Doprijeti do jednog od najpopularnijih hrvatskih svećenika, isusovca o. Ike Mandurića, koji odnedavna ima službu u Osijeku, činilo se nemogućim. Presudila je njegova prezauzetost zadaćama i aktivnostima od nacionalne važnosti, zbog čega je o. Mandurića teško pronaći u Rezidenciji Družbe Isusove u Osijeku. Ono što je našu komunikaciju dodatno otežalo to su stroga pravila glede javnih istupanja isusovaca, naime za svaki razgovor s novinarima potrebno je posebno dopuštenje isusovačkog provincijala u Zagrebu koje nije uvijek lako dobiti.

Jezuit o. Ike Mandurić poznat i otprije po eksplicitnim političkim stajalištima bliskim hrvatskoj desnici i sklonosti prema određenim klijentelističkim skupinama, naime, još se sjećamo njegove uloge tijekom braniteljskih prosvjeda u Savskoj ulici i na Trgu sv. Marka prije četiri godine, ili onih novijeg nadnevka izraženih na jednoj društvenoj mreži, zagovornik je tzv. domoljubivog kršćanstva. Riječ je o tipu kršćanske zauzetosti koji u svome fokusu ima domovinu kao zajednicu vjernika istoga jezika i zajedničke sudbine. Upravo zbog toga pater Ike je ljetos predvodio peto zaredom grandiozno hodočašće Marijanskog zavjeta za Domovinu. Riječ je o molitvenoj hodnji od Osijeka do Dubrovnika dugoj 1640 kilometara koja je bila posvećena, kako je rečeno, budućnosti hrvatskog naroda.

Karizmatični isusovac o. Ike Mandurić premješten je u Osijek ovoga ljeta iz Zagreba, gdje se proslavio svojim pastoralom među katoličkom mladeži predvodeći Studentski katolički centar (SKAC). Premještaj o. Mandurića u Osijek u javnosti je protumačen kao njegovo sklanjanje u stranu, što je inače uobičajena politika u našem redovništvu. Sjetimo se samo djelovanja uglednih franjevaca i doktora teologije fra Tadeja Vojnovića i fra Zvjezdana Linića u Osijeku krajem 70-ih i početkom 80-ih. Naime, njihov boravak među nama bio je obilježen željom Crkve da tu dvojicu nesvakidašnjih, ali i nepoćudnih fratara skloni negdje u provinciji. Izvori bliski isusovačkoj rezidenciji u Osijeku kažu kako je često izbivanje novog superiora o. Mandurića znak njegova nezadovoljstva vezanog uz premještaj iz Zagreba. Nema nikakve sumnje da je pater Ike izvrstan propovjednik i motivacijski govornik te vrstan organizator. Kada jednom bude spustio sidro u Osijeku, katolički vjernici okupljeni oko Svetišta Srca Isusova u Stepinčevoj ulici moći će duhovno biti samo u dobitku od njegova djelovanja.

Nedavno se vratio iz Kanade, Filipina i Australije, gdje je boravio u tzv. trećoj probaciji ili trećoj kušnji, što je drugo ime za završni čin formacije svakog isusovca. Za jedne naše novine o. Ike je rekao: “Probacija je istinski jako promijenila i produbila moj odnos prema svećeništvu i prema Kristu i prema životu uopće.” O svom duhovnom i pastoralnom iskustvu iz Azije o. Ike će reći kako je “dobro ponekad pobjeći od svagdašnjice da bi se tražio glas Božji i kontakt i komunikacija s Bogom”. Ivan “Ike” Mandurić po struci je arhitekt koji je u 37. godini života osjetio Božji poziv da postane svećnikom. Ovaj Hercegovac rođen u Posušju i branitelj zaredio se za svećenika u svojoj 47. godini. Svojim pastoralnim i društvenim djelovanjem nikoga nije ostavio ravnodušnim.
D. Celing