VRBANJA - Nakon gotovo pet godina boravka u zagrebačkoj Klinici "Fran Mihaljević" s teškom dijagnozom rijetkog oblika paraneoplastičkog encefalitisa, 21-godišnji Dino Jurić-Šestić vratio se svojoj kući u Vrbanju, ali nije izliječen. Okidač bolesti nije pronađen i njegova se agonija nastavlja. Više od 1750 dana bio je prikovan uz bolnički krevet, a sada o njemu brinu roditelji Kristina i Zlatko.

U kliniku je zaprimljen je 16. siječnja 2015. nakon što se uoči Božića počeo žaliti na nesanicu, bolove u vratu, a krenuli su i napadaji, problemi s gubitkom pamćenja i motoričkim sposobnostima. Dino je do tada bio potpuno zdrav i pun života, pohađao je Ekonomsku školu u Županji. Bio je uspješan sportaš i viceprvak Hrvatske u taekwondou, spremao se ući u reprezentaciju, ali se razbolio i tada počinje teška životna drama mladoga Vrbanjca. Njegova je bolest, kažu liječnici infektolozi, vrlo neobična i rijetka, a ni u medicinskoj literaturi nisu pronašli tako mladog pacijenta s istom dijagnozom. Protutijela koja se stvaraju u njegovu organizmu pristižu i napadaju mu mozak, a žarišta nema. Unatoč svim pokušajima, terapijama i maksimalnom naporu liječnika, uzročnik bolesti nije pronađen. Antitijela svara nepoznati okidač, a napadaju mu određene regije mozga. Bolest se obično javlja kod starijih pacijenata zbog tumora, a kod bolesnika muškoga spola najčešće su to tumori testisa. No u Dininu slučaju protutijela se stvaraju, a tumora nema i nikada nije pronađen.

Očajni i iscrpljeni roditelji bdjeli su nad sinom i molili se da se konačno pojavi i ukloni stvarni uzročnik bolesti i stane na kraj agoniji. Nadali se da će im se javiti netko sa sličnim iskustvom, utješiti ih i dati im novu nadu, ali to se nije dogodilo. Dvije su godine imali iznajmljen stan u Zagrebu, ali teška bolest i boravak u metropoli i financijski su ih iscrpili - i otac i majka su nezaposleni - i vratili su se kući. Majka je svaki treći dan odlazila sinu, suprug ju je ranom zorom odvozio u Vinkovce, vlakom je putovala u Zagreb i kasno navečer vraćala se u Vrbanju. Liječnici su, kaže, pokušali sve što je bilo u njihovoj moći, kontaktirali su i iznozemne kolege, vrhunske liječnike specijaliste, ali okidač bolesti nije pronađen.

Dinina je bolest, kazala nam je očajna majka Kristina, jednostavno bolest bez uzročnika, autoimuna bolest gdje je organizam sam sebe napao, proizveo je antitijela koja mu uništavaju moždano tkivo. Liječnici su pokušali sa svim terapijama, ali nije bilo nikakvog učinka jer organizam na njih uopće ne reagira. Tijelo mu je klonulo, organizam jednostavno više nema snage za borbu, Dinino neurološko stanje jako je loše, bolest ga je totalno uništila.

- Borili su se i oni i mi skupa s njima, ali poboljšanja nema. Otpustili su ga kući jer više ne mogu ništa napraviti, iscrpili su sve mogućnosti i odradili sve što treba. Dino je sada stabilno, ali je njegovo stanje loše. Ima aparat za disanje, kanilu u grlu, dobio je novu terapiju protiv napadaja koje povremeno još uvijek ima - ispričala nam je vidljivo utučena majka. U posljednjih pet godina sve su, kaže, podredili Dini, i sve ovo vrijeme žive samo za njega.

- Sada je kod kuće, 24 sata dnevno je pod nadzorom i maksimalno se trudimo olakšati mu. Bila sam s Dinom na edukaciji u bolnici o hranjenju preko želuca, hranim ga pet do šest puta dnevno, sve se mora posebno pripremiti, a imamo i gotovu hranu s pumpicom - priča. Dodaje da ima trenutaka kada se on malo okrene, nasmije, ali to su sve kratke faze u kojima mu se povremeno i kratkotrajno vrati svijest.

- Liječnici još nikada imali takav slučaj ne samo u Hrvatskoj, ni u svijetu nije zabilježen. Kako je imao oštećenja mozga, atrofije, skupljala mu se voda, dobio je i hidrocefalus, liječnici su mu pokušali ugraditi pumpicu koja će to regulirati, međutim nije išlo i izvadili su je. Sada je donekle dobro, a što vrijeme nosi, to je teško predvidjeti - kaže. Priznaje da su im nakon što su dijagnosticirali bolest liječnici otpočetka govorili da neće biti dobro, ali teško je to prihvatiti i pomiriti se s tim.

- Gledati dijete kako naočigled propada i pati, a ne moći mu pomoći vrlo je mučna životna situacija koju ne bih poželjela nijednom roditelju. Vrijeme prolazi, a osjećaj bespomoćnosti sve je veći, očaj i tjeskoba kidaju. Ali nećemo se prestati boriti, samo da nam dragi Bog da zdravlja i snage da budemo tu, uz našega sina - govori.

Zahvaljuje osoblju zagrebačke klinike na velikome trudu, što su s toliko pažnje i odgovornosti gotovo pet godina brinuli o Dini i svima ostalima na riječima potpore i pomoći jer i sama spoznaja da nisi sam puno im znači i drži ih da ne potonu.

Svi ljudi dobre volje i velikoga srca koji žele pomoći ovoj obitelji mogu to učiniti uplatom na račun HR9524850033200136733 SWIFT:CROAHR2X, otvoren u Croatia banci na ime Dino Jurić-Šestić.
Marija Lešić Omerović