kako će oni crtati, a netko drugi će šivati. Nikada to nisam gledao na taj način – poručio je Sovar.

Prema njegovim riječima, kada čovjeku tijekom 10-15 godina rada prođe veliki broj ljudi koji su zadovoljni rezultatima, posve će sigurno o tomu govoriti drugima sa zadovoljstvom, što je najbolja preporuka.

- Odradio sam mnoga vjenčanja prema principu malih modnih revija, odnosno s više haljina na istom vjenčanju. U posljednje vrijeme radim muška odijela, pa za vjenčanje kreiram odjeću za cijele obitelji. Ljudi me prepoznaju kao modnog dizajnera i stručnjaka i vraćaju mi se ponajprije zbog profesionalne izrade, no i posao na Sveučilištu u Zagrebu svakako je pridonio tome da budem prepoznat u širem krugu ljudi – naveo je i naglasio kako ono što kreira za izložbe i modne revije nije avangarda, nego klasika s pomakom.

Posebno je naglasio kako u njemu postoji velika želja za povratkom u Vukovar, tim prije što se nakon progonstva i studija jedno vrijeme i vratio živjeti u rodni grad, ali ga je život ponovo odveo za Zagreb.

- Sve su mi opcije otvorene, volio bih pokrenuti nešto svoje u Vukovaru i vjerujem kako ću se, makar u mirovini, vratiti u Sotin i kad-tad uživati uz Dunav - rekao je.

Njegovo je predavanje u vukovarskoj knjižnici privuklo veliki broj posjetitelja, a Sovar je naveo kako građa koja postoji u Gradskom muzeju Vukovar govori o tome kako je u 19. stoljeću moda iz Pariza došla u Vukovar te su se njegovi stanovnici odijevali doslovno isto kako i Parižani u to doba.