Kultura
VINKOVAČKO KAZALIŠTE “JOZA IVAKIĆ”

“Štajga” budi sjećanja na željeznički kolodvor
Objavljeno 30. listopada, 2019.
Autorica teksta Ivana Šojat uz redatelja Jasmina Novljakovića radi i dramatizaciju

U vinkovačkom Gradskom kazalištu "Joza Ivakić" od početka rujna u punom su zamahu probe za predstavu čija se praizvdba planira za 22. studenoga ove, a svečana premijera za 24. siječnja sljedeće godine, kada se obilježava 140 godina postojanja željeznice u Vinkovcima.

Riječ je o "Štajgi", predstavi prema tekstu osječke književnice Ivane Šojat, koja uz redatelja Jasmina Novljakovića potpisuje i dramatizaciju, a koja će sigurno u mnogih gledatelja pobuditi sjećanja na vinkovački željeznički kolodvor, središte društvenih događaja od 60-ih pa do ljeta 1991., kada zbog početka ratnih zbivanja međunarodni vlakovi izbjegavaju Vinkovce, a i lokalnih je sve manje. No Štajga, kako su Vinkovčani iz milja nazivali željeznički kolodvor, govori i o starom kolodvoru, kojega više nema, osim u sjećanjima starijih Vinkovčana, koji je bio 200-tinjak metara istočnije od sadašnjeg, novog, izgrađenog 60-ih. Kako najavljuje ravnatelj Zdenko Rečić, koji je kao stari Vinkovčanin i inicijator postavljanja ove predstave na vinkovačkim kazališnim daskama, "Štajga" će biti "najvinkovačkija" predstva, poput Vrzina kola. Uloge igraju Vladimir Andrić, Matea Marušić, Ivica Lučić, Miroslav Čabraja, Selena Andrić i Vedran Dakić, kostimografkinja je Jasminka Petek Krapljan, scenograf Davor Molnar, a glazbu je skladao Igor Valeri.

- Tema je izuzetno važna, posebno za Vinkovce. Svima nama izvan Vinkovaca taj je kolodvor bio simbol grada. Nije lako roman prenijeti na scenu i nadamo se da ćemo uspjeti oživiti Vinkovce. Projekt je složen, Ivana odlično piše, opisuje povijest kroz sudbine likova, na pomalo neobičan način. Radi se o jednoj obitelji i kroz njezinu sudbinu i priče vidjet ćemo koliko je željeznica u njezinu životu bila važna. Drago mi je što je Ivana Šojat napisala tekst jer poznajem njezin rad. Boljeg pisca nije se moglo pronaći za tu temu. Ivana Šojat također je povezana sa željeznicom, njezin je djed popravljao lokomotive na vinkovačkom kolodvoru, tako da je i ona vrlo emotivno vezana uz željeznicu. Roman se bavi razdobljem od nekih 80 godina, kroz tri generacije: sin, otac i djed rade na željeznici. Kroz te tri priče, odnosno tri generacije željezničara, vidimo što se događalo s kolodvorom, kao i s njihovim životima, posredno s Vinkovcima. Vrlo je to bogata priča u kojoj se stalno miješaju vremena. Prilično je složena dramatizacija, ali nam roman dopušta širinu. Mnoštvo je likova, pa neki glumci u predstavi igraju više likova – kaže redatelj i kodramaturg "Štajge" Jasmin Novljaković.

Opisujući kako se odlučila pisati na temu vinkovačke Štajge, Ivana Šojat kaže kako je izravan poticaj za pisanje bio razgovor s ravnateljem Zdenkom Rečićem, koji već dugo ima želju na kazališnim daskama uprizoriti priču o kolodvoru kao srcu Vinkovaca.

Autoricu i dramaturginju pitali smo što Vinkovčani mogu očekivati u predstavi o svom kolodvoru.

- Mogu očekivati toplu i ljudsku priču o svome gradu, priču koja, doduše, obuhvaća samo mali segment duge, duge povijesti Vinkovaca – od gradnje prve zgrade kolodvora do danas – no mislim da će se mnogi kroz predstavu prisjetiti dijelova vlastite povijesti, lijepih, ali i gorkih uspomena. Nekoliko puta sam tijekom pisanja iz Osijeka vlakom odlazila do Vinkovaca. Sjedila bih na kolodvoru i osluškivala, promatrala sve rjeđe putnike. Mislim da je svako mjesto prožeto svime i svima koji su kroz njega prošli, pa sam hvatala ozračje, uživljavala se. Mislim da sam uspjela vratiti se u vrijeme kad su Vinkovci zbog svojega željezničkog čvorišta bili pupak svijeta. Silno sam sretna što ovim tekstom odajem počast svom pokojnom djedu, ali i svim željezničarima koji mnogo trpe zbog mnogih nepravdi. Primjerice: malo ljudi razmišlja o tome kakav teret na svojim plećima nose strojovođe kojima radni vijek ne može proći a da se ne suoče bar s jednim samoubojicom na pruzi – kaže Ivana Šojat.

Glumac Vladimir Andrić drži kako je "Štajga" sigurno najambiciozniji projekt vinkovačkog kazališta.

- Jasmin Novljaković ovom komadu nije pristupio klasično, pa tako nije napravio ni klasičnu podjelu uloga. Svatko od nas skače iz uloge u ulogu i putuje kroz brojnim događajima protkanu povijest Vinkovaca i vinkovačke Štajge. Vrhunska glumačka ekipa daje nam za pravo vjerovati kako će ovo biti još jedan u nizu uspješnih projekata našeg kazališta - kaže Vladimir Andrić.

Miroslav Flego
ZDENKO REČIĆ

ravnatelj Gradskog kazališta Joza Ivakić:

PRAIZVEDBA JE U STUDENOME, A SVEČANA PREMIJERA 24. SIJEČNJA

- Jako sam zadovoljan cijelim autorskim timom, tehničkom ekipom i glumačkim ansamblom. Rad na predstavi napreduje izuzetno dobro i mislim da ćemo u produkcijskom smislu načiniti pomak, dati više i podići se na višu produkcijsku razinu nego do sada. Praizvedbu “Štajge” planiramo za studeni, a svečana premijera bit će 24. siječnja sljedeće godine, jer tada obilježavamo veliki datum za vinkovački željezničarski život i našu stanicu, Štajgu, kako smo je svi nazivali nekada. Nakon Vrzina kola, koja je bila “vinkovačka” predstava, “Štajga” će biti još “vinkovačkija”. Mislim da bi svaki grad koji ima, kao Vinkovci, željeznički kolodvor mogao napraviti predstavu o svojoj štajgi. S našom predstavom posjetit ćemo sve gradove koji imaju kolodvor. Vinkovačka kazališna publika odgajana je posljednjih 25 godina, jer za trajanja Festivala glumca gledaju najbolje predstave hrvatskih kazališta i oni znaju što je dobra predstava i pred njima se ne možemo folirati. To je još jedan motiv više da “Štajgu” napravimo najbolje što možemo – kaže ravnatelj Zdenko Rečić.
ŠOJAT: POSEBNA EMOTIVNOST ZA VINKOVCE
- Kako prema Vinkovcima već dugo imam posebnu emotivnost, bio mi je to sjajan poticaj da svoje dojmove prebacim na papir. Moj otac se, naime, rodio u Vinkovcima. U Vinkovcima su se upoznali i moji djed i baka, mnogo sam vremena tijekom djetinjstva provodila ondje. Nikad neću zaboraviti putovanja šinobusom iz Osijeka u Vinkovce sa svojom bakom Marijom, Vinkovačke jeseni... Zašto priča o Štajgi? Moj djed Josip bio je željezničar. Kao strojobravar popravljao je i održavao lokomotive. Nakon preseljenja u Osijek moji su živjeli u naselju željezničara u Industrijskoj četvrti, tako da mogu reći da sam ogroman dio svojega života provela okružena tim ljudima, slušajući njihove priče. A kako pisci moraju dobro poznavati tematiku o kojoj pišu, mislim da sam ovdje na svom terenu - priča Šojat.
140

godina, odnosno od 1878., postoji željeznica u Vinkovcima
Najčitanije iz rubrike