U povodu obilježavanja Mjeseca borbe protiv ovisnosti, Centar za zdravstvenu zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti pri HZJZ-u Osječko-baranjske županije predstavio je aktualnu statistiku vezano uz ovisničku populaciju. Uočavaju se velike razlike između karakteristika ovisnika u tretmanima. U odnosu prema nekadašnjima, u 2019. novoprimljeni ovisnici na mjesto heroina kao primarnu drogu navode marihuanu te se većinom u liječenje uključuju posredovanjem državnog odvjetništva ili obitelji, a bitno manje samoinicijativno.

U razgovoru s dr. Marijom Kribl, voditeljicom Centra, otkrivamo kakvo je aktualno stanje u ovisničkoj populaciji na području Županije.

Koliko je trenutno u OBŽ-u ovisnika u tretmanu te koje karakteristike među njima prevladavaju?

- Trenutno na području Osječko-baranjske županije imamo registrirano ukupno 251 ovisnika o psihoaktivnim tvarima, od kojih su 186 opijatski ovisnici, a 65 neopijatski, odnosno konzumenti kanabisa i sintetskih kanabinoida. Po spolu, prevaga je i dalje u korist muškaraca u odnosu prema ženama. Naime, čak 84,46 posto ovisnika u Osječko-baranjskoj županiji su muškarci. Iako, treba napomenuti, realnu je brojku o tome teško dobiti zbog žena ovisnica koje u dugogodišnjim intimnim vezama s muškarcima ovisnicima ostaju ispod radara. Kada je u pitanju bračni status, od svih ovisnika koji su kod nas u tretmanu, njih 40 su u braku, 38 su razvedeni, 33 žive u izvanbračnoj zajednici, a 140 su samci. Prosjek godina je za opijatske ovisnike 33 godine. Najveći broj registriranih ovisnika, 58,96 posto, ima srednju stručnu spremu, uz naglasak da je u većini slučajeva riječ o spremi koju su stekli već kada je ovisnost bila dio njihova života te uz velike napore obitelji i škole. Samo 1,99 posto ovisnika u tretmanu ima visoku stručnu spremu, a među registriranima je i samo devet studenata. Usporedno, 99 ili 39,44 posto ovisnika od ukupnog broja ima status nezaposlene osobe dok je njih gotovo jednak broj - 93 ili 37,05 posto u radnom odnosu. Najveći broj ovisnika, 63,75 posto, u tretmane se javio samoinicijativno, njih 12,75 posto na liječenje je uputilo državno odvjetništvo, a 9,16 posto njih na liječenje su potaknuli članovi obitelji.

Kakva je situacija kada su u pitanju novoprimljeni ovisnici u 2019. godini?

- U 2019. godini - u tretman županijskog ZZJZ-a ušlo je njih 48, među kojima su 43 muškarca i pet žena, odnosno 11 opijatskih i 37 neopijatskih ovisnika. Naime, u odnosu prema ukupnom broju ovisnika na liječenju, veliko je odstupanje u pogledu primarne droge. U populaciji novoprimljenih u 2019. godini primarna je droga marihuana u čak 77,08 posto slučajeva, a heroin u 22,92 posto slučajeva. Dok je po ovome pitanju situacija u ukupnoj populaciji koju trenutno imamo na liječenju potpuno suprotna - tu bilježimo 73,71 posto ovisnika o heroinu, a 25,50 posto o marihuani. U odnosu prema ukupnoj populaciji ovisnika u tretmanu, kod novoprimljenih ovisnika uočava se bitna razlika i glede poticaja za ulazak u tretman. Naime, samo njih 20,83 posto u ovoj godini odlučilo je samoinicijativno zbog ovisnosti potražiti stručnu pomoć, jednako ih je toliko u tretmane "pogurala" obitelj, a najveći udio, čak 39,58 posto, na liječenje je došao prema uputi državnog odvjetništva.

Što nam cjelokupna aktualna statistika govori o trendovima u ovisničkoj populaciji?

- Ovi nam podatci govore da se trendovi mijenjaju u smjeru da je među novim ovisnicima danas daleko više neopijatskih u odnosu prema opijatskim. Razlog za to je da heroina rijetko ima na tržištu unatrag pet, šest godina. Mi sada zapravo i ne viđamo prave heroinske ovisnike, već one koji su razvili ovisnost o nekoj od supstitucijskih terapija. Dok je, s druge strane, marihuana postala pošast zbog općeprihvaćenog stajališta u populaciji da ovisnost o njoj nije problematična. Ovisnici o kanabisu imaju pozitivan stav prema njemu i nemaju potrebu za javljanjem u tretmane, pa ako represivni aparat ne odradi svoje, oni ostaju na ulici. Iz statistike možemo vidjeti da je u odnosu prema prethodnim godinama broj neopijatskih ovisnika u tretmanu ipak porastao, no, ipak, minimalno. To je nedostatno s obzirom na broj mladih ljudi koji konzumira kanabis. Povećanju te brojke pridonijeli su oni koji su u sustav liječenja ušli pod prisilom, odnosno kojima je mjera obveznog liječenja izrečena od prekršajnog suda. Stoga i ne čudi što je ovisnika sve više u društvu, a sve manje u tretmanima.

Često se prešućuje problem ovisnika koji su u tretmanu dugi niz godina, a da nisu uz pomoć sustava uspostavili apstinenciju, već samo jednu ovisnost zamijenili drugom. Kakva je aktualna situacija glede toga?

- Naši opijatski ovisnici stare, u ovome trenutku su u prosjeku stari 40 godina, a u tretmanu su od 10 do 15, neki i 20 godina. Opijatski ovisnici koji su u sustavu već godinama i dalje se liječe, što je nužno s obzirom na to da je ovisnost kronična i recidivirajuća bolest, a cilj je s vremenom smanjiti njihovu žudnju za onom psihoaktivnom tvari zbog koje su razvili ovisnost te tako ovisnost držati pod kontrolom. Cilj je terapije i smanjiti recidive na što manju mjeru, odnosno uspostaviti apstinenciju. S druge strane, treba uspostaviti i radno, socijalno, obiteljsko funkcioniranje. Međutim, uspjeh je tu uvijek stvar osobne motivacije i želje za promjenom. Dio ovisnika uspješno kompenzira svoje stanje i radno je, socijalno te obiteljski funkcionalan. No dio u tome ne uspijeva. Naime, sama terapija nije dovoljna za promjenu stanja. Ona će uspostaviti ravnotežu, smanjiti žudnju za drogom, ali je za napredak potreban osobni angažman ovisnika. Nažalost, poražavajuće malo ovisnika koji su dugo u tretmanu uspijeva uspostaviti apstinenciju od terapije. Nisu motivirani jer terapiju dobivaju besplatno i vremenski neograničeno. Valja napomenuti i da što su ovisnici u tretmanu sve stariji podrazumijeva u njih niz ozbiljnih tjelesnih i somatskih posljedica. Većina njih je pozitivna na markere hepatitisa C kao posljedice intravenske primjene - što droga, što supstitucijske terapije. S druge strane, i heroin, ali i lijekovi ako se zloupotrebljavaju i pogrešno primjenjuju, razvijanju niz tromboflebitisa, flebitisa, razvija se i tzv. plućna talkoza koja je izrazito opasna jer dovodi do respiratorne insuficijencije, tako da osobe s takvom dijagnozom u konačnici završavaju na respiratorima.

Što se trenutno ističe kao najveći problem u RH kada govorimo o bolestima ovisnosti?

- Velik problem danas je liberalni odnos mladih prema kanabisu. O marihuani se, primjerice, govori i razmišlja kao o biljci koja ima pozitivne učinke na organizam. Oni ignoriraju činjenicu da je koncentracija THC-a u tim biljkama enormno visoka. Prije je to bilo od pet do šest posto, maksimalno 12, a danas se ta koncentracija kreće do 20, pa i više posto. S druge strane, ta GMO marihuana koja se danas uzgaja i koja već ima te visoke koncentracije THC-a, tretirana je i drugim tvarima, koje su još štetnije. Stoga ona izaziva vrlo često psihotične epizode ili paranoju, koje se teško medicinski zbrinjavaju te mogu ostaviti ozbiljne posljedice za zdravlje, pa i izazvati smrt. Uz napomenu kako je riječ o novim tvarima te da mi u ovome trenutku ne možemo ni pretpostaviti kakve posljedice one na ljudsko tijelo mogu ostaviti te hoće li one biti kratkoročne ili pak trajne, na što sve što smo do danas naučili ipak upućuje. U svakom slučaju, znamo da se korištenjem takvih supstanci smanjuje intelektualni kapacitet pojedinca te njegovo radno, socijalno i obiteljsko funkcioniranje. Kao veliki problem budućnosti valja istaknuti i laku nabavu droga preko interneta, što je nemoguće kontrolirati i najučinkovitijom policijom. Brišu se granice između zemalja, kontrola je pošte time ograničena i sve slabija.