Nakon više od 35 godina mojega autorstva i promicanja Zlatne formule hrvatskoga jezika ča-kaj-što konačno je Povjerenstvo za nematerijalnu baštinu Ministarstva kulture RH donijelo Rješenje (u privitku) kojim se ona proglašava kulturnim dobrom, te stavlja na štićenu Nacionalnu listu nematerijalne baštine. Ovo je velika vijest za hrvatski jezik i kulturu, identitet i politiku - jer Zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što ujedinjuje Hrvatsku (jezično, identitetski, kulturološki i politički) na ravnotežan i plemenit način, istinski je integrira i upire u njenu budućnost - ponosno iz Teherana za Glas Slavonije komentira književnik i dugogodišnji diplomat Drago Štambuk, izvanredni i opunomoćeni veleposlanik Republike Hrvatske u Islamskoj Republici Iran.

Od djetinjstva svjestan složene naravi hrvatskoga jezika, kao prvašić u pučkoj školi u rodnim Selcima na otoku Braču.


- Sa svojim čakavskim sumještanima, jer Selca su potpuno čakavsko mjesto, bili smo iznenađeni susretom sa štokavskom manjinom učenika iz Sumartina. No, oni su u školi došli na svoje zbog štokavskog standarda koji je bio jezik nastave, a mi smo se, iako većina, trebali prilagođavati štokavskom izričaju. Takvih neuralgičnih dodira, poput rečenoga: Selca/Sumartin, ili jezično-tektonskih ča-kaj-što linija ima u Hrvatskoj popriličan broj i vjerojatno me činjenica mojega rano uočenoga unutarhrvatskoga jezičnoga reza dovela do cjeloživotne opsesije i potrebe da svladavam i svladam jezičnu razdvojenost i zaliječim metaforičku jezičnu ranu, te da hrvatski jezik, ujedinjujući ga, vratim njegovoj samobitnosti - ističe dr. Štambuk, koji je proljetos u Lipiku dobio drugu Nagradu "Dr. Ivan Šreter" za novu hrvatsku riječ za riječ oznak, oznakovljenje umjesto brenda i brendiranja, a prije 10 je godina prvonagrađen na istom natječaju za riječ proširnica, koja zamjenjuje riječ stent (žilni potporanj).


Jer povijest je hrvatskoga cjelovitog jezika, dodaje dr. Štambuk, povijest izvanjskog političkog presizanja koje se nije vodilo interesima hrvatskoga naroda.


O Zlatnoj je formuli hrvatskoga jezika: ča-kaj-što u časopisu Kolo 2014. pisao i akademik Radoslav Katičić.


- Umjesto da ga se ujedini na blagotvoran i snošljiv način putem hrvatske koiné ili mješavine, a preko njega i spoji razlomljene, tuđim interesima podložene hrvatske zemlje, jezična politika nametnula je južnoslavenski sjedinjujući obrazac koji nije išao putem prvotne integracije hrvatskoga jezičnoga i političkoga prostora već potpuno suprotno - njegovoj dezintegraciji u ime višeg cilja stvaranja jugoslavenskog srpsko-hrvatskog amalgama, koji se u posljednje vrijeme naziva i – „zajedničkim jezikom“.


Promišljajući jezično-političko stanje u domovini došao sam do terapijske Zlatne formule hrvatskoga jezika ča-kaj-što koja je sve hrvatske idiome stavila pod svoj stožer i barem u razmatranjima držala ga ravnotežno zajedno, pa i ostvarivala u praksi jezično-pjesničke smotre Croatia rediviva ča-kaj-što koju utemeljih 1991. u rodnome mjestu. Bila je moja smotra poticajem i inspiracijom čitavome nizu lokalnih smotri i manifestacija koje su se proširile diljem Lijepe naše - kaže dr. Štambuk, svjestan da se tijek povijesti jezika ne može nasilno mijenjati, ali u krvavo stečenoj slobodi, dodaje, "dužni smo na slobodan i neopterećen način promišljati prošlost, sadašnjost i budućnost hrvatskoga jezika".


- Rečena formula upire u našu jezičnu budućnost, preslagujući pod hrvatskom interesnom prizmom odnos prema jeziku "u kome sva blaga višnji nam Bog je do", da poredbeno parafraziram velikoga Gundulića. Sve jezično blago u slobodi staviti nam je na stol i otporima usuprot graditi oko ove sabiruće formule drukčiji odnos prema cjelokupnosti hrvatskoga jezika, gdje sve tri stilizacije ili dionice jednako slatko zvone - i ča, i kaj i što. Nikako ne želim da Hrvati preko noći postanu nepismeni jer štokavski se standard, kako bilo da bilo, sjajno potvrdio u književnosti i životu, ali je danas raditi nam na uključivom pristupu i njegovu bogaćenju, osmotskom i inom - makar leksikom iz blistave čakavske i kajkavske pričuve. Hrvatska mora osmisliti oko svoje stožerne „zlatne formule ča-kaj-što“ novu jezičnu politiku koja će biti podređena hrvatskim nacionalnim interesima i temeljiti se na trojstvenoj naravi hrvatskoga cjelokupnog jezika. Veliku sam i dugogodišnju bitku vodio s nerazumijevanjem i otporima, od lokalne do nacionalne razine, no nakon skoro 10 godina, uz dvije odbijenice mojoj aplikaciji Ministarstvu kulture, konačno sam dočekao trenutak kada su stvari sjele na svoje mjesto. Veliki, zlatan trenutak za Zlatnu formulu hrvatskoga jezika ča-kaj-što! Htio bih vjerovati da je hrvatski narod dovoljno mudar i zreo da se sakupi oko ove jezične, ali i kulturološke, identitetske, pa i političke formule, te da hrabro s njome krene u svoju izvjesniju budućnost, jer ona ključ je hrvatske bolje sudbine - komentira svoje postignuće Drago Štambuk, koji nam se javio iz Teherana.

- Naraštaji su hrvatskih školaraca bili žrtvom štokavskoga purizma koji je naučavao da je jezično dobro samo ono što je štokavsko, a starije se podučavalo da "govore kao što dobri štokavci govore". Pri tom se nije reklo tko je dobar štokavac i kako taj štokavac govori, ali se postavljanjem "dobrog štokavca" na postolje jezičnoga uzora tvrdi nedvosmisleno da kajkavski i čakavski nisu dostojni govora dobroga štokavca. Tomu se protivi hrvatska jezična povijest - postoji stara vrsna hrvatska čakavska i kajkavska književnost, ne treba zaboraviti da je posljednja hrvatska kajkavska gramatika objavljena sredinom 19. st. Kajkavski i čakavski pripadaju samo hrvatskomu pa su zbog toga i bili potiskivani jer su narušavali prevlast štokavskoga kao zajedničkoga višenacionalnoga jezika, a štokavski se naročito nametao u doba jugoslavenskoga unitarizma. Već je 30 godina da smo u svojoj državi, ali predrasude su stvarane barem stoljeće i pol i duboke su. Zlatna formula ča-kaj-što nastoji stati im na kraj - komentira dr. sc. Sanda Ham.


Kada je hrvatska štokavština učvršćena kao stilizacija književnoga jezika, kajkavski i čakavski nisu utihnuli, ali su "sada književnosti na tim stilizacijama nazivane dijalekatnima ili pokrajinskima, u svakom slučaju rubnima".


- Kao zaštićeno kulturno dobro, sada će im pripasti dostojno mjesto. Zlatna nas formula upozorava da štokavsko narječje nije isto što i hrvatski književni jezik, iako je štokavski stiliziran. Normativno i umjetnički hrvatska štokavska stilizacija gradi se od prve hrvatske gramatike 1604. i stotinu godina dublje, od dubrovačkih pjesnika Ranjinina zbornika. Jasno je onda da naš književni jezik ne možemo izjednačiti ni s jednim štokavskim govorom i da nije razvijen na temelju određenog štokavskoga dijalekta ili govora, nego je riječ o štokavskoj nadnarječnoj stilizaciji koja je prevladala, ali je jedna od triju mogućih.
Drago Štambuk utemeljitelj je pjesničke smotre Croatia rediviva ča-kaj-što, pjesnik, zaljubljenik u riječ, u riječ hrvatsku. Sada se tomu može pridodati i činjenica da je njegovim zalaganjem i njegovom ustrajnošću i hrvatski jezik postao zakonski zaštićen.