Iako će službena predsjednička kampanja krenuti početkom prosinca, a trajati do 20. u mjesecu, prvi krug izbora održati se 22. prosinca, a drugi 5. siječnja, kampanja je odavno započela i četvero naočigled ozbiljnih kandidata, Kolinda Grabar-Kitarović, Zoran Milanović, Miroslav Škoro i Mislav Kolakušić, samo misle da se trude ostaviti što bolji dojam na birače. Ali prilično jalovo, pa će i službena kampanja vjerojatno mnogima biti preduga, dosadna i nadasve iritantna, posebice u predbožićno vrijeme. Jasno je da iz više razloga aktualna predsjednica ima najbolji startni položaj, no to nije uvijek prednost sama po sebi. Do sada ni od nje, ali ni od protukandidata nismo čuli ništa bitnoga, novoga, originalnoga ili kako već hoćete. Sve se uglavnom svodi na trivijalnosti i podmetanja. Tako da je teško i propitivati bitno od nebitnog. Osim toga, zbog do sad najdugotrajnijeg štrajka prosvjetara i predsjednički su kandidati pali u drugi plan. Kao da se baš ništa ne događa.

Ono što se ipak moglo primijetiti prošlih mjeseci jest sustavno podcjenjivanje inteligencije biračkog tijela, i od samih predsjedničkih kandidata i od onih koji im rade kampanju. Riječ je o dva iritantna pristupa: prvi je iskakanje iz paštete, pogotovo na događajima i blizu ljudi koji nemaju veliki utjecaj na biračko tijelo, a drugi je nepotrebno bavljenje temama koje jednostavno nisu u ovlasti predsjednika Republike. No, bez obzira na ovlasti, predizborna kampanja trebala biti prilikom da se otvore brojne teme koje se tiču budućnosti Republike Hrvatske. Stoga se nameće pitanje hoće li se kampanja pretvoriti u još jedno nadmetanje u okviru kojega ćemo svjedočiti vrlo prizemnome stupnju komunikacije (što su već najavile izjave pojedinih kandidata) radi toga da se oni bitni problemi stave pod tepih. Zato vrlo sažeto i pojednostavljeno već je primijećeno da Grabar-Kitarović i Škoro samo pjevaju, Milanović šeta i govori, a Kolakušić najavljuje masovna uhićenja... Pametnome dosta, pa sada birajmo, i ‘dumajmo’ kome dati glas.

Naime, ono što proizlazi iz aktualne kampanje za predsjednika države, bez obzira na to o kojemu se kandidatu radilo, za sada je u cijelosti isprazno i površno te dovodi i do pitanja zašto kandidati nastupaju tako podcjenjivački prema biračima. A očito misle da su birači toliko nisko spustili svoje standarde i očekivanja prema kojima se onda tako i ponašaju. To bi im se ipak moglo obiti o glavu, a posebice onim kandidatima koji su si umislili da će tako olako do izborne pobjede jer i tome smo već svjedočili.