Onoga trenutka kada je američka vojska po nalogu predsjednika Donalda Trumpa smaknula visokopozicioniranog iranskog generala Kasema Sulejmanija u blizini bagdadske zračne luke svijet se kao rijetko do sada približio opasnosti od izbijanja Trećeg svjetskog rata. Svima je bilo jasno da će doći do najavljene iranske odmazde koja je implicirala američki odgovor.

Iran je do zuba naoružana zemlja i regionalna sila na Bliskome istoku čiji se pipci nalaze posvuda u nestabilnom i dezintegriranom susjedstvu. Iako su tijekom slamanja Islamske države u dijelovima Sirije i Iraka bili svojevrsni saveznici, likvidiranjem te zločinačke tvorevine sukob između Teherana i Washingtona ponovno je izbio na vidjelo. Opasna uporaba šijitskih masa ispred kompleksa američkog veleposlanstva u Bagdadu poslužila je američkim jastrebovima na čelu s predsjednikom Trumpom kao savršeni izgovor za ubojstvo ključnog iranskog stratega koji tridesetak godina koordinira prekogranične akcije iranske vojske i savezničkih postrojba na širokom prostoru od Levanta do Crvenog mora i Adenskog zaljeva.

U jednom od postumnih medijskih istupa tajanstvenog iranskog generala Sulejmanija saznali smo da je 1993. i 1994. tijekom rata u Bosni boravio u toj zemlji što je popratio riječima: “Gdje muslimanima treba pomoć, ja sam tu”. Vrijedno je spomenuti da je u isto vrijeme u Bosnu želio doći i tada nepoznati afganistanski mudžahedin Osama bin Laden što govori o potencijalu islamističkog internacionalizma ili snazi ummeta o čemu je svojedobno snatrio Alija Izetbegović kada je pisao Islamsku deklaraciju zbog koje je u komunizmu završio u zatvoru. Tko zna možda ćemo jednog dana saznati je li Sulejmani ušao u Bosnu uz znanje hrvatskih vlasti što nije isključeno s obzirom na javno zabilježenu trilateralnu suradnju Zagreba, Teherana i Washingtona iz tog vremena ili se poslužio taktikom maskiranja.

Zanimljivo da su se naši američki saveznici i prijatelji za obračun s iranskim generalom poslužili terorističkim napadom izvedenim uporabom moćne borbene bespilotne letjelice. Svojedobno su Amerikanci uz puno političke propagande i medijske pompe pokrenuli tzv. Rat protiv terorizma što je zapravo bio paravan za osvetničku akciju protiv Iraka i Afganistana nakon šokantnog islamističkog napada na američka središta moći u New Yorku i Washingtonu 11. rujna 2001., ali i uklanjanje s vlasti potencijalnog ruskog saveznika u regiji Sadama Huseina. Na brzinu je smišljena laž o tobožnjem postojanju oružja za masovno ubijanje u Iraku kako bi se opravdala američka agresija na tu bliskoistočnu satrapiju i nasilna smjena vlasti. Tih smo godina mogli čuti iz usta raznih mudrijaša kako Sjedinjene Države svojom vojnom intervencijom čine zapravo dobrobit za Iračane jer će ljudi konačno dobiti demokraciju. Sve su to bile gluposti i laži kojima smo nažalost svi povjerovali pa čak i autor ovih redaka. S obzirom da su Irak i Sirija bile izrazito nehomogene zemlje baš kao i bivša Jugoslavija ili nekadašnji Sovjetski Savez koje je na okupu držao tek diktatorski režim bilo je logično da će se one raspasti kao kula od karata što se i dogodilo. Posljedice američkih avantura u Iraku, Afganistanu, Libiji i Siriji naša Europa i danas plaća kroz divlju migraciju kojom nitko nije sposoban vladati. Ne treba zaboraviti da smo taj podli dar dobili od Amerike, nekadašnjeg predvodnika zapadnog svijeta koji se pokušava otresti te povijesne misije. Olako američko posezanje za terorizmom znači post festum delegitimizaciju tzv. Rata protiv terorizma koji za Washington nije nikada prestao s obzirom na činjenicu da koncentracijski logor u američkoj vojnoj bazi Guantanamo na Kubi još postoji. Naime, u njemu se još uvijek nalazi više desetaka zatočenika iz islamskih zemalja kojima su zanijekana osnovna ljudska i građanska prava uključujući i pravo na sudski postupak.

Posebno je sablažnjivo zazvučala Trumpova sirova prijetnja da će američka vojska sravniti sa zemljom kulturnu baštinu u Iranu. To je izazvalo veliko negodovanje među civiliziranim ljudima u svijetu. Meksički arhitekt i aktivist Sergio Beltrán-García upozorio je u londonskom listu The Guardianu da bi to bio ratni zločin prema odredbama međunarodnog prava koje su potpisale i Sjedinjene Države. Uostalom, koja je razlika između razbojničke Islamske države koja je uništila gotovo svu kršćansku i raniju baštinu na teritoriju koji je kontrolirala i Trumpove Amerike? Još kada uzmemo u obzir da Islamske države ne bi nikada bilo da taj projekt nije dobio blagoslov Washingtona slika je još potpunija i poraznija. Mentalna razina žutokosog tviteraša iz Bijele kuće i jastrebova kojima je okružen ne razlikuje se puno od afganistanskih talibana koji su dinamitom raznijeli veličanstvene Budine kipove u Bamijanu.

No, ono što se dogodilo nakon što je režim u Teheranu posegnuo za odmazdom raketirajući dvije američke baze u Iraku u noći s utorka na srijedu spada u teško rješive zagonetke. Sva medijska izvješća s kojima raspolažemo u ovom trenutku govore kako je Iran u nekom čudnom igrokazu koji u ovom trenutku ne možemo razumjeti na vrijeme upozorio koje američke ciljeve planira napasti zbog čega su Amerikanci pod okriljem noći izvršili evakuaciju svojih snaga na sigurno. Vijest o tajanstvenim noćnim letovima američkih helikoptera stigla je i do medija, ali i ih autor ovog teksta nije znao rastumačiti. Tek kada su i hrvatski mediji objavili kako je iz američkih baza evakuirano 14 hrvatskih vojnika stvari postaju nešto jasnije.

Amerikanci tvrde da u iranskim napadima nije poginuo ni jedan njihov vojnik. Što se zapravo trenutno događa na Bliskom istoku nije nam poznato. U red nepoznanica ulazi i pad ili, što je vjerojatnije, obaranje ukrajinskog putničkog zrakoplova Boeing 737 nedaleko Teherana u srijedu rano ujutro u kome je poginulo 176 putnika i članova posade. Kako je do ove nesreće došlo nije u ovome trenutku nikome jasno, a odbijanje iranskih vlasti da dadu uvid u sadržaj crnih kutija dovoljno govori na kojoj strani trebamo tražiti krivca. Zloćudni režim u Teheranu vjerojatno neće na ovome stati, a nekako nam se ni Donald Trump ne čini čovjekom koji će propustiti šansu da se poigra s izazivanjem Trećeg svjetskog rata. Užasno je primijetiti da je na svjetskoj sceni previše nerazumnih vođa spremnih za tu vrstu ruskog ruleta.