Međunarodno poznata violončelistica Ana Rucner još je u djetinjstvu pokazivala zanimanje za glazbu, pa stoga i ne iznenađuje što je još za vrijeme srednjoškolskih i fakultetskih dana stalno bila angažirana u Mariborskoj filharmoniji. Tko jednom nije vidio način na koji Ana maestralno izvodi klasičnu glazbu, kao i moderne varijacije, na svom violončelu, ostao je uskraćen istinskog užitka. Iako je njezin rokovnik prebukiran, Rucner je izdvojila vremena za razgovor za naš list. Evo što nam je otkrila.
Posebnosti grada
Predstavljanje Hrvatske glazbom za vas nije novina jer često putujte zbog nastupa. Koji nastup osobito pamtite i gdje je on bio?
- Zaista je bilo mnogo sjajnih nastupa pa mi je teško izdvojiti neki. Pamtim recimo nastup s Turističkom zajednicom Grada Zagreba prije dvije godine u Seulu, u Koreji. Noć prije nastupa shvatila sam da moram svirati nešto tradicionalno, a nisam znala što. Naravno, tražila sam savjet lokalnih ljudi, a na YouTubeu sam naišla na kompoziciju Arirang. To je narodna korejska pjesma prekrasne melodije, koja se čak smatra neslužbenom himnom te zemlje. Svirala sam ju sljedećeg dana na koncertu, a žena koja je sjedila u prvom redu je plakala. Ljudi u publici bili su emotivno dirnuti. Izvodeći tu pjesmu iskazala sam poštovanje mjestu gdje jesam, a njihove reakcije ostale su mi u sjećanju kao lijepo iskustvo.
Imate li vremena za istraživanje gradova u kojima nastupate ili se na takvim putovanjima isključivo koncentrirate na glazbu?
- Ako putujem zbog posla, prvenstveno se koncentriram na glazbu, njezinu izvedbu i na to da odradim ono zbog čega sam došla. Naravno, ako ostane slobodnog vremena, potrudim se istražiti grad i upoznati kulturu naroda. Bilo je primjerice jako lijepo doživjeti kip Krista Iskupitelja i Šećernu glavu u Brazilu. Zapravo, u svakom gradu svijeta nađe se neka posebnost koju valja posjetiti.
Koja vas je zemlja oduševila?
- To je teško pitanje jer svaka zemlja ima svoju specifičnost koja me oduševljava. Ipak, uvijek se vraćam na to da je Tel Aviv najposebniji grad na svijetu, osim mog Zagreba naravno. Cijeli Izrael je prekrasan, no Tel Aviv mi je najdraži, njegova duhovnost, krasni ljudi i prekrasni krajolici.
Volim kinesku kuhinju
Koju zemlju još niste posjetili, a rado biste?
- Nisam bila u Africi, a nadam se da ću jednog dana imati prilike. Zapravo me Ruanda jako inspirira, mnogo sam čitala o njoj i voljela bih ju posjetiti.
Bez čega ne možete na putovanjima?
- Više-manje uvijek imam praktički iste stvari. Ako putujem zbog posla, obavezno nosim scensku garderobu, violončelo i popratnu opremu za koncert. To ne smijem zaboraviti. Ostalo ako i zaboravim mogu kupiti putem.
Volite li istraživati okuse i mirise zemlje u koju putujte?
- Oduševljena sam Azijom. Obožavam kinesku kuhinju i njihove specijalitete. Sada mi je draža pikantnija hrana, što prije nisam imala naviku jesti. Zapravo, potpuno sam zaljubljena u kinesku kuhinju i mogla bih samo na njoj živjeti.
Autorski festival Ana u gradu svake se godine tradicionalno održava na dubrovačkom Srđu. Kakve emocije doživljavate na ovom festivalu?
- Volim reći da je koncert Pozdrav ljetu moja beba. Nevjerojatno je koliko divnih emocija proživljavam kao umjetnica, baš kao i moji gosti. Poseban je to koncert jer počinje u pet sati ujutro, s prvim ljetnim suncem, a na taj dan ujedno se slavi i Svjetski dan glazbe. Uživam svirati i promatrati moju dragu publiku kako uživaju u glazbi i iščekivanju sunca. Trudim se svake godine prirediti neki novi program koji bi se uklopio u predivnu prirodu i takve posebne trenutke.
Postoji li ime na glazbenoj sceni s kojim biste voljeli ostvariti suradnju?
- Ništa posebno. Suradnje se za mene rađaju spontano i nastaju u trenutku.
Dobri prijatelji
Kako ste uspjeli, nakon dugogodišnjeg braka s Vladom Kalemberom, izgraditi prijateljski odnos?
- Mi smo uvijek bili prvenstveno dobri prijatelji. Roditelji smo predivnog dječaka, a naš dječak zaslužuje oba roditelja. Zbog njega, a i naših smirenih te zrelih osobina, održavamo skladan odnos od prvog dana otkad smo donijeli odluku o razvodu braka. Za sve je potrebno vrijeme i zdrav razum, kao i kompromis u samom odnosu, bio on bračni ili ne.
Kako izgleda vaš idealan muškarac?
- S obzirom na to da ga još nisam srela, teško mogu dati pravi odgovor. Ali svakako znam jedno… Ne mora izgledati, samo mom srcu odgovarati.
Na koji način doživljavate i prihvaćate svoje godine? Jeste li od onih žena koje zapadaju u krize zbog toga što im godine prolaze?
- Ne zapadam u krize. Uživam u svojim godinama i promjenama koje one donose te ih prihvaćam s radošću. Uživam u svakom danu.
Nije pravilo, ali tridesete su razdoblje kad se pojavljuju prve sijede i bore. Postoji li nešto što je prolazak godina sa sobom neminovno donio, a što vam je posebno teško palo?
- Nekoliko sijedih imam od svoje dvadesete, i taj se broj do sada nije povećao. Imam i nekoliko bora smijalica koje prihvaćam kao dio sebe i ne predstavljaju mi problem.
Beauty industrija i društvene mreže nameću nam trendove koje djevojke, nerijetko, slijepo prate. Kako gledate na one kad svi sliče jedni na druge?
- Svatko je poseban na svoj način. Trendovi postoje da se prate, ali je pritom uvijek važno ostati svoj.
Nikola Kučar
INTERVJU
Ako putujem zbog posla, prvenstveno se koncentriram na glazbu, njezinu izvedbu i na to da odradim ono zbog čega sam došla
UMJERENOST
Kakav stav imate prema plastičnim operacijama i estetskoj kirurgiji?
- Ako će plastična operacija učiniti da se netko osjeća bolje i sretnije, a samim tim i zadovoljnije, ne vidim ništa loše u tome. Važno je u svemu biti umjeren.