BELI MANASTIR - Nevjerojatno, ali istinito zvuči činjenica da Baranja nema ni jednu klaonicu svinja (i ostalih životinja) u kojoj bi se, osim uslužnog klanja, mogle obavljati i neke druge, blisko povezane djelatnosti.I dok cijela Hrvatska bruji o afričkoj kugi, porastu cijena mesa i suhomesnatih proizvoda, baranjski proizvođači suhomesnatih proizvoda, posebice članovi Udruge proizvođača kulena/kulina, otišli su korak dalje. S problemom ove zarazne životinjske bolesti, doduše, i oni su opterećeni, ali drže kako je veliki problem nedostatak klaonice u Baranji.

- Nažalost, Baranja više nema klaonicu. Najbliže su one u Petrijevcima i Borovu. To komplicira posao, posebice malim i srednjim proizvođačima koji svinje kolju u odobrenim objektima. Javljaju se i dodatni problemi jer svi očekuju da se u takvim objektima temeljito obavi iskoštavanje, biranje mesa i slično, za što najčešće ne postoje prostorni i vremenski uvjeti - kaže Miodrag Komlenić, predsjednik baranjske Udruge proizvođača kulena/kulina, nastavljajući kako Baranja, kao regija, može proizvesti sasvim dovoljne količine sirovine potrebne za suhomesnate proizvoda, a riječ je o bijelim, mesnatim, teškim i crnim slavonskom svinjama. Na taj se način, tvrdi, može uspostaviti cijeli proizvodni lanac, od žive životinje do gotovog proizvoda (kakav je uspostavljen prije više od 100 godina i pokazao se svrhovitim, nap.a.).

- Ono što taj lanac prekida je nepostojanje objekta koji bi mogao obaviti klanje živih svinja i omogućiti kupcima, znači OPG-ovima, da proizvode suhomesnate proizvode, bilo da uzmu šurenu polovicu ili da im se obavi iskoštavanje, klasiranje i biranje mesa prema njihovim naputcima, kako bi se dobio što kvalitetniji autohtoni domaći proizvod. Ili, u krajnjem slučaju, kojim bi im bilo omogućeno samo klanje u povoljnim uvjetima - ističe Komlenić, dodajući kako je ideja koju potenciraju članovi Udruge osposobljavanje bivše beljske klaonice u Gajiću. Postojeći objekt, koji je u privatnom vlasništvu, nastavlja, trebao bi biti registriran za klanje teških i crnih slavonskih svinja, odnosno osposobljen za produkciju visoko vrijednih autohtonih domaćih proizvoda. Planirani kapacitet, dodaje, mogao bi biti od 20 do 30 teških tovljenika, krmača ili crnih slavonskih svinja dnevno, i u kojem bi proizvođači mogli lokalno riješiti svoju proizvodnju.

- Vlasnik objekta je Branko Stjepanović, i s obzirom na to da imamo saznanja da kreće mjera fondovskih sufinanciranja za takve namjene, uz suglasnost vlasnika, pokušat ćemo učiniti sve kako bi Baranja dobila klaonicu koja bi bila na usluzi svim proizvođačima - kaže Komlenić, dodajući kako bi udruga pokušala osposobiti već spomenuti proizvodni lanac - proizvodnju, klanje i izradu proizvoda u Baranji. Kada se izuzme Belje, također člana Udruge, koje godišnje proizvede 300-tinjak tona kulena, odnosno 300-tinjak tisuća komada (a koje klanja obavlja u ne tako bliskom Vrbovcu), u Udruzi drže kako u Baranji ima sasvim dovoljna količina svinja za lokalne, manje i srednje proizvođače.

Trenutačno samo njih nekoliko ima pravo svoje proizvode označavati plavom EU oznakom zemljopisnog podrijetla, a nakon što u funkciju bude puštena Kuća baranjskog kulena u Branjinu Vrhu, brojka će sigurno biti veća. Ivica Getto