Kakve promjene slijede na Pantovčaku izborom Zorana Milanovića i kakav će biti kao predsjednik, najčešće je pitanje koje se ovih dana provlači kroz medije. S obzirom na predsjedničke ovlasti, to da će biti vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske i sukreator vanjske politike u suradnji s premijerom i Vladom, i ne mora se očekivati previše. No, s obzirom na to da je još u kampanji poručio kako želi biti predsjednik moderne, progresivne, znatiželjne i otvorene Hrvatske, te dodao da ako uspije biti predsjednik s karakterom, Hrvatska će biti zemlja sa stavom, možemo očekivati svašta. Naročito ako se uzme i dio njegova govora iz pobjedničke noći kada je izjavio: “Onakav kakav sam bio u kampanji bit ću i predsjednik, govorit ću, pitat ću, sugerirati, davati prijedloge i nadam se da neću iznevjeriti povjerenje koje ste mi dali.”

No tu ipak dolazimo do samih kontradiktornosti o čemu svjedoči još jedna od njegovih izjava o tome “da neće biti ništa bitno drukčije”, i koja prizemljuje one koji očekuju velike promjene. Naime, Milanović je, zapravo, tijekom cijele svoje kampanje jako naglašavao da ne sprema nikakve dramatične promjene na predsjedničkoj dužnosti. Govorio je da ne zagovara nikakve veće ovlasti za dužnost predsjednika, da se i s ovima dosta može. Ipak, svi znamo da postoji razlika između obećanja u kampanji kao i pobjedničkih govora i prakse. Politolog Pero Maldini s tim u vezi dodaje: “Njegova pozicija može biti jako konstruktivna, ako se ne oda stanačkom kadroviranju ili ideološkim pristranostima.” Politički analitičar i sveučilišni profesor Žarko Puhovski pak smatra da je Milanović prekapacitiran za predsjednika što je, zapravo, problem. “On ima viška energije i sposobnosti te je pitanje kako će to ugurati u onaj okvir koji Ustav predviđa za predsjednika države. On je doista čovjek koji dobro, pa i najbolje funkcionira s pozicije moći. To mu u ovom slučaju neće biti moguće. Položaj predsjednika Milanović prihvaća kao rezervnu varijantu”, primijetio je Puhovski. Što, ako je istina, nikako nije dobro, pa ni za očekivanja građana, a naročito onih koji su ga birali. Puhovski još dodaje da mu to i nije vrhunac karijere, naglasivši: “Vrhunac je bio položaj premijera jer njega zanima moć. Ne zanima ga da bude priman po različitim uglednim mjestima, nego ga zanima čista moć koju sada baš i neće imati.” A kada je riječ o Milanovićevim prvim potezima, očekuje da će se pokušati ponašati mirno i u okviru institucija, bez velikih gesta, sve dok ga ne ponese njegov karakter. Pokušavat će tjerati vlast da se ne susreće s osumnjičenim osobama, da se spriječi stranačko kadroviranje itd.

A kako je baš karakter bio i Milanovićev izborni program, moramo mu vjerovati, kao i u to da će imati svoje inicijative, ali da s njima Vladu “neće zaskakati”, nego će tražiti suradnju.