Unatoč rodnim predrasudama, koje često sprječavaju žene u ostvarivanju poduzetničkih kapaciteta, poduzetnice nastavljaju prevladavati te izazove – zbog želje za uspjehom ili potrebe za preživljavanjem.Dio je to navoda iz treće studije Mastercard Index of Women Entrepreneurs koja ujedno donosi novi popis zemalja koje pružaju najbolje uvjete i mogućnosti za žene kako bi se ostvarile kao poduzetnice.
Index donosi i popis zemalja u kojima je udio žena koje su vlasnice poduzeća najveći u odnosu prema ukupnom broju svih vlasnika poduzeća. Na temelju dostupnih podataka međunarodnih organizacija, uključujući Međunarodnu organizaciju rada, UNESCO i Global Entrepreneurship Monitor, globalni Index prati napredak i postignuće žena poduzetnica i vlasnica tvrtki na 58 tržišta (što je gotovo 80 % svjetske ženske radne snage). Rezultati su ponovno potvrdili da žene bolje napreduju na otvorenim i dinamičnim tržištima na kojima je podrška malim i srednjim poduzećima velika, a poduzetnice na tim tržištima imaju i lakši pristup kapitalu, financijskim uslugama i akademskim programima.
Od prvih 20 rangiranih tržišta 80 % su gospodarstva s velikim dohotkom koja imaju poticajne poduzetničke uvjete. Ova tržišta uključuju Sjedinjene Američke Države koje su prvi put na vrhu ljestvice, a Novi Zeland je na drugom mjestu.
Od 58 tržišta osam se popelo na ljestvici za najmanje pet razina u odnosu prema rezultatima iz prethodnih godina, što je potaknuto gotovo dvostrukim porastom stope poduzetničke aktivnosti žena. Nakon Francuske (+22 mjesta) slijede Indonezija (+13), Kostarika (+11), Tajvan (+9), Irska (+7), Ruska Federacija (+6), Tajland (+5) i Gana (+5).
Index sugerira kako mogućnost za poduzetništvo nije nužno usklađena s bogatstvom i napretkom tržišta. Zemlje s manje povoljnijim potpornim uvjetima kao što su Uganda, Gana i Bocvana svrstane su u vodeće tri zemlje prema stopama žena koje su vlasnice poduzeća. Žene na tim tržištima smatraju se poduzetnicama koje se to odlučuju iz nužde za preživljavanjem, unatoč nedostatku financijskog kapitala i pristupu uslugama.

"Tvrtke u vlasništvu žena i one koje vode žene snažni su katalizatori za ekonomski rast, što poboljšava živote u zajednici. Sada je vrijeme da vlade i organizacije djeluju zajedno kako bi pružile podršku ženama da unaprijede svoje poslovanje iskorjenjujući rodnu pristranost tako da osiguraju veći pristup obrazovanju i financijskoj uključenosti“, rekla je Ann Cairns, izvršna potpredsjednica Mastercarda.
U istraživanju se nadalje navodi i da žene postižu rodnu ravnopravnost s muškarcima u pogledu poduzetničke aktivnosti na sedam tržišta: u Ekvadoru, Indoneziji, Filipinima, Vijetnamu, Gani, Nigeriji i Ugandi. U međuvremenu, poboljšanja u Angoli, Malaviju, Kostarici, Tajlandu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima također su pomogla u smanjenju rodnih razlika.
Studija je pokazala sposobnost žena da napreduju kao vlasnice poduzeća i da traže mogućnosti čak i tamo gdje kulturalni i socijalni uvjeti nisu optimalni. To se pokazuje na određenim tržištima na kojima je stopa žena kao vlasnica poduzeća visoka unatoč nedostatku kulturalne prihvaćenosti i društvenih poticaja. Rezultati su pokazali da postoje znatne razlike unutar regija, posebno na Bliskom istoku te u Africi i azijsko-pacifičkom području. Dok tržišta poput Ugande, Gane, Bocvane, Malavija i Angole pokazuju iznimno veliku stopu žena koje su vlasnice poduzeća, zemlje poput Saudijske Arabije, Egipta, Irana, Alžira, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Tunisa i Etiopije još imaju prostora za napredak jer je stopa žena koje su vlasnice poduzeća 15 % i niže. Slično tome, Novi Zeland, Australija i Vijetnam nadmašuju zemlje iz regije poput Bangladeša, Indije, Malezije, Južne Koreje i Japana u pogledu udjela žena koje su vlasnice poduzeća.
A kako je to u Hrvatskoj?

Izv. prof. dr. sc. Nataša Drvenkar, s Ekonomskog fakulteta u Osijeku prije svega podsjeća da je davne 1998. godine, časopis Fortune počeo pratiti ženske izvršne direktorice i, u to vrijeme, na popisu Fortune 500 bila je samo jedna direktorica. "Dvadeset godina poslije ‘čak‘ ih je 33. Na svjetskoj razini žene zarađuju 63 % manje od muškaraca. Prema istraživanju iz 2019., koje je provedeno u SAD-u, broj poduzeća u vlasništvu žena narastao je za 21 % od 2014. do 2019. godine, i to po godišnjoj stopi rasta od 3,9 %, a samo u prethodnoj godini ostvaren je rast od čak 5 %. Gledajući ukupan broj poduzeća, žene drže 42 % svih poslova i značajne su kategorije ekonomskog rasta u SAD-u, dok u EU znatno niže, 34,4 %. Neosporna je činjenica kako je hrvatsko gospodarstvo u mnogo nepovoljnijem položaju u odnosu prema razvijenim zemljama, pa je tako bilo samo 22 % poduzeća u vlasništvu žena lani ili svako peto poduzeće (u pet slavonskih županija 20 % poduzeća). GEM istraživanje (Singer i ostali, 2018.) iznova potvrđuje dva ključna problema hrvatskog poduzetništva: nizak motivacijski indeks i mali udio „odraslih“ poduzeća (starija od 42 mjeseca) uz prisutno znatnije poduzetništvo iz nužnosti, a ne zbog uočenih prilika. Primjerice, u EU je 5,3 % više onih koji u poduzetničku aktivnost ulaze zbog uočenih prilika, a u Hrvatskoj ih je samo 1,9 %. Pozitivan pomak je svakako razlog izlaska iz poslovne aktivnosti pa je, primjerice, došlo do znakovitog skoka – naime, 18,5 % ih je prepoznalo novu priliku (dok je 2016. takvih bilo 6,1%), a raste i značaj primjene novih tehnologija u poslovanju (Singer i ostali, 2018.)", navodi prof. Drvenkar.

Startne pozicije

Na pitanje koji su razlozi zašto se žene upuštaju u poduzetništvo prof. Drvenkar navodi da su nužnost, fleksibilnost i prilika ključni pokretači i okidači koji pridonose odluci hoće li se netko upustiti u poduzetničke vode ili neće. "Žene koje ne mogu pronaći adekvatno zanimanje ili su dugotrajno nezaposlene ili pak nedovoljno plaćene svoj izlaz često pronalaze u pokretanju poduzetničkog pothvata – tako nastaju pretežito obrti uslužnih djelatnosti. Drugi razlog proizlazi iz nedovoljno fleksibilnih uvjeta rada i mogućnosti prilagodbe posla (karijere) i obitelji pa se odlučuju za poduzetništvo kako bi mogle fleksibilnije organizirati vrijeme. I, konačno, tu je treći razlog, a koji je odraz prepoznavanja poduzetničke prilike iz okruženja, često, u dobrim vremenima kada su rizici od neuspjeha manji. Kao najvažniji faktori u napretku karijere ističu se vlastita upornost i želja, kontinuirano ulaganje u znanje te podrška obitelji. I u čemu je onda problem? Nekada bi bio dovoljan argument kako postoji jaz u obrazovanju pa muškarci u startu imaju bolju priliku na tržištu rada, ali u suvremeno doba to jednostavno "ne drži vodu“ – žene imaju gotovo izjednačene prilike za obrazovanje, posebice u razvijenom dijelu svijeta. I čak u takvim okolnostima razlike i dalje postoje. Očito razloge treba tražiti u "upornosti i želji“ te "podršci“. Ne treba zanemariti ni ostale prepreke: stereotipi o ženama u poslovnom svijetu posebice u STEM području, društvena uloga žene i očekivanja prema njoj, financijska ovisnost, manja mogućnost umrežavanja, otežano balansiranje obiteljskog i poslovnog života te pomanjkanje samopouzdanja. Ipak, zanimljivo je ILO istraživanje iz 2017. godine, na svjetskoj razini, prema kojemu bi otprilike tri od deset žena istaknule kako bi radije ostale kod kuće nego radile dobro plaćen posao, a četiri od deset žena bi najradije radile samo pola radnog vremena. Kada je riječ o EU-u, u zapadnoj Europi bi 13 % žena radije ostalo kod kuće u odnosu prema 25 % koje bi radile (ostatak je za mješoviti model), a u istočnoj Europi je znatno drukčiji pokazatelj – 26 % žena radije bi ostalo kod kuće, a njih 46 % radije bi bile zaposlene. Sasvim je logično kako su žene u dobnoj skupini do 44 godine motiviranije za zaposlenje (30,6 %), kao i one neudane (38 %)", kaže prof. Drvenkar i ističe da dodatno valja navesti da se u prosjeku svake godine rodi više muške djece nego ženske.
- Tako su, primjerice, od rođenja pa do 25. godine muškarci u znatnoj prednosti – oko 27.522 ih je više u odnosu prema ženama. No priroda vraća dug pa žene postaju dominantnije u kasnijoj životnoj dobi (od 49. godine). Kako je na 1000 sklopljenih brakova čak 309 rastavljenih (DZS, 2019.), čak 81 % djece rastavljenih roditelja živi s majkom. Prosječna starost majke pri porođaju pomaknula se za četiri starosne godine u odnosu prema 1990. Zašto je to važno? Možda upravo zbog boljih "startnih pozicija“ muškaraca. Samopouzdanje muškaraca veće je u ranijoj životnoj dobi, pa su takvi u prednosti desetak godina u odnosu prema ženama koje se, upravo zbog nedostatka samopouzdanja, u poduzetništvo upuštaju znatno kasnije, često tek nakon rođenja prvog djeteta ili kasnije. Razlika u ukupnim zaradama između muškaraca i žena je 40 %. Prema Deloitte Hrvatska i HUP istraživanju iz 2019. manja je vjerojatnost kako će članica upravnog tijela imati neki od oblika najvišeg obrazovanja (magisterij/doktorat) u odnosu prema muškarcu kao i činjenica kako nakon 55. godine života vjerojatno neće sudjelovati u upravljanju društvom, dok će muškarci opet imati gotovo deset godina prednosti. Mogućnost napredovanja rezervirana je od 38,7 % u korist muškaraca i samo 6,2 % u korist žena, dok je, primjerice, dokazano kako su žene 81 % sposobnije istovremeno obavljati više zadataka u odnosu prema muškarcima i 53 % angažiranije. Ujedno, nakon dobre poduzetničke ideje i pokretanja poduzeća, problem je prikupiti sredstva za znatniji poslovni skok unatoč rastućem broju potpornih institucija poput EBRD programa, Hamag Bicroa, podrške lokalnih/županijskih razvojnih agencija, brojnih institucija i poslovnih anđela. No kako su većinom žene svoje poduzetničke pothvate usmjerile prema neproizvodnom sektoru, dodatno im je otežan pristup financiranju. Nove tehnologije i unutarnje tržište EU-a pružaju bezbrojne mogućnosti za razvoj start-up poduzeća neovisno o spolu, nego o znanju i sposobnosti pojedinaca - a time pitanje "nužnost, fleksibilnost ili prilika“ poprimaju sasvim drugu dimenziju. Zdenka Rupčić