Desetci tisuća hodočasnika svake se godine otisnu put Francuske i Španjolske na Camino de Santiago, u nas poznatiji kao Put svetog Jakova. Francuski put, koji starta u mjestašcu Saint Jean Pied de Port, te prelazi preko planinskog masiva Pireneja dugačak je 800-tinjak kilometara do Santiaga de Compostele, glavnog grada španjolske pokrajine Galicije, središnjeg odredišta hodočasnika.

Camino Primitivo je kraći, kreće iz predivnog grada Ovieda i dugačak je oko 350 kilometara, hoda se samo kroz Španjolsku, ali je puno teži, izoliraniji. Stoga je na njemu puno manji broj hodočasnika, samo 5 % ljudi hoda tom rutom. Svladati oba Camina je uistinu pothvat, a upravo je to, u samo godinu dana, uspjelo Osječanima Biljani Brdar i Ivici Miložiću Miži.

- Camino je doslovno Put, imaš toliku silu kilometara, toliko vremena da preispitaš svoje postupke i samoga sebe, a sve da bi na kraju spoznao tko si i što si. To je svojevrsno sazrijevanje - kaže Miložić.

Prvi Camino, u svibnju i lipnju 2018., bio je Francuski put od 800 kilometara, s tim da osječkim hodočasnicima to nije bilo dovoljno pa su otpješačili još stotinjak kilometara prema zapadu, do Atlantskog oceana, Finisterre i Muxie, tako da je ukupna ruta prvog Camina iznosila 920 kilometara! Inače, Finisterre je bila "kraja svijeta" u srednjem vijeku, dok Colombo nije otkrio novi kontinent, vjerovalo se da je to kraj svijeta pa otuda i ime toga mjesta.

Prošle godine u lipnju su se Biljana i Ivica odlučili na malo drukčiji Camino - Camino Primitivo, s planinskim stazama na koje se odlučuje puno manje hodočasnika. Za 18 dana propješačili su ukupno 551 kilometar.

- Željela sam ishodati Camino puno prije, a sve je krenulo nakon pročitane knjige "Hodočasnik" Paula Coelha. Kada sam s Mižom pogledala film "Put", bilo je samo pitanje kada ćemo krenuti prema Francuskoj i Španjolskoj - kaže Biljana dodajući kako je zajedničku želju u stvarnosti pripremio Miža koji je sve to isplanirao u detalje, a da ona za to nije ni znala.

Preostalo je samo kupiti avionske karte. Za hodanje su znali da imaju snage jer su oboje iskusni planinari koji su prethodnih godina osvojili, doslovno, sve vrhove Hrvatske.

- Kako smo aktivni planinari, za Camino se nismo posebno pripremali. A iskreno, ne bi ni vrijedilo, jer i da jesmo, za Camino te ništa ne može pripremiti. Inače, razlika između Camina i planinarenja je golema. Za planinarenje ti treba fizička snaga i priprema, a za Camino ti isključivo treba - glava. Jer tamo ideš svjestan da ćeš prevaliti golemu kilometražu i očekuješ da će se nešto dogoditi na putu. I obavezno se uvijek nešto neočekivano i dogodi - kaže Miložić.

Dobra priprema za prvi Camino im je bila da povremeno skoknu s Bosutskog na kavu u Kopački rit preko Podravlja i natrag, što je oko 30 kilometara, dužina dnevne rute na Caminu.

Iako su bili u dobroj kondiciji u odnosu prema drugim hodačima, Ivica je na Caminu imao problema sa zglobovima i žuljevima koje nikada nije imao na planinarenju.

- Mene je zeznula kiša na Caminu. Na blogovima smo pročitali da je dobro imati rezervnu obuću, no nama je bilo preteško nositi hrpu dodatnih stvari. Bilja je imala sandale (što joj je uveliko pomoglo), a ja samo jednu obuću. Čak 14 dana nas je konstantno prala kiša, a gojzerice kada su se jednom namočile, noge su mi cijelo vrijeme, unatoč mijenjanju čarapa, bile mokre. Onda su krenuli problemi sa žuljevima, a potom i noktima - priča Miložić.

Prilikom jednog podužeg spusta, nokat na palacu je Miži prvo poljubičastio, a onda i pobijelio (na kraju Camina i otpao). Pomoć je tada potražio kod El Loba - lokalnog iscjelitelja koji duže od 50 godina liječi i pomaže "peregrinosima" (hodočasnicima). Tretirao mu je starac nogu bioenergijom, mazao nekim mastima - i upalilo je! Dao mu je El Lobo i savjet (premda jedva da je išta znao na engleskom): "Camino nije Speedy Gonzales! Camino je step by step… Hodaj koliko ti tijelo dopusti, polako, a kada se umoriš, stani i odmori se!"

Zanimljivo je da svatko tko se odluči na Camino ima svoj motiv i svi su različiti. Sve te to vodi da se okreneš sebi i svojoj nutrini. Ima ljudi, a Biljana i Ivica su se osvjedočili u to, koji na Camino dođu zatvoreni u svoje životne probleme i onda se tijekom hodočašća polako otvaraju.

- Sve je to zbog drugih ljudi koje srećeš, koji ti poklanjaju osmijeh i toplu riječ, iako ne znaju ni beknuti hrvatski ili engleski. Na Caminu dobiješ bezuvjetnu ljubav koju ne tražiš, shvatiš koliko još ima dobrih ljudi. Svakoga dana Put ti donese neku osobu koja ostavi baš takav dojam na tebe - priča Miložić svoja iskustva.

Prvi Camino trajao je ukupno, s putem od Francuske preko Pireneja, a potom kroz Španjolsku - 33 dana i 920 kilometara, a drugi 18 dana i 551 km.

- Bilo je tu i više kilometara, jer smo često išli izvan rute hodanja, gledajući lokalne znamenitosti u blizini. A toga je bilo na svakom koraku. Na prvom smo Caminu zajedno napravili nekoliko tisuća fotografija - kaže Biljana.

Sve zgode s prvog Camina Biljana i Ivica su notirali, pa su po povratku održali izuzetno zanimljivo putopisno predavanje u prepunoj dvorani osječkog Planinarskog društva Zanatlija.

Iako su okončali Camino, odmah su počeli razmišljati o "ponavljanju gradiva". Ipak nisu htjeli iznova hodati Francuski put, već su se odlučili za Camino Primitivo, upola kraću, ali puno zahtjevniju rutu.

- Velika je razlika između Francuskog puta i Primitiva. Prvi je asfalt, tvrda staza i kaldrma, dosta je ravan i nema previše brda. Dobar je i zato što se ovdje ljudi puno više sreću, organiziraniji je i puno je više prijateljstva i komunikacije. Na Primitivu smo pak često bili sami hodajući prekrasnim planinama i netaknutom prirodom. Na takvom "primitivnom putu" ljudi su više zatvoreniji, puno manje komuniciraju s ionako rijetkim hodočasnicima koji se nalaze na Putu. No ako se probije ta ljuštura, stvorena prijateljstva su puno dublja. Na Primitivu smo se upoznali sa Slovencima, Poljacima, Rusima, Čečenom, Talijanom i Španjolcima... i već zovemo jedni druge u goste - zadovoljno će Ivica.

Iako su na Primitivo krenuli u lipnju, bilo je hladno, kao da je kraj zime i početak proljeća. Osim s čudnom klimom, susreli su se i sa skupoćom u trgovinama - kilogram trešanja koštao je šest eura, a jedna banana, mandarina ili naranča - jedan euro!

Što se tiče markacije i oznake na terenu, Francuski put je vrlo dobro obilježen, može se lako snaći, puno je savjeta i literature na društvenim mrežama, a za Primitivo ima vrlo malo informacija.

- Pratili smo stupiće za snalaženje i žute strelice kako bismo bili na ruti, a nerijetko smo pali i na foru španjolskih ugostitelja koji su znali postavljati žute strelice koje te doslovno vode do birtije - smije se Miložić. Još dodaje:

- Divota Primitiva je što nikad nismo znali koliko ćemo taj dan hodati i gdje ćemo završiti. Bili smo štedljiviji na putu, dugogodišnji smo planinari i na neki luksuz nismo ni naviknuti. Na Caminu smo birali samo Albergue Parroquial - donativo i Municipal (crkveni i općinski hodočasnički hosteli) gdje je smještaj u prosjeku između pet i šest eura. Crkvene albergue su donacijske (donativo), daj koliko daš, imaš doručak, večeru, spavanje, tuš... i ubaciš u škrinjicu novca koliko hoćeš. Mnogi koji nisu bili na Caminu onda pomisle - pa možeš na hodočašće i besplatno! Možeš, ali onda ugledaš poruku na svim jezicima u kojoj piše: "Ono što vi blagujete, to su darivali oni koji su bili jučer, a ono što vi ostavite danas, to će blagovati oni koji dođu sutra poslije vas." I onda ti nemoj ništa ostaviti!

Nakon dva prehodana Camina, Biljani i Ivici želja je bila prohodati i Portugalsku rutu, no odustali su jer se mora unaprijed rezervirati Albergue, a onda to više nije to - to je, kažu, komercijalizacija. U posljednje vrijeme razmišljaju o Caminu Northe, to je poprilično dugačak i naporan put, a hoda se sjevernim planinskim dijelom Španjolske. Bilo kako god, osječki je dvojac prezadovoljan svojim iskustvima s tog puta, hodočašćenja koje su prošli. Životna im je želja odraditi još jedan put, ali od Osijeka do Santiaga de Compostele, odnosno Finistere i Muxie, koji bi trajao oko 120 dana. Tada bi Bilja i Miža mogli postaviti kameni stupić koji označava Camino de Santiago ispred svoga kućnog praga! I još nešto za kraj - opširan i zanimljiv videozapis s Camina Primitiva Miložić je objavio na YouTube kanalu: CAMINO PRIMITIVO (Oviedo - Santiago de Compostela/Finisterre/Muxia) July 2019.