Pripremio: Adrian ANDREJEK

Autor popularnih serija “Izgubljeni” i “Preostali” vratio se na HBO u novoj seriji “Čuvari”, uzbudljivoj i neobičnoj stripovskoj priči o dobru i zlu s kojim smo se borili, borimo se i borit ćemo se. Damon Lindelof obožavatelj je Stephena Kinga i u svojim je serijama uvodio mnoge reference na njegove radove, ali zbog strahopoštovanja koje osjeća prema tom legendarnom piscu ne usudi se adaptirati njegova djela. Prije nego što je najavljena televizijska adaptacija “Čuvara”, izjavljivao je da je to njegov omiljeni strip iz kojeg je crpio inspiraciju za “Izgubljene”. Seriju "Čuvari" možemo gledati na HBO GO-u.

Damone, posljednji put smo se sastali u povodu posljednje sezone “Preostalih”. Ovo je posve drukčija serija koju će gledateljima biti zahtjevnije pratiti. Po čemu su “Čuvari” više od obične televizijske serije?


- Ako od cijele priče zapamtite emocionalnu reakciju na zaplet, a ne sam zaplet, naša je misija ispunjena. Stvaramo simbiotski odnos između publike i likova – situacije u kojima se nalaze su jako realne. Kad ljudi počnu percipirati radnju serije kao stvarnost i kad se počnu poistovjećivati s likovima na dubljoj razini, znat ćemo da je naš trud urodio plodom. No pričamo određenu priču i želimo da ona ima smisla kad jednom dođemo do kraja.

Jesu li izvorne priče smještene u Tulsi ili ste to dodali?

- Misliš na originalne “Čuvare”? Ne, bili su smješteni u New Yorku.

Dakle, zbog scene masakra ste ih locirali ondje?

- Nekoliko različitih ideja vrtjelo mi se po glavi. Prva je bila kako su sve priče o superherojima i one žanrovske smještene u New Yorku ili Gothamu. Što ako dođe do zločina u Wisconsinu?

Možda ondje nema zločina.

- Naravno da ima. Opasne stvari se događaju izvan New Yorka i diljem zemlje. Tako da je to bio instinkt broj jedan. A onda je druga stvar bila ta što sam pročitao esej “Slučaj za odštetu” koji je potpuno promijenio moje razmišljanje i poučio me o američkoj povijesti kao nitko prije. Stvari koje sam mislio da ih znam, a zapravo ih nisam znao ili shvaćao u punom kontekstu. Spomenuti su Black Wall Street i masakr u Tulsi ’21, a tada nisam imao pojma što je to. Tako sam otišao na Amazon i pretraživao štivo te naučio brojne stvari o tim događajima. Što sam više učio, to mi je više bilo neugodno zbog toga što tako važne stvari nisam znao prije.


Znam da ste pogledali izvorni materijal i vidjeli paralele između događaja oko Hladnog rata 1908. te rase i rasne napetosti. Jeste li ga pogledali prije terorističkog napada u Charlottesvilleu?

- Bilo je u to vrijeme, dakle, ljeto 2017. godine. Dok je redateljica Nicole Kassell pročitala scenarij, Charlottesville se već dogodio. Definitivno mogu reći da pilot-epizoda “Čuvara” nije napisana prije napada, ali sama ideja da se serija bavi problemima rasizma prethodila je napadu. Kad god prebacim na vijesti, na neki način govori se o rasizmu. I znam da je čak i usred masovne istrage ropstva priča o bijelom policajcu koji je upucao crnca u njegovu stanu glavna priča, a rasna dinamika između crnaca i bijelaca pleše po rubu.

Mislite li da su napetosti koje sada osjećamo nešto čega je uvijek bilo, a sad je samo legitimirano, ili mislite da postoji nova vrsta rasne napetosti u SAD-u u posljednjih pet godina?

- Osjećam se nekompetentnima odgovoriti na to pitanje kao bijeli muškarac, jer se parabola za mene nije promijenila u posljednjih 400 godina, ali moja svijest o tome se povećala.

Pravo je pitanje hoćemo li i dalje probleme mesti pod tepih ili ćemo ih rješavati u javnosti, ali i potencijalno potaknuti još više nasilja?


- Što skrivate, što otkrivate, što vidite – to su tri pitanja kojima se bavi naša serija. Jedno pitanje koje nam najviše prijeti i s kojim se kulturološki borimo jest – mogu li obje strane koegzistirati? Uzmimo za primjer lik Crawforda; naravno, neću vam kvariti doživljaj gledanja prve epizode. Imamo tog junaka čija je najbolja prijateljica Afroamerikanka, on je super i šarmantan, ali pokazuje i neku drugu stranu, pa se zapitate pretvara li se da je ovakav, a zapravo je drukčiji. Ili se mijenja kako vjetar puše? Problem fizičkih maski koje nosimo manje je zabrinjavajuć od toga kako se ponašamo ispod tih maski.


Serija definitivno postavlja pitanje gdje je ta linija između junaštva i vigilantizma. Stvar je perspektive.

- Jedna od stvari koju sam naučio – i ponavljam, afroamerička kultura nije monolit – na “Čuvarima” radi nekoliko afroameričkih scenarista čiji je službeni stav da je policija već legitimirala vigilante, jer se ne drže zakona i činjenice da nose odoru i imaju značku. Među ekipom imamo i afroameričku policajku, koja je sedam godina radila u Chicagu, dolazi iz matrijarhalne obitelji čikaških policajaca, koja će katkad braniti policajce, a katkad im psovati majku. Ona je jedina s pravim životnim iskustvom policajca i kompetentna je govoriti o takvim temama. Imam vrlo izražene osjećaje o tome što je ispravno, a što pogrešno, ali slažem se da je posao policajca vrlo opasan i donosite odluke koje utječu na ljude. Ako donesem lošu odluku i napišem užasnu epizodu, ljudi će se ljutiti na mene – i to je to. Ako ste policajac i donesete lošu odluku, netko bi mogao završiti mrtav. Takva vrsta odgovornosti, pritiska i anksioznosti uvelike utječe na ljude. I duboko vjerujem da su mnogi ljudi koji postaju policajci iznimno dobronamjerni – ali isto tako vjerujem da su mnogi na tom putu postali iznureni i cinični. Zato naša priča počinje s dječakom iz 1921. godine koji gleda veliku projiciranu verziju muškarca sa značkom i njegovim licem te kaže: “Pouzdajte se u zakon. Neće biti pravde za mafijaše.” Taj dječak tu započinje, a u devetoj epizodi završit će na znatno drukčijem mjestu.