Magazin
PROSINAČKA BLAGDANSKA PRIČA

Advent u Pečuhu Spektakl u metropoli mađarske Baranje
Objavljeno 21. prosinca, 2019.
ZABAVA U SUSJEDSTVU: U POHODU NA ZIMSKE SAJMOVE NE ZABORAVITE ONAJ U OBLIŽNJEM PEČUHU

Adventski sajmovi postoje već gotovo 600 godina, a njihova povijest seže u kasni srednji vijek. Najstariji takav sajam zabilježen je u Beču 1296. i smatra se pretečom kasnijih božićnih sajmova. Prema riječima povjesničara ovi prvi sajmovi u početku nisu služili za zabavu i razonodu građana uz kuhano vino poslije posla, nego je njihova svrha bila vrlo pragmatična. Naime, sajmovi su bili centralna mjesta na kojima su se mještani početkom zime opskrbljivali hranom i stvarima za dugo hladno razdoblje koje slijedi.

Prema dokumentima iz tog razdoblja vidljivo je kako ni tada trgovci nisu smjeli proizvoljno prodavati svoje rukotvorine i namirnice, nego su morali dobiti dozvolu. Tako je austrijski vojvoda Albrecht I. bečkim obrtnicima dodijelio privilegij za održavanje Prosinačkog sajma kako bi se stanovnici Beča i okolice namirili za zimu. Na štandovima su se znatno manje nudile pečene kobasice i topli alkoholni napitci, a znatno više korisni proizvodi za zimu. Bile su to pletene košare, bačve i drugi predmeti za kućanstvo te igračke. Od hrane prolaznici su mogli kupiti kolačiće, pečene kestene, bademe i orahe, medenjake i pečene krumpire te marcipan.

BLAGDANSKA HISTERIJA
Tijekom sljedećih stoljeća sajam se povećavao i razvio u glasoviti adventski sajam u Beču, koji danas posjećuju milijuni turista. Dolaskom hipermarketa u kojima u bilo koje doba godina možete nabaviti jagode, zelenu salatu i rajčicu, Europljani već dugo ne moraju razmišljati o preživljavanju zime uz dugotrajne proizvode bogate kalorijama i vitaminima. No kako trgovački i kapitalistički duh nikada ne miruje, zimski su se sajmovi pretvorili u one adventske, i to kao novi marketinški trik za još bolju predbožićnu potrošnju. Tako primjerice Božićni sajam u Dresdenu, prvi put održan 1434. godine, danas privlači između 1,5 i 2 milijuna posjetitelja u vrijeme došašća.

Posjet nekom od adventskih sajmova u 24 dana koja prethode Božiću danas je dosegnuo gotovo histerične razmjere, pa se pojedinici odlučuju i na maratonske obilaske sajmova od Budimpešte, preko Beča i Ljubljane do obaveznog prosinačkog posjeta Zagrebu, koji nekoliko godina zaredom ponosno nosi titulu najboljeg Adventa u Europi. Putničke agencije natječu se u smišljanju neobičnijeg adventskog izleta i pronalaženju još ponekog neotkrivenog adventskog sajma kojim bi privukli "sajmoljupce".

Inače, pitanje adventskog sajma i njegove organizacije u Osijeku odavno je preraslo razmjere simbolike i prakse društvenog života i postalo jedno od političkih pitanja broj jedan tijekom zime, na kojem se opetovano nalaze zamjerke gradskoj vlasti.

U tom pohodu adventskim sajmovima i traženju zamjerki onom osječkom Osječani, ali i svi koji vikendom gravitiraju izletima u susjednu Mađarsku, ne bi smjeli izostaviti posjet adventskom sajmu u mađarskoj baranjskoj metropoli podno planine Meček, onome u gradu Pečuhu. I sami smo ga posjetili prije tjedan dana te se osvjedočili da je i ove godine ovaj sajam zanatskih obrta i trgovine smješten na središnjem trgu Széchenyi i posjetitelje čeka sve do Božića. Estetski iznimno lijepe drvene kućice, koje pokušavaju imitirati "starijeg i većeg brata", odnosno sajam u Budimpešti, zauzeli su mahom obrtnici i proizvođači rukotvorina od domaćih sapuna preko drvenih igračaka i posuđa do onih poznatih lončara, točnije proizvođača glinenog posuđa.

ZA SVAKOG PONEŠTO
Miris kuhanog vina obuzima vas već od trenutka kad se počnete približavati samome trgu Széchenyi. Nema sumnje da su trgovci hranom i pićima najpopularniji, no prodavač ručno rađenih sapuna Attila Takács također se ne žali jer kaže kako postoje stalni kupci koji ovamo dolaze baš zbog njegova štanda, ali mnogi kupuju i kozmetiku kao poklone. Tijekom razgovora iznenadili smo se kada smo uočili da kupci proizvode mogu platiti i kreditnom karticom.

- Prvi sam uveo ovu mogućnost za adventski sajam u Pečuhu, a sada to već nudi nekoliko kućica. Velik broj ljudi ne nosi gotovinu, a u blizini je samo jedan bankomat, na kojem je uvijek veliki red, pa sam uvidio potrebu uvođenja plaćanja karticom - priča nam Takač.

Prema riječima ugostitelja najpopularniji proizvodi i ove su godine kuhano vino i čaj, koji koštaju 200 - 250 forinti po decilitru, što je oko šest kuna, pa to znači da ćete dva decilitra kuhanog vina platiti oko 12 kuna. Posebno nas je oduševila mogućnost kupnje bezalkoholnih toplih napitaka kao što je jabukovača s cimetom, brojnih čajeva, toplog kompota od šljive i različitih punčeva s alkoholom ili bez njega. Znatno skuplja su kuhana i pečena jela na centralnom štandu na samom vrhu trga, gdje se nude jela od sarme preko bunceka do kotleta, a većina se obroka važe i naplaćuje prema težini. Cijene na ovom štandu dosežu i sajamske u Budimpešti, pa bi vam se moglo dogoditi da porciju pečenog krumpira platite i oko 70 kuna! Langošice drže cijenu od 10 do 15 kuna, a kobasice i do 30 kuna.

Ni rukotvorine nisu puno povoljnije, pa je primjerice drvena krigla oko 30 kuna, a mirisna svijeća i do 100 kuna. No gostiju iz Hrvatske ne nedostaje, na dan našeg posjeta u Pečuhu se održavao i vinski festival, pa su iz Požege stigla čak dva autobusa, ali i brojni Osječani, pa se na samom sajmu najviše čuo hrvatski jezik i komentari poput: "Moramo promijeniti novac kako bismo mogli kupiti kolbas!"

TURISTIČKO ODREDIŠTE
Recimo i to kako je Pečuh peti grad po veličini u Mađarskoj, a sa svojom 2000 godina starom povijesti grad je najpoznatiji po tvornici keramike Zsolnay i ruševinama iz doba Turaka. Prema službenim podatcima Mađarskog središnjeg statističkog ureda, samo Pečuh je u 2018. posjetilo nešto više od 120 tisuća gostiju, 26.687 stranih i 93.747 domaćih. Gosti su ostvarili točno 239.519 noćenja. U odnosu prema godini prije broj gostiju povećan je za 5,7 posto, a noćenja za 7,1 posto. Procjenjuje se da u Pečuhu danas od turizma živi pet-šest tisuća osoba. Cijela Baranjska županija imala je više od 600 tisuća noćenja, a naša, Osječko-baranjska županija, približno jednakog broja stanovnika, istovremeno ostvaruje tri puta manje noćenja.

Najvažnija turistička odredišta Baranjske županije danas su Harkanj, Vilanj i Pečuh, zatim Bikal sa svojim tematskim renesansnim zabavnim parkom te Siget i Mohač. Mađarski susjedi jako su dobro iskoristili i povezali vinsku i gastronomsku ponudu, toplice i kupališne kapacitete, povijesnu baštinu te vjerske objekte u Pečuhu, gdje se nalaze starokršćanski ostatci i katedrala te poznato svetište Marijađud (Mariagyud). Velik turistički iskorak u proteklih deset i više godina napravljen je u Pečuhu zahvaljujući velikim ulaganjima najprije iz pretpristupnih fondova Europske unije, a potom i u uređenju grada, koji je 2010. bio Europska prijestolnica kulture. Mislim da su koristi od prijestolnice danas veće nego te, 2010. godine. Tada je prvenstvena korist bila to što se diljem Europe moglo čuti za Pečuh. Kada je riječ o Mađarskoj, recimo, prosječni Europljani znali su za Budimpeštu, Balaton, možda Tokaj i vino. U Pečuhu je sada snažan kulturni turizam jer se na području grada nalaze starokršćanski ostatci, koji su uređeni i prilagođeni posjetu gostiju, turski spomenici, secesija iz zlatnog doba Monarhije. U kulturnoj četvrti Zsolnay, uređenoj u bivšoj tvornici poznatih porculanskih proizvoda, u tridesetak zgrada spomenika kulture smješteni su muzeji, prostori za različite izložbe i koncerte, zvjezdarnica, manufakture, lutkarsko kazalište, igrališta... Svakako je jedan od najvažnijih sadržaja ove kulturne četvrti muzej porculana Zsolnay.

SPOJ NOVOG I STAROG
Pečuh je inače prilično živahan grad, iako se baš kao i iz Osijeka ljudi iseljavaju i odlaze u Austriju, Njemačku ili Irsku, dok velikoj živosti pridonosi i to što je sveučilišni centar, baš kao i Osijek. U Pečuhu, što je vrlo zanimljivo, studira četiri tisuće stranih studenata, uglavnom iz Njemačke, Austrije, Norveške, pa i Irana. Naime, u Pečuhu živi oko 700 Iranaca, pa je čak i vlasnik tvornice Zsolnay danas jedan Iranac. Sve u svemu, Pečuh je grad koji svaki zaljubljenik u povijest i kulturu treba posjetiti bar jednom u životu. Prvotno naseljen Rimljanima, a poslije Turcima, nema tog grada u Mađarskoj koji ima i kontinentalni i mediteranski štih kao što ga ima Pečuh. S velikim brojem muzeja i arheološkim lokalitetima, Pečuh je grad koji će vas oduševiti jednostavnošću i mađarskom gostoljubivošću. U slučaju da postoji još netko tko nije posjetio Pečuh, možda je upravo adventski sajam razlog uputiti se u ovaj grad tek 70-ak kilometra udaljen od Osijeka.
Piše: Nefreteta ZEKIĆ EBERHARD
Cijela mađarska Baranjska županija imala je više od 600 tisuća noćenja, dok naša, Osječko-baranjska županija, ostvaruje tri puta manje noćenja.
Velik turistički iskorak u proteklih deset i više godina napravljen je u Pečuhu zahvaljujući velikim ulaganjima najprije iz pretpristupnih fondova Europske unije.
U Pečuhu, što je vrlo zanimljivo, studira četiri tisuće stranih studenata, uglavnom iz Njemačke, Austrije, Norveške, pa čak i iz Irana, a ima ih i iz Hrvatske.
Što vidjeti u Pečuhu?
KATEDRALA: Gradnja katedrale započela je krajem 11., završena je tijekom 12. stoljeća, a tijekom godina postojanja postala je važna građevina u gradu. S romaničkim stilom gradnje, katedrala je simbol bogate i burne mađarske povijesti. Tijekom 16. stoljeća, kad su ovim područjem vladali Turci, pretvorena je u džamiju. Katedralom sv. Petra i Pavla dominira 60 metara visok zvonik, a njezina unutrašnjost jednako je nevjerojatna.

NEKROPOLA SOPIANAE: Preteča današnjeg Pečuha, nekad je bila rimska kolonija u kojoj se nalazilo starokršćansko groblje. Ova nekropola s katakombama danas je pod zaštitom UNESCO-a. Otkrivena je 1975., tijekom radova na ovom području, a istraživanjima je utvrđeno da datira iz 4. stoljeća. Pogrebne prostorije dekorirane su freskama koje prikazuju likove iz Biblije, poput Adama i Eve, drva života i proroka Danijela.

DŽAMIJA PAŠE QASIMA: Ovu impresivnu građevinu dao je sagraditi paša Gazi Qasim nedugo nakon što su Turci uspjeli okupirati grad u 16. stoljeću. Tijekom 1868. pretvorena je u kršćansku crkvu te je unutrašnjost uređena s tom svrhom, ali njezin vanjski izgled neodoljivo podsjeća na to da je riječ o džamiji. Iako je unutrašnjost potpuno preuređena, još se na nekim dijelovima zidova mogu vidjeti citati iz Kurana. Ovo je doista impresivna građevina koja ujedinjuje islamsku i kršćansku arhitekturu.
Što jesti u Pečuhu?
Pečuh je zapravo studentski grad te ne treba čuditi velika ponuda restorana s brzom hranom i poprilično jeftinim cijenama. Prema Tripadvisoru, najbolje ocijenjeni restoran koji nudi tradicionalnu mađarsku kuhinju je Fekete Kutya Trotters House. Ovo je onaj tip restorana u kojem ćete moći pojesti pravi ciganski odrezak ili uživati u dobrom starom mađarskom gulašu i svinjskom perkeltu. Iako se restoran zapravo nalazi malo izvan centra, to ne umanjuje njegovu popularnost među turistima, ali i lokalnim stanovništvom. Ako želite uživati u tradicionalnim ribljim jelima, ali i dobrim mađarskim vinima, svakako posjetite Tuke Borhaz. Iako se diče jelima od ribe, ovaj restoran poznat je i po dobrim odrescima, ali i, navodno, najboljem gulašu u krugu od stotinjak kilometara.