OSIJEK

Đuro Čvagić (72) pravomoćno je oslobođen sumnje da je pokušao ubiti Marka Magušića (60) na bizovačkom bajeru 18. listopada 2015. Vrhovni sud potvrdio je presudu Županijskog suda u Osijeku koji je početkom godine presudio da se radilo o nužnoj obrani.

Optužnicom se teretilo Bizovčanina da je na ribnjaku, tzv. bizovačkom bajeru, nakon što mu je Magušić uputio više psovki i pogrdnih riječi, s namjerom da ga ubije, ubo nožem u trbuh, a da ubodeni nije preminuo samo zato jer mu nije bila ozlijeđena ni jedna vitalna krvna žila ni organ. Đuri Čvagiću sudilo se tri puta zbog iste stvari. Prvi put je osuđen na dvije godine bezuvjetnog zatvora, no Vrhovni sud vratio je predmet na ponovno suđenje, pred izmijenjenim sudskim vijećem. Na ponovljenom suđenju Čvagić je oslobođen krivnje, no Vrhovni sud ponovno vraća predmet na osječki sud gdje je u siječnju ponovno oslobođen. Đuro je od samog početka tvrdio da nije kriv, što je napokon potvrdio i drugostupanjski sud.

Na siječanjsku oslobađajuću presudu žalio se državni odvjetnik te tražio da se presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, no Vrhovni sud nije se složio s tim te je u pravomoćnoj presudi navedeno da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio što se dogodilo, na temelju izjava oštećenog Marka Magušića i neutralnog svjedoka Mate Sabe.

- Prema iskazima, nije sporno da se oštećenik psujući i vičući uputio prema optuženiku s udaljenosti oko 70 metara prijeteći mu riječima "sad ćeš i platiti zbog ovoga... ja ću ti pokazati... ti ćeš mene zapamtiti", a da je optuženik za to vrijeme mirno stajao uz obalu bajera pecajući. Nije sporno ni da je oštećenik, kako sam opisuje, na udaljenosti od nekoliko metara uočio nož u ruci optuženika, ali se nastavio kretati prema njemu te ga uhvatio rukama za revere jakne u kojem trenutku mu je optuženik zadao ubodnu ozljedu trbuha. Iz izloženog nedvojbeno slijedi da je upravo oštećenik isprovocirao sukob vrijeđajući i prijeteći optuženiku te je krenuo prema njemu s očitim agresivnim namjerama. Pri tome je oštećenik pokazao ljutnju i upornost jer ga nisu zaustavile ni molbe svjedoka Mate Sabe koji mu je dovikivao "da to ne čini jer se nije vrijedno svađati" - stoji u obrazloženju pravomoćne presude.

Drugostupanjski sud navodi i da Đuro Čvagić svojim ponašanjem nije pridonio razvoju događaja. Kretanje Čvagića u smjeru svog vozila, a ne prema Magušiću prije ukazuje na zauzimanje sigurnijeg položaja zbog opreza prema mlađem i vitalnijem oštećeniku te čekanje daljnjeg razvoja događaja, negoli na čvrsto stvorenu namjeru optuženika da se s oštećenikom fizički obračuna, što zaključuje i psihijatrijski vještak, prof. dr. sc. Ivan Požgain, uzimajući u obzir inače mirnu i povučenu narav optuženika.
- Osim toga, optuženiku je od prije bila poznata agresivna narav oštećenika te činjenica da on, kao lovac, posjeduje vatreno oružje, o čemu govori i svjedok Mato Sabo. Zbog toga naprasito ponašanje oštećenika koji mu se ubrzano približava uz verbalne prijetnje optuženik doista može doživjeti kao egzistencijalno ugrožavajuće, to više što on nema prostora za uzmak jer se nalazi uz sam rub jezera i boji se da bi zbog pada u hladnu vodu mogao doživjeti novi infarkt, a tvrdi i da ne zna plivati. Upravo zbog snažne emocije straha i panike za svoj život, optuženik je, prema mišljenju vještaka psihijatra, bio u stanju afekta srednjeg do teškog stupnja što je umanjilo i njegovu ubrojivost. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se optuženik, uzimanjem noža koji uobičajeno koristi pri ribolovu i udaljavanjem od ruba jezera ustvari pripremao na obranu, a ne obračun s oštećenikom. S obzirom na to da oštećenik, usprkos tome što uočava da optuženik ima nož, nastavlja s agresivnim ponašanjem i prilazi optuženiku te ga hvata za revere jakne, čime zapravo započinje fizički napad koji je prethodno najavio, optuženik je opravdano mogao očekivati da će se napad na njegov život i tijelo nastaviti, a takav razvoj događaja daje mu pravo da se brani - zaključuje Vrhovni sud.