Hrvatski mentalitet, njemačka tvrdoglavost i ukrajinska upornost. S tim ukrajinskim "nema predaje" itekako su se Rusi upoznali kroz povijest. Kada se te stvari povežu, dobijete razloge zbog čega su nogometaši Dinama u sudačkoj nadoknadi uspjeli ispustiti vodstvo od 3:1 nad Šahtarom i gotovo sigurno osiguravanje proljeća u Europi.

S pobjedom nad Ukrajincima, što i dalje ostaje još nezabilježeno u Dinamovoj povijesti, hrvatski bi prvak širom otvorio vrata osmine finala Lige prvaka. Ovako, nakon maksimirskih 3:3, sve je još otvoreno. Postoje i dalje tri opcije. Optimistična kaže da Dinamo još može i na proljeće igrati u Ligi prvaka. Realistična je nastavak europskog puta na proljeće, ali kroz Europsku ligu. Šahtar sada, naime, bolje stoji u međusobnom omjeru. Ona najpesimističnija, a usuđujemo se reći i najmanje moguća je završetak Dinamova europskog puta već u vrijeme zagrebačkog adventa. No što se dogodilo u završnici susreta u srijedu navečer pa je Dinamo uspio ispustiti dva pogotka prednosti?

Šahtar se pokazao majstorima završnica. Preokrenuli su Atalantu nakon što su gubili 1:0, a do pobjedničkog pogotka stigli su u petoj minuti sudačke nadoknade. Gubili su i u Harkivu od Dinama u prvoj utakmici, a ovo što su uspjeli nadoknaditi na Maksimiru samo potvrđuje tezu o ukrajinskoj upornosti. Koju očito kao upozorenje nisu shvatili igrači Dinama. No, objektivno, u situaciji kada Ademi u 89. minuti zabija za 3:1 i kada cijeli Maksimir već slavi, kada i Nenad Bjelica izvodi Brunu Petkovića, igrača koji može zadržati loptu radi standing ovation, onda je jasno da su to trenutci kada je teško sačuvati pribranost. Jer tko još u dvije završne minute sudačke nadoknade zabija dva pogotka? Osim Ukrajinaca, još samo Manchester United u Fergusonovim danima. I poneka njemačka momčad za čije suce također nije gotovo dok oni ne odsviraju kraj. Tko bi još onako autoritativno na isteku pete sudačke nadoknade pokazao u sumnjivoj situaciji na bijelu točku. Nitko osim Nijemca. Dokazano, Felix Brych ne voli VAR. Ne voli ga ni Bjelica pa će nakon susreta izgovoriti: - Var je obično s... Meni uopće ne treba!

Nije trebao ni Brychu na Svjetskom prvenstvu u Rusiji kada je izletio s njega ne dosudivši penal za Srbiju protiv Švicarske. Nije mu trebao ni u prvom poluvremenu u Zagrebu kada bi možda promijenio odluku zbog prekršaja u kaznenom prostoru nad Petkovićem ili Ademijem. Ne bi ga ni gledao zbog Taisonova sapletanja o samog sebe što je prosudio najstrožom kaznom. Pronašao je ipak argumente za još jednom pokazati na bijelu točku, ali ne iz razloga zbog kojeg je prvi put dosudio kazneni udarac. VAR mu je otkrio kako je Theophile udario u lice Šahtarova vratara Pjatova. VAR međutim ne otkriva što je prethodilo tome? Je li se i Pjatov možda prethodno laktario?

VAR je opet jednoj hrvatskoj momčadi bio maćeha. Igra se ljudskim emocijama, ali nije ubio mogućnost da i usprkos VAR-u dan poslije pričamo o sudačkim procjenama što je bio argument onih koji su bili protivnici uvođenju tehnologije u nogomet.

Dinamu preostaje gostovanje u Milanu kod Atalante (26. studenoga) i domaći susret s Manchester Cityjem (11. prosinca). Dosta je još kalkulacija. U onoj najluđoj moguće je čak i da City bude tek treći, ako i Dinamo i Šahtar u dva posljednja kola ostvare pobjede. Također, upisom prvoga boda i Atalanta je sada u igri za drugi krug Lige prvaka. Dogodi li se najnepovoljniji rasplet i ostane li Dinamo bez proljeća u Europi, bila bi to prava sportska nepravda. Jer već sada u C skupini “modri” su osvojili više bodova negoli zajedno u prethodna četiri nastupa u skupinama Lige
prvaka.