Autor svjetskih bestselera i nagrađivanih ekranizacija Tom Perrotta odrastao je u New Jerseyju i živi u okolici Bostona. Nakon što nas je očarao svojom prvom serijom na HBO-u, “Preostalima”, odnedavna je tu i “Gospođa Fletcher”, koju gledatelji mogu pratiti na regionalnom HBO-u i streaming usluzi HBO GO.

Očito imate jaku vezu s HBO-om. Kako je nastao ovaj projekt?

- Nakon sjajnog iskustva tijekom rada na seriji “Preostali”, znao sam da se želim vratiti na televiziju. Nisam imao potrebu ići dalje od HBO-a. Odmah u startu napravili smo mali kompromis, jer na HBO-u inače postoji prava podjela između polusatnih i jednosatnih formata, a “Gospođa Fletcher” je tehnički i drama i komedija. Držim da su i “Preostali” imali neke komične elemente, iako je serija mračna i očito je dramska. No “Gospođa Fletcher” više je drama, ali polusatna. Nakon samo jednog sastanka s čelnicima HBO-a, kad sam najviše razgovarao s izvršnom potpredsjednicom programa Amy Gravitt, uspjeli smo sve uskladiti i dogovoriti. Zaključak je bio: “Idemo se baciti na posao!”

Kako vam je, kao romanopiscu koji se naviknuo raditi sam, bilo odjednom početi raditi sa skupinom scenarista?

- Zna biti izuzetno bolno (smijeh). No, kada sada pogledam seriju, vidim da je toliko sjajnih dijaloga koje su napisali upravo kolege, a ti drugi glasovi iz druge perspektive obogatili su seriju. Promijenilo se to što sam rasprave koje sam vodio sa samim sobom počeo voditi i s drugima. Dakako, mnogo je lakše raspravljati sa sobom, jer rasprave s drugima dovode do prepreka i postaje komplicirano. Svaki pisac reći će vam da dan za pisaćim stolom može biti stresan; neki dani su poput noćne more, a neki su sjajni i u prostoriji vlada čarolija.

Duboko u srcu ipak ste pisac?

- Jesam. I mrzim o tome govoriti ovim izrazima koje ljudi sada koriste, poput “intelektualno vlasništvo”. Ali sve to doživljavam u nekom većem smislu i u čisto karijernom smislu. Primjerice, moja knjiga “Election” nije uopće odjeknula u javnosti, ali zato je film postao kultni. Iz toga sam naučio. Moje knjige dobro prolaze i stekao sam reputaciju, ali filmovi i serije doista su povisili rejting knjiga.

Autori često nisu zadovoljni kako je njihov rad prilagođen na malom ili velikom ekranu. Međutim, čini mi se da su s vašim filmovima i serijama dobro postupali. Dijelimo li mišljenje?

- Apsolutno! Možda je to slučajnost, možda moja sreća ili su moji radovi jednostavno kao stvoreni za adaptacije. Alexander Payne radio je “Election”, a on je jedan od najvećih filmaša današnjice. Todd Field radio je “Little Children” i samo još jedan film, ali mislim da su oba fantastična. A zatim sam imao sreću surađivati s Damonom Lindelofom na “Preostalima” i on je pravi autor. Konstantno sam na tom putu gdje pokušavam spoznati kako biti uspješan filmski stvaralac jednako kao pisac.

Kako ste odabrali teme kojima ćete se baviti u seriji “Gospođa Fletcher”?

- Svaka moja knjiga koja je osvojila srca čitatelja imala je dvije glavne teme koje nisu nužno povezane. Autobiografski aspekt ove knjige bio je odlazak moje djece na fakultet i kako to utječe na mene; osjećao sam da završava jedno životno razdoblje i činilo mi se da će se drugi roditelji moći poistovjetiti sa mnom. Taj čin otvorio mi je novi svijet koji sam htio prenijeti na male ekrane. Također me zanimalo kako se žene moje generacije nose s feminističkom revolucijom. Početna misao bila je: razvedena si žena, imaš jedno dijete, ono odlazi na fakultet te ostaješ sama i spremna za nešto novo. Dakle, to je bio autobiografski put priče. Bio sam svjestan i svih tih previranja oko seksa prije nego što ih je pokret #MeToo stvorio u kulturi.

Čak i ako ne govorimo toliko o pornografiji, postoji opća pretpostavka da većinom muškarci gledaju porniće, a žene uglavnom ne gledaju. Zanimljivo je da imate ženu u središtu priče. Zašto?

- Mislim da nikoga ne bi zanimala priča o muškarcu srednjih godina koji gleda porniće – to nitko ne želi gledati! (smijeh) Držim da je seks baš neka mutna stvar. Dobar dio seksualne revolucije rekao je da “svi imaju pravo na zadovoljstvo” što je stvorilo prostor za osnaživanje LGBTQ prava. Kao, “zašto gay osobe ne bi imale seksualno zadovoljstvo?” Iznenada je to postalo pitanje na koje su ljudi morali odgovoriti nakon što su to prihvatili kao ljudsko pravo. Mislim da je proširenje slobode proizišlo iz seksualne revolucije. No feministi su s pravom primijetili da pornografija objektivizira, ponekad i degradira žene. Mnoge djevojčice sada odrastaju s dječacima koji su sve što znaju o seksu naučili u pornićima i toga sam potpuno svjestan. Zamislite da sam napisao priču o sredovječnom muškarcu koji se zainteresira za 19-godišnjakinju; ljudi bi me razapeli!

U jednoj sceni gospođa Fletcher uhvati sina kako gleda porniće, a onda mu drži predavanje o načinu na koji treba postupati sa ženama. Na kraju ona i sama gleda pornografiju...

- Kad sam bio dijete, postajali su ti arbitri morala. Jedna od priča s kojima se naša kultura suočava – bilo da je riječ o svećenicima koji zlostavljaju djecu ili nešto drugo – jest da je svatko tko teži moralnim visinama osuđen na pad. Nije toliko stvar u tome da je Eve moralizirala, ali dio njezine borbe je u tome što ju je privukao pornosvijet, za što zna da može oštetiti ljude ili ih natjerati da nekoga povrijede. A ipak, taj svijet popunjava prazninu u njezinu životu.

Jednom ste izjavili – i ispričavam se na parafraziranju – da niste zainteresirani za stvaranje junaka nego običnih ljudi i njihovih života. Je li to zaštitni znak vašeg rada?

- Da. Mogu zaviriti u vrlo obične institucije – škole, staračke domove, obitelji, sportske timove – i pronaći likove za koje mislim da su usred uistinu važnih moralnih istraživanja i osobnih putovanja, ljude koje bi neki mogli opisati kao dosadne. U stvarnom životu radim to stalno; možda neki ljudi jesu dosadni, ali pisac u meni zna da ne moraju biti ako duboko u njima pronađem neku priču.

Je li moguće da će biti druga sezona?

- Dobro pitanje. Osjećamo da smo ispričali kompletnu priču, tako da je za sada tretiramo kao dovršeno djelo.

Što nam sljedeće pripremate iz svoje radionice?

- Posljednjih godinu i pol stvaranja “Gospođe Fletcher” bilo mi je naporno. Više nisam mlad. Sada kada je serija krenula, imam svoj mir i oporavljam se. Doduše, želim napisati jednu knjigu.