POŽEGA

Gradsko kazalište Požega razveselilo je svoju publiku predstavom za djecu i odrasle "Crvenkapica ili Trnoružica? Biraj!". Tekst i režiju potpisuje Maja Žebčević Matić, etnolog, viša kustosica u Gradskom muzeju Požega, a predstava je rezultat ljubavi za kazalište i njezina 10-godišnjeg rada kao ravnateljice požeškog Gradskog kazališta. Brojnim zapletima i obratima gledateljima je omogućeno da zavire iza pozornice i otkriju kazalište sa svim njegovim manama i čarima. Pred publikom se susreću glumci iz dviju dobro poznatih predstava, "Crvenkapice" i "Trnoružice", pa se nameće pitanje je li moguće sukob riješiti stvarajući treću predstavu zajedničkim snagama. Likove upoznajemo izvan njihovih uloga i shvaćamo da oni i u stvarnom životu pomalo nalikuju na uloge koje tumače. Tako je Crvenkapičina Mama usput i rekviziterka, dakle brine da je sve na svom mjestu kad god nešto nekome zatreba; Tata Kralj poput redatelja predstave drži sve pod kontrolom; Crvenkapica i Trnoružica kao jedinice navikle su uvijek biti u centru pozornosti i teško se mire s idejom dijeljenja. Ali kad slome prvobitan otpor, otkrivaju punu radost sestrinstva. Zli likovi, poput Crvenkapičina Vuka ili Trnoružičine Zle vile Rogobunde, nisu nužno zli, takvim ih doživljavamo zbog njihova grubog izgleda ili nastupa, a u stvarnosti nose najviše prikrivenih emocija i potrebe za ljubavlju, pa je Vuk pravi poeta, a Rogobunda predana garderobijerka koja brine o svima.

Posebnu vrijednost vizualnosti predstave daje crno-bijela scenografija na tragu stripovskog crteža u potpunoj službi isticanja glumaca. U potrebi naglašavanja uloge knjige, scenom dominira velika slikovnica, čije su crno-bijele 3D stranice ujedno i scenografija.

- Tekst je napisan kada sam već prešla u Muzej i kad su se svi ti dojmovi desetogodišnjeg intenzivnog rada u kazalištu počeli slijegati, onda je ta nekakva ljubav i potreba za kazalištem izrodila jednu takvu predstavu - objasnila nam je Maja Žebčević Matić, autorica teksta i redateljica. - Što se tiče režiranja, i to je iskustvo iz kazališnih dana. Dakle, u tih deset godina, kada smo štedjeli na svemu pa smo svi radili sve, učili smo i od velikih hrvatskih djelatnika koji su prolazili kroz naš grad. Naučili smo puno toga pa smo se usudili i sami režirati. B. Starčević Tesari