Iza 40-godišnjeg Ivana Trojana sudjelovanje je na 50-ak međunarodnih i domaćih znanstvenih simpozija, objavljenih 60 znanstvenih i stručnih radova, od kojih je 13 izvornih znanstvenih radova objavljenih u domaćim ili stranim časopisima ili zbornicima po vrsnoći izjednačenima s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom te pedesetak većinom kazališnih kritika i eseja. Bio je glavni urednik časopisa za književnost i kulturu Književna revija od 2009. do 2019. Piše književne i kazališne eseje i kritiku za Vijenac, Kolo, Kazalište, Hrvatsko glumište i kazalište.hr. Dobitnik je Povelje uspješnosti Julija Benešića u 2010., Povelje Vukovarsko-srijemske županije za izuzetna ostvarenja na području znanosti i kulture u 2016. te Povelje uspješnosti Josipa i Ivana Kozarca za književnu znanost u 2018. Odnedavno je predsjednik Ogranka Matice hrvatske Osijek.

Otkad si članom MH? Sjećaš li se zašto si se uopće pridružio tom timu? Što ili tko je bio okidač?


- "Okidač" za pristupanje timu osječkih "matičara" još kao studenta kroatistike i prijelomna osoba za moju afirmaciju kao humanističkog znanstvenika i kulturnog djelatnika bila je moja mentorica, prof. dr. sc. Helena Sablić Tomić, koja se kao vrlo mlada, ali znanstveno suverena i vizionarski atribuirana, izborila za vođenje osječke Matice hrvatske i usmjerila pogled k širenju temeljne humanističke poruke Matice kroz novoutemeljene odjele, revitalizaciju postojećih, aktivirajući i oslanjajući se ponajprije na mlade stručne ljude, neopterećene izvanumjetničkim "vrijednostima". Tijekom njezina se mandata osječka Matica doista renesansno nadavala i taj put valja svima nama danas slijediti. Navršilo se 20 godina moga aktivnog djelovanja u osječkoj Matici hrvatskoj. Kroz uredničku brigu za brojna knjižna izdanja osječke Matice hrvatske, 10-godišnje urednikovanje ponajboljeg nacionalnog časopisa za književnost Književne revije, promocije knjiga i časopisa te 15-godišnjeg vođenja Odjela za nakladništvo Ogranka pokušavao sam slijediti visoke estetske standarde usvojene tijekom dodiplomskog studija književnosti na osječkom, poslijediplomskog na zagrebačkom Filozofskom fakultetu te znanstvenog rada koji sam posvetio izučavanju novije hrvatske drame i kazališta.

Sjećaš li se kakvu si sliku MH imao tada i što se tijekom godina promijenilo?


- Znao sam da je po definiciji riječ o jednoj prastaroj i prevrijednoj, za realizaciju i očuvanje hrvatskog kulturnog sadržaja i misli presudnoj kulturnoj organizaciji, koja je odigrala jednu od vodećih rola i unutar samog procesa hrvatske državotvornosti. Danas, iako stariji, oprezniji, stabilniji, pa i nešto upućeniji, još sam više opčinjen vrhunskim estetskim dosezima hrvatske književnosti i umjetnosti za koje je Matica hrvatska u prošlosti bila mecenom i mentorom. Ujedno sam i svjestan i upoznat s trenutačnim položajem Matice hrvatske u hrvatskom društvu i njezinim recentnim kredibilitetom, ali - najvažnije - osoba sam koja gleda prema naprijed i idealistički je uvjerena kako se s obrazovanjem, inteligentnošću, mudrošću, inventivnošću temeljenoj na priznavanju različitosti, demokratičnosti i etičnosti može pridonijeti repozicioniranju humanističke poruke i vrijednosti u središte svih budućih društvenih aktivnosti u nas. A Matica je poligon koja to čini od 1842.

Vjerojatno donosi više obveza nego privilegija. Funkciju predsjednika Ogranka mogao si je poželjeti samo netko tko ima viziju, konjske živce, mnogo energije, dobar tim?


- Prije svega, i vizija koja se temelji na modeliranju Odjela po uzoru na sektore kreativne industrije i energija koja je produkt odgovornosti vođenja temeljne osječke kulturne institucije te određena hladnokrvnost koja je sastavni dio osobnosti ne pomažu pri realizaciji programa ni približno koliko moje povjerenje i zahvalnost kolegama koji su sastavni dio jednog procesa - povratka Matice hrvatske iskonskim vrijednostima sadržanim u afirmaciji različitosti, poticanju u izradi i propagiranju estetskih (i etičkih) vrijednih umjetničkih sadržaja, u konačnici i ravnopravnosti svih demokratskih političkih programa i uvjerenja koji promoviraju nacionalni i kulturni identitet u područjima umjetničkog, znanstvenog i duhovnog stvaralaštva, gospodarstva i javnoga života te skrbi za društveni razvitak. S posebnom težnjom da se o tim kvalitetama progovori studentskoj i srednjoškolskoj populaciji te ih se priključi najdugovječnijem fundamentu hrvatske kulturno-društvene misli. Dijelim taj senzibilitet s mojim kolegama članovima osječke Matice hrvatske (ili koji će to tek postati), a koji su uspješni unutar svojih strukā, vrsnim predstavnicima srednje i mlađe generacije humanistički i društveno orijentiranih obrazovnih institucija te kulturnih udruga u Osijeku s kojima sam surađivao na mnogobrojnim projektima tijekom moga dosadašnjeg profesionalnog rada, i kao sveučilišnog profesora, ali i jednog od aktivnijih članova osječke Matice hrvatske i glavnog urednika Književne revije. Tim kojem težim sadržava mnoga imena koja na ovom mjestu i ne ću uspjeti spomenuti: Tatjana Ileš, Helena Sablić Tomić, Goran Rem, Ružica Pšihistal, Sanja Jukić, Jasna Horvat, Josipa Mijoč, Jasminka Mesarić, Ivica Vuletić, Stanko Andrić, Maja Glušac, Davor Bobić, Igor Loinjak, Marin Balaić, Danijela Lovoković, Davor Vrandečić, Katarina Žeravica, Domagoj Tomas, Marijana Bošnjak, Anđelko Mrkonjić.

Možda nije etički, čije vodstvo Ogranka posebice pamtiš kao uzorno, ono na čijem bi tragu možda i ti svoje gradio, no s tvojom karizmom, ekipom, idejama...?


- Iako su svi predsjednici osječke Matice neosporno benevolentno i većina s mnogo energije te koristeći svoj političko-društveni status sudjelovali u osiguravanju redovne djelatnosti udruge kojoj je u temelju nakladnički rad, što je najvidljivije u 60-godišnjem kontinuiranom (!) objelodanjivanju Književne revije, pokušavam se približiti programskim strukturama osječke Matice kada ju je vodila Helena Sablić Tomić u smislu aktivnog rada Odjela, apolitičnosti, provociranju, očekivanju i uobličavanju reakcije mladih obrazovanih Osječana… Dakako, uz originalni pečat recentnih voditelja Odjela i njihovih suradnika, u konačnici i osobni koji je baziran na afirmaciji stručnosti i različitosti.

Otkrij neke adute kojima kaniš Ogranku vratiti stari sjaj?


- U socioekonomskom okruženju u kojem se nalazimo, budućnost, financijska stabilnost osječke Matice ne može se više osigurati kroz donacije Grada ili Županije. Pokušavamo se usmjeriti na inovativnu programsku ideju koju prezentiramo tijelima javne uprave kroz prijave na natječaje za potrebe u kulturi od kojih će, nakon njezine realizacije, benefit imati upravo građani Osijeka i Osječko-baranjske županije koji posjeduju senzibilitet za kvalitetan kulturni proizvod. Neumorno provociramo suradnju s Gradom, Županijom, Ministarstvom kulture i rijetkim gospodarskim subjektima koji cijene i potpomažu kulturnu djelatnost. Želja mi je u bliskoj budućnosti u suradnji s kolegicama s Ekonomskog fakulteta na fond Europske unije za razvoj kulture aplicirati projekt koji bi uključio ideje humanističko-znanstvene i umjetničke elite grada Osijeka okupljene pod okriljem osječkog Ogranka. Tada bi i bojazan za budućnost Ogranka, i na trenutke prisutan defetizam u prethodnom razdoblju, potpuno minuli.

Prepustio si Reviju kolegici Ileš. Je li bilo teško? Jesi li se posve odrekao uredništva?


- Kolegica Ileš bila je zamjenica glavnog urednika u Reviji deset godina. Jednog od najtežih, logistički gledano, u njezinoj povijesti. No nije raritet da baš u takvim vremenima nastanu i najkvalitetniji kulturni produkti, jer je uredništvo sa svojim suradnicima jednostavno primorano okrenuti se svim stečenim zalihama znanja i umješnosti kako bi realiziralo jedan tako vrijedan kulturni program kao što je časopis za književnost i kulturu na koji možemo svi mi Osječani biti ponosni. Uopće ne sumnjam da će Tatjana Ileš biti mnogo bolja urednica od mene jer sam upoznat s njezinim stručno-organizacijskim kvalitetama, no ja joj, dakako, stojim danonoćno na raspolaganju svojim iskustvom.

Jesi li najmlađi predsjednik Ogranka u povijesti?



- Nisam.