Objavljeno 28. studenog, 2019.
Prostorno-zvučna instalacija 12,1 po Richteru Tonija Meštrovića, zamišljena za izložbeni prostor Zbirke Richter, prenosi skrivenu strukturu pet skulptura Vjenceslava Richtera. Vodeći se izjavom Vjenceslava Richtera da su njegove skulpture instrumenti koje samo treba znati svirati, Toni Meštrović 2017. započeo je zvučni rad snimajući kontaktnim mikrofonom udarce muzičkih udaraljki po Richetrovim skulpturama. Tako su kontaktnim mikrofonom zabilježene rezonancije udaraca trideset i šest skulptura. Izložba 12,1 po Richteru prenosi kroz pet kompozicija ritam, liniju i oblik izabranih skulptura koje su konstruirane od različitih materijala, aluminijskih šipki i cijevi, staklenih cjevčica, ili pak drvenih šipki koje u svojoj osnovi polaze od određenog sustava elemenata, metoda i ciljeva. Centra 3, Reljefometar 5, Rastavljena sfera 2, Sinusoide i Trodimenzionalna grafika, nastali su u razdoblju od 1963. do 1972., i u Richterovu opusu predstavljaju ključne radove u istraživanjima prostorno-plastičkih mogućnosti. Zvučna rezonancija minimalističke geste udarca koji se širi kroz materiju pojedine skulpture početni je zvučni uzorak naknadno modularno obrađen kroz softverski instrument SuperCollider te distribuiran po 12.1 surround kanalima. Tako nastaje struktura svake zvučne kompozicije - piše kustosica izložbe Vesna Meštrić.
Mjerna jedinica Richter za mjerenje magnituda potresa navedena u naslovu rada, postavljena je u odnos s naizgled tihim, ali vibrantnim skulpturama arhitekta Richtera koje je u jednom od intervjua opisao kao instrumente koje samo treba znati svirati. Njihova modularnost prisutna u odabiru materije, tj. materijala (uglavnom su to industrijski proizvedeni moduli, cijevi, profili, šipke…), prevedena je u jedan drugačiji, također modularni princip rada (modularna obrada zvučne matrice u softverskom instrumentu), za stvaranje zvučne kompozicije.
Pretpostavka koncepta „sinteznog pristupa“ okosnica je projekta SintArta, koji se od 2010. održava u izložbenom prostoru Zbirke Richter i parku skulptura. Kroz umjetničke radove, instalacije, akcije, eksperimente umjetnika istražuje se misaoni prostor Vjenceslava Richtera i na određen način ostvaruje Richterova ideja da njegova obiteljska kuća s pripadajućim parkom (koju je zajedno sa suprugom Nadom Kareš Richter 1980. poklonio Gradu Zagrebu), postane mjesto eksperimenta i istraživanja, ali i živo mjesto susreta umjetnika i publike.
N.Vek.
Toni Meštrović (1973., Split) multimedijski je umjetnik koji najčešće djeluje u formi video i zvučnih instalacija. Diplomirao je 1999. na Odsjeku za grafiku ALU-a u Zagrebu, gdje se bavio grafikom, skulpturom i instalacijom, a 1997. studira Video/Digital Imaging u klasi prof. Valie Export na International Sommerakademie für Bildende Kunst, u Salzburgu. Završio je poslijediplomski studij Medienkunst kod prof. Davida Larchera, i prof. Anthonyja Moorea, na Kunsthochschule für Medien, Köln, gdje istražuje u videu, zvuku i video/zvučnim instalacijama osobnu percepciju mora i otoka uz koji je odrastao. Svojim povratkom u Hrvatsku 2004. nastavlja svoje umjetničko istraživanje u kojem se tematski bavi kulturnim nasljeđem, identitetom te tranzicijskim promjenama na prostoru Dalmacije. Od 1992. aktivno sudjeluje na skupnim i samostalnim izložbama te videofestivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je nagrade za mladog umjetnika HDLU-a u Zagrebu 2007., i druge nagrade na izložbi T-HTnagrada@MSU.hr 2013. Izvanredni je profesor na Odsjeku za film i video Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu.