Sama operacija kastracije ili sterilizacije rutinski je zahvat nakon kojega se životinje oporave za dan-dva. Znanstveno je dokazano da operirane mačke imaju kvalitetniji, zdraviji i duži život te su manje sklone pojavama tumora na mliječnoj žlijezdi i upalama urogenitalnog trakta. Neosnovana je priča da mačka mora imati bar jedan okot! Veliki ZA sterilizaciju i kastraciju je radi sprječavanja neželjenih potomaka - mačića koji onda lutaju po ulicama i najčešće im sudbina nije na sretnoj strani.

Mačka spolno sazrijeva sa šest do osam mjeseci, i tada je spremna za sterilizaciju. Sam zahvat je bezbolan jer se obavlja u općoj anesteziji životinje, pod kontrolom veterinara/veterinarke u ambulanti. Odstranjuju se jajnici te je nakon dan-dva mačka opet ona „stara“ - hoda, jede, spava, uredno obavlja sve funkcije pražnjenja crijeva i mjehura. Mačka ne smije jesti osam sati prije operacije. Sat vremena nakon operacije mačku se može odnijeti kući. Dva dana nakon operacije mačka se donosi na prvu kontrolu te prima dodatnu dozu antibiotika, a nakon što prođe deset dana od operacije mačku treba donijeti na vađenje konaca. I starije mačke dobro podnose sterilizaciju. Jedino nije preporučljivo operirati mačke u fazi tjeranja. Neki preporučuju sterilizaciju mačke prije prvog tjeranja (prije šest mjeseci starosti), ali životinja u to doba nije ni fizički ni psihički dozrela, pa struka smatra da odluka o strilizaciji u tom uzrastu nije najbolja odluka.


Kod mačora je sve to mnogo jednostavnije. Sam zahvat odstranjivanja testisa traje oko pola sata, nakon toga mačak se odnosi kući i nema više naknadnih kontrola i vađenja konaca. Mačak prije kastracije dobiva opću anesteziju, također ne smije jesti osam sati prije operacije. Starost mačka spremnog za kastraciju je devet mjeseci.


Sve to vrijedi i za pse. Sterilizacija i kastracija obavljaju se na identičan način, jedino što su psi, ženke i mužjaci, veći i teži od mačaka, pa se vlasnicima čini i da se „teže“ oporavljaju. Kujice se tjeraju dva puta godišnje. Njih je lakše sačuvati od neželjenog parenja nego mačke. No često se dogodi da sve izmakne kontroli i da do parenja ipak dođe. I što onda? Rješenje je sterilizacija ili štenci koji se teško udomljavaju, završavaju po šumama, kanalima, smetištima ili na ulicama. Ženke pasa tijekom tjeranja ne jedu, nemirne su, laju i zavijaju, sklone su bježanju. Muški psi koji nisu kastrirani, u „svoje“ vrijeme postaju agresivni, nameću svoju „muškost“, skloni su tučnjavi i bježanju od svoje kuće. Nakon svega, razmislite o sterilizaciji ili kastraciji svojeg kućnog ljubimca ili ljubimice te im tako pružite kvalitetniji, zdraviji i duži život. M. Domes Čamagajevac, dr. vet. med.