Magazin
REPORTAŽA: FINSKA S RUBA POLARNOG KRUGA

Laponija: Priče iz zemlje
mrazovitog djeda
Objavljeno 4. siječnja, 2020.
ROVANIEMI ZA VJEČNOST PROSINAC JE MJESEC DJEDA BOŽIĆNJAKA, ALI I BEZBROJ FINSKIH ATRAKCIJA...

Zaljubljenici u neodoljivu kombinaciju snijega, boravka na otvorenom i utopiju u kojoj božićni blagdani traju cijelu godinu ne smiju propustiti posjetiti Laponiju - provinciju na krajanjem sjeveru Finske, u srcu koje se nalazi zasigurno najmanji najveći grad na svijetu - Rovaniemi - sa 60 tisuća stanovnika, na čak 8016 km2, zračnom lukom, tri velika trgovačka centra, skijalištem i čarobnom atrakcijom, selom Djeda Božićnjaka sagrađenim točno na liniji ulaska u arktički krug, odnosno na Zemljinim koordinatama - 66°32’35”.


Upravo Laponija i Rovaniemi stoje iza najistaknutijeg turističkog slogana Finske, koja se (uz neusporedive prirodne ljepote i specifičnu kulturu življenja) ponajviše promovira u svijetu kao domovina Djeda Božićnjaka, i to od 1985. godine, kada je tu zaživjelo selo Djeda Božićnjaka. Stoga, iako Laponija i Rovaniemi kao turistička destinacije nude puno više od marketinški izvrsno zapakirane priče o Djedu Božićnjaku, kada ovaj kutak svijeta posjećujete u prosincu, obiteljski, s dvoje male djece, jasno je što se profilira kao centralni doživljaj putovanja. I to, nastranu niz prilika za zimski avanturizam, treba prigrliti, jer ono što posjetitelja dočekuje u laponskom selu uistinu je bez konkurencije najljepša zimska bajka. Tu se na golemoj snježnoj površini prostire cijeli niz koliba s tornjićima čiji su krovovi prekriveni nanosima snijega, a prozori i vrata ukrašeni dekoracijama od kojih zastaje dah. Na ulazu u svaku stoje nasmiješeni kostimirani Finci/vilenjaci, spremni odgovoriti na svako pitanje i pomoći u svakom smislu, ne gubeći se ni na trenutak iz svoje uloge Djedičinih pomagača. I da, kućice treba obići baš sve! Što je gotovo nemoguće u jednome danu, ali, srećom, mi nismo bili vremenski ograničeni, pa smo učinili baš to.

VJEČNI BRADONJA

Jasno, prva stanica je posjetiti Djedicu glavom i bradom. Iako smo, s obzirom na dan i datum (petak, 13. prosinca), pred središnju kućicu s najvišim tornjem u selu stigli pripremljeni na nesnosnu gužvu, dugo čekanje i nervozu, sve je to izostalo. Na ulazu su nam već spomenuti Finci/vilenjaci uz ispriku (!) što ćemo čekati na svojih pet minuta s Djedicom "čak pola sata", dali veliku čvrstu vreću u koju cijela obitelj može odložiti svoju zimsku odjeću te nas uputili da dok čekamo razgledamo njegove dvore na toplom i suhom. Prolaz kroz veliki krivudavi hodnik duž kojega vilenjaci kao u nekom filmu užurbano raznose i slažu poklone, pa golemi drveni sat s klatnom koji se proteže kroz cijeli objekt i otkucava vrijeme do Božića, učinilo je da tih pola sata brzo proleti. Sam Djedica jako je zaposlen. Svaka obitelj s njime može provesti samo nekoliko minuta. Ali oprašta mu se na račun autentičnosti - prava duga brada, snijeg na čizmama i poznavanje zemlje iz koje dolazite toliko su uvjerljivi da i na pragu četrdesete s lakoćom povjerujete da je onaj pravi. No osvještenje kreće nakon što iz njegovih odaja iziđete u prostor gdje treba pribaviti uspomene na ovaj jedinstveni doživljaj. Jer fotografirati i snimati Djedicu se ne smije. Ali zato se nakon posjeta za 45 eura može kupiti pravo na pristup linku na kojemu se nalaze ravno tri fotografije i video vašeg posjeta. A možete i za dodatnih 25 eura odmah dobiti jednu fotografiju u memorabijalnom okviru. Tu je i gift shop iz kojega je teško pronaći izlaz praznih ruku, a ako to nekome i pođe za rukom, neka se ne veseli jer iz sela Djeda Božićnjaka zajamčeno neće otići praznih ruku i punog novčanika.


Naime, valja nepomenuti kako se ulaz u selo, korištenje svih sadržaja na otvorenom, prelazak crte arktičkog kruga kao i sam posjet Djedu Božićnjaku - ne naplaćuju. No zato je za sve dodatne sadržaje potrebno izdvojiti novac za ulaznice čija se cijena po osobi kreće od 15 eura za dvadesetak minuta maženja sobova velikog bradatog do 34 eura, kolika je cijena za odraslu osobu u Santa Parku - tematskom zabavnom parku na rubu sela Božićnjaka koji je sagrađen kao splet pećina ispod zemlje, gdje su sve redom spektakli - ledeni grad zimske princeze, škola za vilenjake, vilenjačka kućica u kojoj posjetitelji sami ukrašavaju božićne kekse, brlog za izradu čestitki od prirodnih materijala, vlakić kroz zemlju čuda.
ZIMSKI IZAZOVI

Rovaniemi je zimi i polazišna točka za brojne zimske avanture karakteristične za Laponiju koje ne treba propustiti. Na šumskom području, koje čini najveći dio površine grada, niz je farmi koje se bave uzgojem haskija (pasa) i na kojima je moguće provesti dio dana u društvu ove pasmine. Jedna od njih je i Shaman husky farma, na kojoj smo imali priliku voziti se pet kilometara u psećoj zaprezi po zaleđenom jezeru. I to sve dobro ušuškani u saonice obložene sobovim krznom koje se, unatoč modernim materijalima, u ovom dijelu svijeta priznaju kao jedina prava zaštita od hladnoće u nenaseljenim prostranstvima. Sve u skladu s tradicijom domorodačkog stanovništva, plemena Sami, čiji pripadnici i danas, bez obzira na vremenske prilike, dijelom žive u laponskim šumama, u skladu s prirodom. Žive u šatorima s posebnim otvorima za vatru, griju se pijući čaj od arktičkih bobica te za prijevoz koriste upravo haskije, a kao radnu snagu u rangu s konjem - sobove.


Kao potpuna oprečnosti ovome iskustvu, jedna od također vrlo atraktivnih zimskih avantura koju u Laponiji ne treba propustiti (i nismo) jest safari snowmobilima kroz snježna bespuća. Uz dobrog vodiča ovo je odličan način da se namakne malo "sigurnog" adrenalina, ali i za uživanje u snježnim radostima ukorak s vremenom. Safari uključuje red vožnje, red grudanja i pravljenja snjegovića, pa opet red vožnje i neposredno prije grijanja uz vatricu "laponski tuš", odnosno ono što se dogodi kada nasjednete na tradicionalnu psinu vodiča pa stanete ispod tanjeg drveta prekivrenog snijegom i snažno lupite deblo nogom.


U društvu haskija ili u koloni nabrijanih snowmobila, pa čak i u sklopu organiziranih tura terencima ili mini autobusima, iz Rovaniemija se svakodnevno kreće i u potragu za polarnom svjetlošću - aurorom borealis. No u prosincu samo u sitne noćne staze duboko u šumskim prostranstvima. Auroru je, naime, na naseljenom području moguće vidjeti samo od polovine kolovoza do kraja listopada, dok se, što zima više odmiče, polarna svjetlost povlači dublje u divljinu, te je pravi izazov "uhvatiti" je s obzirom na to da je vidljiva samo za vedrih noći koje zbog padalina ovdje znaju izostati i po nekoliko dana zaredom. No oni koji se odluče za ovaj izazov neće požaliti. Riječ je o čudesnoj igri svjetlosti koja nastaje od 200 do 700 kilometra iznad površine zemlje i vidljiva je samo na sjevernoj hemisferi u šest zemalja svijeta. Rezultat je sudaranja električki nabijenih čestica sa svjetlošću i fascinira ljude koji žive izvan sjevernog pojasa stoljećima.


Kada je riječ o adrenalinu u Laponiji, svakako se mora spomenuti i skijalište koje se nalazi tek koji kilometar povrh središta grada Rovaniemija te koje je u punom pogonu od sredine studenoga do kraja travnja. I to za sve vrste skijaših aktivnosti - od profesionalnog skijanja, šumskog skijanja, niza staza prilagođenih za početnike i djecu, do staza za snowboardere. Najveće skijališno središte je Ounasvaarra, koja ima jedanaest staza i dva obiteljska područja.
POLARNI SVIJET

Nezaobilazna stanica prilikom posjeta Laponiji svakako je Ranua zoološki vrt smješten približno 80 kilometara od Rovaniemija, koji posjetiteljima nudi pet kilometara šetnje šumskim područjem, utabanim stazama i drvenim mostovima duž kojih su brižljivo konstruirane prostrane nastambe 200 životinja iz 50 vrsta karakterističnih za sjeverne krajeve. Tako je ovdje moguće vidjeti polarnog medvjeda i lisicu, snježnu sovu, polarne vukove, lisice, patke, labudove, divlje svinje, jelene i, jasno, sobove. Kroz čitav zoološki vrt moguće je i voziti se saonicama koje su u slobodnoj upotrebi, što ovaj doživljaj, posebno djeci, čini još posebnijim. Također, Ranua zološki vrt ima posebnu aplikaciju preko koje je moguće na mobitele preuzeti vođenu turu na brojnim svjetskim jezicima uz pomoć koje je obilazak puno lakši i sadržajniji.


Nakon posjeta ovoj atrakciji, znanje o polarnom životinjskom svijetu, ali i o Laponcima, Samijima i životu u arktičkom krugu moguće je upotpuniti posjetom znanstvenom centru i muzeju Arktikum, koji se nalazi u središtu Rovaniemija, na obali rijeke Ounasjoki. Arktikum posjetiteljima nudi stalnu izložbu "Northen Ways", u sklopu koje je živopisno prikazana povijest Laponije, njezinih ljudi, prirode i životinja, te izložbu "Arctic in Change", koja otkriva svakodnevnicu života u arktičkom krugu i izazove poput klimatskih promjena i globalizacije s kojom se ovdašnje stanovništvo svakodnevno bori. Arktikum je poseban i kao najprepoznatljiviji objekt u Rovaniemiju, i to po 172 metra dugom staklenom hodniku koji se od glavne zgrade proteže prema rijeci te podno kojega je u povoljnom razdobolju moguće s gradskog područja vidjeti polarnu svjetlost.
Uz Arktikum se nalazi znanstveni centar Pilke, u kojemu je pak moguće naučiti baš sve o finskim šumama i bioekonomiji kao jednoj od grana ekonomije kojoj Finci posvećuju puno vremena i razmišljanja. Pilke sadrži čak 30 različitih interaktivnih izložbi uz pomoć kojih posjetitelji svih dobnih skupina, a posebno najmlađi, otkrivaju kako su šume umnogome dio svakodnevnog života. Ovdje se u prostoriji sa stropom visokim čak 20 metara može uživo vidjeti gorostasno šumsko vozilo za održavanje drveća u finskim šumama, kao i biorafinerija za proizvodnju papira. Naravno, Finska je i zemlja tisuću jezera, no o tome nekom drugom prigodom.


Piše: Ivana KUKIĆ SOLAR
Laponija i Rovaniemi stoje iza najistaknutijeg turističkog slogana Finske, koja se ponajviše promovira u svijetu kao domovina Djeda Božićnjaka...
Ranua zološki vrt ima aplikaciju preko koje je moguće na mobitele preuzeti vođenu turu na svjetskim jezicima s pomoću koje je obilazak lakši i sadržajniji.
Fotografirati Djedicu se ne smije, ali se nakon posjeta za 45 eura može kupiti pravo na pristup linku na kojemu se nalaze tri fotografije i video vašeg posjeta.
Strpljivi, uslužni i nasmijani
Sve, ali baš sve - od petosatnog čekanja na aerodromu u Helsinkiju do planiranja puta uz pomoć Turističke zajednice grada Rovaniemija i rezerviranja/kupnje izleta preko interneta i u konačnici njihove izvedbe - u mome je slučaju prošlo uz kontinuiranu fascinaciju naspram Finaca, te njihove ljubaznosti, opuštenosti i strpljive prirode! Svaki vilenjak u selu Djeda Božićnjaka, svaki konobar u restoranu, svaka osoba koju sam zaustavila na ulici tražeći put do nečega, bili su spremni pomoći. Uključujući i vozače gradskih autobusa, od kojih nam je jedan na obično mahanje stao u nekom zabitom mjestu i omogućio vožnju do željenog odredišta iako nismo stajali na stanici i nismo imali kratu!
Moominsi i Fazer čokolada
Uz uspomene koje se ne zaboravljaju tako lako i (pre)skupe fotografije s Djedom Božićnjakom, iz Laponije se kući u koferima obavezno nose suveniri na kojima su otisnute slike stvorenja iz mašte koja su dio planetarno popularnog animiranog filma Moomins, nastalih u mašti Finca Tovea Janssona. Pribor i posude za jelo, plišane igračke, odjeća, slagalice, posteri... Bilo što, samo da ima lik nekoga od simpatičnih Moominsa. Uz to, pakiranja za povratak kući nema bez bar nekoliko kutija slastica iz tvornice Karla Fazera, čiji počeci datiraju iz 1891. godine, od kad se do danas mala slatičarnica iz Helsinkija prometnula u poznati brend Fazer u svijetu čokolade.