Vezani članci
TEMA TJEDNA: KOHEZIJSKA POLITIKA EUROPSKE UNIJE (II)
INTERVJU: LELA TIJANIĆ
Hrvatska je početkom 2020. godine preuzela šestomjesečno predsjedanje Vijećem Europske unije, a jedna od bitnih zadaća koju će koordinirati je i što brži dogovor o Višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. - 2027., najvažnijem političkom dokumentu za cijelu Uniju, koji ujedno uključuje i kohezijsku politiku. Naime, postoje inicijative smanjenja kohezijskih sredstava u okviru sedmogodišnjeg proračuna EU-a, ali se neke od članica tome protive.
Inače, kohezijska politika strategija je Europske unije za promicanje i podupiranje "ukupnog sukladnog razvoja" njezinih država članica i regija. Što se RH tiče, glede kohezijskih sredstava unutar prijedloga proračuna, već smo imali dva prigovora zbog prijedloga povećanja nacionalnog udjela sufinanciranja s 15 na 30 posto te skraćivanja razdoblja za provedbu projekata. Osim toga, Europska komisija predložila je kresanje nekih tradicionalnih politika, osim kohezijske i zajedničke poljoprivredne politike, na koje se odnosi više od dvije trećine europskog proračuna, te povećanje izdvajanja zemalja članica za europski proračun na 1,114 posto BND-a. Taj prijedlog ne zadovoljava ni jednu od dviju skupina zemalja, koje su tradicionalno suprotstavljene svaki put kada se vodi rasprava o dugoročnom proračunu. S jedne strane su bogatije članice, koje u proračun daju više nego što iz njega dobiju i koje uvijek traže što manji proračun, a s druge strane su siromašnije članice, koje traže više sredstava za kohezijsku politiku, a pritom se ne protive da i same izdvajaju više u zajednički proračun.
Govoreći o tome da se Europska unija mora suočiti i s egzistencijalnim problemom gubitka stanovništva koji pogađa nekoliko zemalja članica, premijer Andrej Plenković u novogodišnjem intervjuu za The Financial Times osvrnuo se i na kohezijsku politiku kao moguće rješenje.
SPORNE PROMJENE
Plenković je rekao da se Hrvatska i druge zemlje bore s gubitkom stanovništva zbog niskog nataliteta i iseljavanja u prosperitetnije regije. Broj stanovnika prošle je godine smanjen u deset od 28 članica EU-a, uključujući smanjenje u Hrvatskoj, Latviji, Bugarskoj i Rumunjskoj. "Puno smo učinili o pitanju demografske politike, poreza, brige o djeci, rodiljnih i roditeljskih naknada i slično. Činimo sve što možemo. No nešto trebamo učiniti i na europskoj razini", rekao je Plenković. Kohezijska politika EU-a trebala bi biti presudna za rješavanje problema, dodao je. Ali Hrvatska će tu zakoračiti u napeto političko područje jer istočne europske zemlje nastoje osigurati kohezijska sredstva za nerazvijene regije, a zapadne zemlje inzistiraju da se više europskog novca namijeni za istraživanja i klimatske promjene. Podsjetimo, Europska komisija za sljedeći dugoročni proračun EU-a (2021. – 2027.) predlaže osuvremenjivanje kohezijske politike, glavne ulagačke politike EU-a i jednog od najkonkretnijih izraza europske solidarnosti. BDP po stanovniku i dalje je glavni kriterij u dodjeli sredstava u nastojanju da se smanje nejednakosti te da se regijama s niskim prihodima i niskom stopom rasta olakša sustizanje ostatka EU-a. Ulaganja EU-a u tom razdoblju bit će usmjerena na pet glavnih ciljeva (vidjeti na web-stranicama Europske komisije!). Između ostalog, uvode se novi kriteriji (nezaposlenost mladih, niska razina obrazovanja, klimatske promjene te prihvaćanje i integracija migranata) kako bi se bolje odražavalo stvarno stanje na terenu. Najudaljenije regije i dalje će ostvarivati korist od posebne potpore EU-a. Komisija u prijedlog uredbe predlaže jednostavnija pravila za pristup europskim fondovima, smanjenje administrativnog opterećenja te blaže provjere za poduzeća i poduzetnike koji primaju potporu EU-a.
Hrvatska bi u sklopu kohezijske politike u razdoblju 2021. - 2027. trebala imati na raspolaganju 8,7 milijardi eura, izraženo u cijenama iz 2018. godine, a u tekućim cijenama, u kojima se u obzir uzima inflacija, 9,8 milijardi eura, objavila je Europska komisija. U sadašnjem višegodišnjem financijskom razdoblju 2014. - 2020. Hrvatskoj je stavljeno na raspolaganje 8,6 milijardi eura, izraženo u cijenama iz 2014. godine. Ako se uzme u obzir inflacija, Hrvatska je u višegodišnjem financijskom okviru 2014. - 2020. imala 9,3 milijarde eura. To znači da je u realnim iznosima Hrvatska dobila manje oko 500 milijuna eura ili 5,5 posto manje nego u još uvijek važećem višegodišnjem proračunu koji završava do kraja ove godine. Europska komisija također predlaže i povećanje nacionalnog udjela svake članice EU-a u sufinanciranju programa, što automatski znači smanjenje udjela europskih sredstava. Tako se za najsiromašnije regije, koje su ispod 75 posto europskog prosjeka, predlaže da se projekti financiraju u omjeru 70 posto iz europskog proračuna i 30 posto iz nacionalnog proračuna. Obje hrvatske statističke regije (sjever-jug) pripadaju u najsiromašniju kategoriju, što znači da bi se, prema prijedlogu Komisije, udio nacionalnih sredstava povećao sa sadašnjih 15 na 30 posto. Primjerice, projekt Pelješkog mosta financirat će se s 85 posto sredstava iz europskog proračuna i 15 posto iz hrvatskog.
DOMAĆA OČEKIVANJA
Osim sredstava iz kohezijske politike, Hrvatska, kao i druge članice EU-a, imat će na raspolaganju i sredstva za poljoprivrednu politiku, uključujući ruralni razvoj, sredstva za zaštitu, za transeuropske koridore, za istraživanje, obrazovanje i mlade, za poticanje strukturnih reformi vezanih za uvođenje eura te značajna sredstva iz Europskog investicijskog fonda.
Kada je riječ o hrvatskim prioritetima u razdoblju 2021. - 2027., Marko Pavić, ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije, kaže: "Novu financijsku omotnicu vidim kao priliku za davanje novog smjera ravnomjernom razvoju Hrvatske zasnovanom na inovacijama, razvoju i istraživanju i poduzetništvu, koji će omogućiti otvaranje radnih mjesta s dodanom vrijednošću te pridonijeti demografskoj revitalizaciji Hrvatske. Čvrsto vjerujem da su istraživanje i razvoj te inovativno poduzetništvo pravi pokretači razvoja društva." Uz to Pavić dodaje: "Za razdoblje 2014. - 2020. iz europskih strukturnih i investicijskih fondova imali smo na raspolaganju 10,7 milijardi eura. Upravo je u mandatu vlade Andreja Plenkovića ugovorenost fondova EU-a povećana s devet na 76 posto. Cilj nam je ugovorenost povećati na 85 posto i povećati postotak isplate sredstava. Isplata krajnjim korisnicima je s tri posto u mandatu ove vlade povećana na 27 posto. Očekujem da do kraja našeg mandata ugovorenost bude 100 posto", kaže Pavić. O ostvarenom u šest godina vezano uz povlačenje sredstava iz fondova EU-a naglašava: "U mandatu ove vlade povećali smo ulaganja u zapošljavanje, u koje smo uložili više od 6,5 milijardi kuna, od toga je većina od sredstava EU-a, i otvorili smo više od 100.000 radnih mjesta. Sredstvima iz fondova EU-a zaposlili smo mlade mjerama aktivne politike zapošljavanja, ali i teže zapošljive skupine, poput dugotrajno nezaposlenih žena u ruralnim krajevima ili osoba s invaliditetom. Sve to omogućila su nam sredstva EU-a."
Osim toga, izradom Nacionalne razvojne strategije RH do 2030., prvi se put usklađuju svi razvojni prioriteti na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Nacionalnu razvojnu strategiju usmjerit će se prema ostvarivanju ravnomjernog razvoja Hrvatske kroz inovativno poduzetništvo, ulaganje u razvoj i istraživanje, napredne tehnologije i inovacije kao pokretače gospodarskog rasta te ulaganje u ljude kao nositelje rasta i razvoja Hrvatske u desetogodišnjem razdoblju. Sve bi to trebalo jače i bolje pozicionirati RH na globalnom tržištu, otvoriti nove mogućnosti, nova radna mjesta i zadržati ljude u Hrvatskoj. Optimizma, dakle, ne manjka, ne samo kroz aktualno predsjedanje Vijećem EU-a nego i dugoročnije, s obzirom na to da nam je jedina relevantna opcija uredne i stabilne zemlje razvoj i napredak u okvirima Europske unije.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
Prijatelji kohezije
Koliko se o kohezijskim sredstvima lome koplja, svjedoči i postojanje skupine “Prijatelja kohezije”, koju osim Hrvatske čine Češka, Estonija, Mađarska, Malta, Poljska, Slovenija, Slovačka, Bugarska, Cipar, Latvija, Litva, Rumunjska, Italija, Portugal i Grčka. Riječ je o neformalnom savezu članica EU-a koje se protive rezanju kohezijskih sredstava u novom višegodišnjem europskom proračunu namijenjenih smanjivanju razlika između bogatih i siromašnijih članica Europske unije. Stoga je krajem godine u Pragu donesena i deklaracija kojom se naglašava važnost nastavka financiranja kohezijske politike, uz poziv za očuvanje postojećeg opsega kohezijskih sredstava.
DENIS AVDAGIĆ
TREBA NAM VEĆA I UTJECAJNIJA UNIJA
Od 1. siječnja započelo je hrvatsko predsjedanje Vijećem EU-a. U povodu toga istaknuti su hrvatski prioriteti, no, ukupno uzevši, što predsjedanje donosi Hrvatskoj, osim problema (Brexit, proračun, proširenje Unije...), pitali smo Denisa Avdagića, političkog analitičara iz Zagreba?
- Predsjedanje baca medijske reflektore na Hrvatsku. Naravno da Europska unija ima probleme i naravno da je predsjedajuća zemlja ona koja među ostalima traži rješenja, ali istovremeno se i prezentira Europi i svijetu. Zagreb i Hrvatska često će biti spominjani ovih pola godine i zemlja odnosno prije svega naš premijer Andrej Plenković, ali i drugi čelnici bit će itekako traženi sugovornici ne samo za svoje kolege na razini Unije nego i za brojne druge zemlje diljem svijeta. Prilika je to za jačanje utjecaja diplomacije i politike kakvo bi relativno mala zemlja poput Hrvatske teško imala bez članstva u EU-u i prilike za predsjedanjem. Zahvaljujući boravku brojnih novinara i medija ovo je iznimno velika prilika i za promociju proizvoda i usluga koji se nude u našoj zemlji. No ipak treba naglasiti kako je to prije svega prilika koju, dakle, treba iskoristiti. Na kraju, najviše će iz svega izvući naša administracija i diplomacija koja će proći iznimno veliku i važnu praktičnu školu i podići svoje kapacitete. Svi koji će izravno ili posredno na bilo koji način sudjelovati u organizaciji, stječu veliku i važnu referencu, bilo da se radi o diplomatu, političaru, ugostitelju, prevoditelju...
SIROMAŠNIJI U FOKUSU
Koliko je predsjedanje zapravo uobičajeni administrativni proces, a koliko izvjesni poticaj da se RH predstavi EU-u kao odrasla i odgovorna članica?
- Predsjedanje je i jedno i drugo. To je svakako administrativni proces koji preuzimate u ime europske obitelji i on kao što sam naveo također nije beznačajan. Naši građani trebaju biti svjesni kako će ovo predsjedanje podići administrativne kapacitete naše politike i naših institucija, napose Vlade i ministarstava. S druge strane, svakako se radi i o trenutku u kojemu se zemlja predstavlja načinom na koji će koordinirati događajima. Dojmovi koje će iz Hrvatske ponijeti čelnici drugih država, novinari i svi drugi posjetitelji koji će obilaziti događaje na marginama jako će ubuduće utjecati na položaj zemlje u međunarodnim odnosima. Upravo zato možda je i kompleksno što se tijekom hrvatskog predsjedanja na stolu nalaze veliki izazovi poput Brexita i dugogodišnjeg proračuna, ali upravo zato uspješno nošenje i s takvim izazovima još će više podići ugled zemlje. Moja procjena je da imamo premijera koji će znati "plivati" u takvoj atmosferi i da ćemo na kraju predsjedanja kao zemlja zbog toga pobrati lovorike, a da će to kasnije imati utjecaj i na stvari koje su bitne za Hrvatsku kao što je pitanje ulaska u schengenski prostor.
U novogodišnjem intervjuu za The Financial Times premijer Plenković je, među ostalim, naglasio i golem demografski problem s kojim se suočava ne samo RH nego većina EU-a, te dodao da bi kohezijska politika EU-a trebala biti presudna za rješavanje toga problema. Na koji način?
- Kohezijska politika ključna je strateška politika kojoj je svrha ravnomjeran razvoj svih zemalja članica i svih regija u zemljama članicama Unije. Radi se o financijskim sredstvima kojima se pomaže napredovanje najsiromašnijih krajeva prema onim najbogatijima. Što se tiče demografskih kretanja, ako osiguravamo ravnomjeran razvoj, onda umanjujemo potrebu za velikim migracijskim kretanjima, što je upravo razlog zašto veliki broj naših sugrađana napušta zemlju, a posebno je to nažalost izraženo u Slavoniji. Osiguravanjem razvoja devastiranih ili zaostalih europskih krajeva izravno se utječe na financijsku stabilnost koja jednako tako omogućuje i stabilnije okruženje za obitelji, stvaranje obitelji, roditeljstvo, ali i doseljavanje, a ne odseljavanja.
Može li, uz sve ostale teme, kohezijsku politiku RH nametnuti i kroz predsjedanje Vijećem EU-a?
- Neće biti potrebe za nametanjem, radi se o temi koja je od iznimne važnosti većem broju zemalja koje svoje interese iskazuju preko skupine "Prijatelji kohezije" koja okuplja većinu članica EU-a, odnosno čak 17 zemalja članica, zbog čega ne treba čuditi da je i Europski parlament također "prijatelj" kohezije. No, naravno, stvari nisu nikako jednostavne, jer bogatije članice Europske unije žele smanjiti izdvajanja u proračun zbog čega će trebati naći kompromis. EU je kompleksna organizacija u kojoj su s vremenom stvorena jaka administrativna potpora i snažno iskustvo u nalaženju kompromisa i dogovora. Uvjeren sam da će tako biti i ovaj put. Posve sigurno neće biti lako, ali realno je očekivati dogovor.
NEĆE BITI LAKO
Puno je govora o tome da je 2020. ključna godina za EU. Ako je tome tako, kakva je budućnost Europske unije ne samo u 2020. nego i u idućih pet, deset, petnaest godina?
- Napomenuo bih kako osobno jako podržavam postojanje Unije, njezino širenje, pa i jačanje u brojnim segmentima. Istaknuo bih da sam ipak eurorealist. Zašto to napominjem? Naime, ako pitate euroskeptike, EU je već odavno trebao nestati, a svaki kvalitetniji eurofil žalit će što ujedinjena Europa nije jača ili čak s izbrisanim nacionalnim granicama. Ova godina nosi veliki izazov, prvi put jedna članica izlazi van, i to velika članica. I sve ono što će donijeti taj izlazak, imat će temeljan utjecaj na budućnost. Realno je očekivati sporo mijenjanje u organizaciji i svemu onome što je Europska unija danas, a svakako i njezin opstanak.
Uvjeren sam da će slučaj Velike Britanije utjecati ne samo na očuvanje Unije nego i njezino postupno jačanje. Zato Europsku uniju u desetljeću pred nama vidim većom, jačom i utjecajnijom. Mislim da će do kraja ovog desetljeća i formalno zauzeti ulogu koju već sad ima, ali ju ne koristi, onu najjačeg političkog entiteta na našem planetu.
(D.J.)PETAR KUREČIĆ
POMIRITI POGLEDE NA RAZNA PITANJA
Hrvatska je jedna od manjih članica EU-a i članica koja je posljednja pristupila u članstvo, za, kako se sada sigurno nazire, dugi niz godina. Ujedno je i druga ili treća po redu, ovisno o načinu izračuna, najmanje razvijena država u Europskoj uniji. Stoga, u svijetu realpolitike, iako su sve članice EU-a formalno jednake, glas naših vodećih političara, neovisno o njihovoj prepoznatljivosti i angažiranosti na EU-ovoj ravni politike, sigurno se ne može čuti kao npr. glas kancelarke Merkel ili predsjednika Macrona - kaže dr. sc. Petar Kurečić, izv. prof. sa Sveučilišta Sjever, te dodaje:
- Neovisno o tome, Hrvatska se tijekom predsjedanja ima priliku pozicionirati kao odgovorna manja članica Europske unije, koja je postavila ispravne prioritete za svoje predsjedanje, koji se ukratko mogu opisati kroz "četiri Europe":
Europu koja se razvija (smanjivanje društvenih nejednakosti i regionalnih razlika u razvijenosti je pritom izuzetno važno, kao i konkurentnije gospodarstvo s tendencijom prema niskougljičnoj ekonomiji u skladu s tzv. Green New Deal, koji je predstavljen i kao jedan od prioriteta nove Europske komisije); Europu koja povezuje (razvoj prometnica koje povezuju regije Europe, razvoj 5G mreže, razvoj energetskih poveznica, poput poveznica plinovoda, između država članica); Europu koja štiti (sigurnost građana, borba protiv terorizma i ilegalnih migracija, zaštita schengenskog prostora) i Europu koja je utjecajna (razvoj utjecaja EU-a kao globalnog čimbenika ne samo u ekonomiji nego i na drugim poljima utjecaja te glavnog pružatelja međunarodne ekonomske pomoći; ovdje Hrvatska naglašava i predanost projekciji utjecaja EU-a u susjedne regije, a posebice proširenju kada je u pitanju regija Zapadnog Balkana).
BOGATI I SIROMAŠNI
Koliko je rok od šest mjeseci za predsjedanje dostatan da se neki planovi provedu u djelo?
- Predsjedanje svake države članice EU-a, koje, istina, traje samo šest mjeseci, u dobroj mjeri jest uobičajen administrativni proces i njegovo dobivanje nije kompetitivno, nego se članice izmjenjuju po redoslijedu. Međutim, pruža priliku za ostavljanje traga i stavljanje specifičnih prioriteta na dnevni red EU-a. Upravo su kohezijska politika i predanost proširenju Europske unije na Zapadni Balkan, kao teme specifično više vezane za novije članice EU-a i za regiju s kojom Hrvatska graniči i jednom joj je pripadala, 20 godina nakon poznatog Zagrebačkog summita, u godini hrvatskog predsjedanja, točke gdje Hrvatska može ostaviti najveći pečat. Stoga će tijekom hrvatskog predsjedanja biti organiziran i summit EU - Zapadni Balkan u Zagrebu.
Govori su puno i o kohezijskoj politici Europske unije kao jednom od prioriteta, što ističe i hrvatski premijer Andrej Plenković, u kontekstu hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a. Čak se kohezijska politika navodi i kao bitan faktor koji može pospješiti rješavanje demogafske krize. Vaš komentar?
- Upravo uz kohezijsku politiku vezan je prvi prioritet hrvatskog predsjedanja, Europa koja se razvija, s naglaskom na poticanju snažnije kohezijske politike, što je u interesu svim novim, ali i starijim članicama, jer EU nije izvorno zamišljen funkcionirati kao "klub bogatih" (tj. razvijenih) i klub "siromašnijih" (tj. manje razvijenih). Smanjivanje regionalnih razlika u razvijenosti prioritet je uravnotežene Europe. Zbog velikih razlika u razvijenosti, prvo između sjevernih i zapadnih te južnih članica EU-a, a još mnogo većih između starih i postsocijalističkih članica, posebice onih s Balkana, Europa uz demografski problem starenja stanovništva ima problem velikog odljeva stanovništva članica iz periferije u jezgru. Svjedoci smo svakodnevnog iseljavanja iz Hrvatske, pri čemu unutarnji problemi Hrvatske potiču iseljavanje u više razvijene članice Europske unije, a sloboda kretanja radne snage u EU-u katalizator je tog procesa. Hrvatska tu temu može nametnuti racionalnim iznošenjem problematike, u suradnji s drugim članicama EU-a pogođenim tim procesima iseljavanja mlađe populacije i tzv. brain drainom, te pokušati navesti EU da kao cjelina pronađe rješenja koja će smanjiti učinak tih procesa. Dugoročno, u srednje razvijenim i razvijenim ekonomijama, s demografski starijim društvima, jednostavno nije moguće očekivati održivi ekonomski rast uz stalan gubitak stanovništva, i to onog najviše produktivnog dijela. Istodobno, države koje najviše gube stanovništvo zbog nižih plaća i lošijih uvjeta života nisu značajnije zanimljive legalnim kvalificiranim migrantima niti su ova društva još spremna u većoj mjeri prihvatiti migrante koji imaju podrijetlo izvan EU-a, iako će im uskoro biti potrebni.
VELIKI IZAZOVI
Stalno se spominje 2020. kao prekretačka godina za Europsku uniju po mnogim pitanjima. U tom smislu, pred kakvim je Unija izazovima, koji su najveći, odnosno kakva nas budućnost EU-a očekuje?
- Europska unija već je cijelo desetljeće pred velikim izazovima, koji su počeli financijskom i ekonomskom krizom, produbljivanjem nejednakosti između različitih grupa članica i društvenih nejednakosti u članicama, a nastavili se migrantskom krizom koja je prouzročila velik porast populizma i posljedično dovela do Brexita. Dio postsocijalističkih članica iz srednje Europe ima bitno drukčije poglede na budućnost EU-a i mnoga temeljna pitanja od članica iz europske jezgre. Osim toga, međunarodne okolnosti ne idu naruku Europskoj uniji, bar ne zasad, te će se morati testirati njezina odlučnost i homogenost.
Trumpova politika i Brexit velik su udarac za EU, iako će dugoročno mnogo više naštetiti upravo SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu nego samoj Europskoj uniji. Migrantska kriza, terorizam, mogući rat SAD-a i Irana, odnosi s Rusijom, jačanje NR Kine, sve su to izazovi gdje je potreban i hard power, koji EU-u kronično nedostaje, a velike članice imaju i svoje itekako značajne posebne prioritete na izvaneuropskoj, pa i globalnoj ravni. U tom smislu Brexit će ojačati homogenost EU-a, pa će nova manja cjelina, iako nominalno manja i slabija, biti zapravo kompaktnija.
Veliki izazov će, međutim, biti pomiriti poglede na razna pitanja, poput imigracije i dubine integracije država jezgre EU-a s jedne i tzv. proširene Višegradske skupine s druge strane.
(D.J.)