S državne ceste u Miholjačkom Poreču skrenula sam prema Golincima, selu koje teritorijalno pripada Gradu Donjem Miholjcu. Selo se prostire na 13 kilometara četvornih, a susjedna naselja su Miholjački Poreč (istočno), Rakitovica i Donji Miholjac (sjeveroistočno), Kućanci (južno), Magadenovac (jugoistočno), Krunoslavlje i Bockovac (zapadno) te Ivanovo (sjeverozapadno).

Među nekoliko slika krajobraza koje se putniku utisnu u sjećanje za vožnje županijskom cestom između Miholjačkog Poreča i Golinaca svakako je i pogled na obrađene poljoprivredne površine, čija je ljepota vrijedna divljenja. Iako Golinci u sunčano poslijepodne djeluju idilično, s prekrasnom prirodom, brojke o stanovništvu govore da već desetljećima ipak nešto ne štima. Nakon Prvog svjetskog rata u selu je bilo 767 stanovnika, potom, nakon Drugog svjetskog rata, 859, a prema popisu stanovništva iz 2011. selo je imalo 431 stanovnika. Danas ondje živi oko 360 stanovnika.

No razlog mog dolaska u selo nije bijela kuga, nego mladi i ambiciozni ljudi koji su na čelu društava i udruga u selu. Mjesni odbor vodi 28-godišnja Helena Kusturić, s kojom sam se dogovorila za susret u središtu sela, ispred mjesnog doma. Moja "domaćica" zbog obveza malo kasni, a meni ne preostaje drugo nego uputiti se pred seosku trgovinu.

"Bolje vas našli", uglas me dočekalo nekoliko mještana. No, i jedno iznenađenje: mještanin s atipičnom frizurom! Priznajem, do danas ništa slično nisam vidjela te sam u razgovoru pokušala dešifrirati razlog neobičnih boja na glavi vlasnika.

- Znam da izazivam čuđenje, ali meni takva frizura odgovara. Nosim je od 1994., a zašto se farbam u više boja, ni sam ne znam. Najmanje četiri boje stavljam na glavu. Ne postoji razlog. Jednostavno mi se sviđa. Ima ljudi koji okreću glavu kada me vide. Samo ne znam je li zato što im se sviđa ili ne sviđa - šali se 49-godišnji Blažidar Hat, ujedno i najglasniji pripadnik ekipe, dok ga uzalud pokušava utišati Ivica Novoselac (69), koji mi je rekao da u selu nema birtije pa je seoska trgovina svakodnevno mjesto druženja i susreta.

- Nekada je u našem selu bilo mnogo stanovnika. Posljednjih se desetak godina broj stanovnika ubrzano počeo osipati, selo umirati, kuće se napuštati, a mladi odlaziti. Ovo je nekada bila birtija, a sada je postala trgovina - kaže Ivica Novoselac.

Osim trgovine u središtu sela je i crkva, novija školska zgrada područne škole, ali i prilično zapušteni mjesni i vatrogasni dom.

I dok sam s ekipom raspravljala o životu u Golincima, pristigla je i predsjednica Mjesnog odbora Helena Kusturić. Ona je, kao i predsjednici NK Mladost, Dobrovoljnog vatrogasnog društva, Športsko-ribolovne udruge Linjak i Lovačkog društva Kobac, unijela neki novi optimizam i energiju te dozu vjere da se ipak nešto može napraviti i pokrenuti u selu. Planova ima mnogo, no Mjesni se odbor orijentirao na prometnu infrastrukturu i javne objekte.

- Od prosinca prošle godine vodim selo. Mi smo malo selo koje dobro funkcionira, unatoč manjku sadržaja i društvenog života. Stanovništvo se bavi poljoprivrednom proizvodnjom, a i kod nas postoji trend odlaska mladih ljudi, koji ne možemo zaustaviti. Imamo planove i projekte za unaprjeđivanje života na selu, nadamo se da ćemo ih uz potporu Grada Donjeg Miholjca i ispuniti. Važno nam je da naši sumještani budu zadovoljni, a na nama je da preko projekata pokušamo osigurati što bolji život u Golincima i nadam se da ćemo u tome uspjeti - objašnjava Helena Kusturić.

Neki planovi za unaprjeđivanje života u Golincima, kao što je asfaltiranje odvojka ceste u Ulici kralja Tomislava koji vodi prema lovačkom, ali i ribičkom domu, omiljenom okupljalištu starih i mladih Golinčana, u fazi su realizacije. Također, uz punu podršku miholjačke gradske vlasti, u tijeku je izgradnja prilazne ceste i parkirališta s 30-ak mjesta kod groblja.

U sljedećem razdoblju planira se uređenje derutne fasade na društvenom domu, kao i proširenje prostora. Mjesni odbor želi omogućiti lokalnom stanovništvu kvalitetnije korištenje tog javnog objekta. "Nužno ga je proširiti kako bi se dom mogao koristiti za održavanje raznih svečanosti i događaja. Udruge će imati mogućnost da prostor doma koriste za svoje aktivnosti i da rade na poboljšanju društvenog života", kaže Helena i dodaje da je u planu i uređenje fasade crkve sv. Ivana Glavosijeka.

- To nisu velike, ali su sigurno važne investicije za naše selo. One će dati ljepšu vizuru našem selu, pogotovo društveni dom i crkva, koji će dobiti nove fasade. Mjesni odbor ima podršku stanovnika, naše su ideje dobro prihvaćene. Vjerujem da će gradska uprava pronaći sredstva za sve naše planove i da će se realizirati u nekom skorijem vremenu - zaključuje predsjednica Vijeća Mjesnog odbora Golinci Helena Kusturić.

U Golincima se ljudi bave poljoprivredom, i to prije svega stočarstvom. Registrirano je oko deset OPG-ova, koji se bave uslužnim tovom junadi, bikova i svinja. Zoran Novoselac (40) već dvadeset godina bavi se svinjogojstvom. Ima 800 svinja u uslužnom tovu. "Kooperant sam osječkog Žita i zadovoljan sam poslovnom suradnjom. Sve nas svinjogojce muči uvoz svinja, jer to znači manju cijenu za nas. Cijena je prije bila 12, a sada je 8 kuna za kilogram. Obrađivao sam i nekoliko jutara zemlje, ali sam prestao jer mi se nije isplatilo", kaže taj mladi pojoprivrednik i dodaje da se opredijelio za život u Golincima jer mu je ondje najljepše i najbolje, ali i najslobodnije.

- Tu sam se rodio, oženio i stvorio obitelj. U selu je veća sloboda, život je mirniji i opušteniji. Supruga je nezaposlena, a imam dva sina, jedan ide u osnovnu, a drugi u srednju školu. S nama još živi moja majka i mlađi brat. Moja obitelj ne žali ni za čim. Naša je kuća puna ljubavi i sloge. Još kada ljudi ne bi odlazili iz sela... - komentirao je Novoselac.

Život na selu voli i Kristina Kusturić, majka četvero djece, koju smo zatekli na dječjem igralištu, uređenom iza zgrade vatrogasnog i mjesnog doma. Dok majke raspravljaju o svakodnevici, djeca se igraju na spravama.

- Život u selu ima svoje prednosti, kao i život u gradu. No pitanje je samo kome je što prioritet i tko kakav život želi. Mislim da je selo bolje za život, sigurnije za djecu. U gradu je život užurbaniji, bučniji i stresniji. Ne bih htjela živjeti u gradu - kaže Kristina, koja kasno poslijepodne u Golincima koristi za druženje i razmjenu iskustva s drugim majkama. Inače, najčešća prezimena u selu su ona obitelji Kusturić, Knežević i Novoselac.

I dok sa šeficom sela razgovaram o tome što trebam vidjeti i opisati i čemu prisati pozornost, jer ipak je riječ o prvoj reportaži iz Golinaca, stiže predjednik DVD-a Marko Horvat. Kaže da imaju malo članova i kako bi volio da se mladež više angažira. "Ne žele igrati nogomet, a kamoli da budu vatrogasci. Trudimo se da se društvo ne ugasi, ali ne znamo koliko dugo ćemo u tome ustrajati", iskreno kaže Marko.

Golinčani su posebno ponosni na ribnjak i ribički dom, kojim gospodari ŠRU Linjak. Udruga je osnovana 1986., ima 45 članova, od kojih je aktivno pet. Članovi dva puta godišnje poribljavaju ribnjak, u kojem prevladava šaran, amur i som. Ribnjak je površine 1,60 hektara, uređen je 1988., a obnovljen 2005. godine. "Naš je ribnjak popularno odredište. Tu se slave rođendani, organizira proslava 1. svibnja i Velike Gospe", kaže 25-godišnji Denis Golub, predsjednik ŠRU-a Linjak.

Nedaleko od ribičkog doma nalazi se lovački dom. "Valja još postaviti fasadu i dovršiti nadstrešnicu, a iznutra smo ga uredili", rekao je Nikola Kusturić, predsjednik LD-a Kobac, dok je pokazivao zbirku lovačkih trofeja, pehara i priznanja: "Naš najstariji član ima 71 godinu, a najmlađem je 20 godina. Članovi su uglavnom iz Golinaca, Črnkovaca i Kapelne."

Bogatija za nova poznanstva, vraćam se u središte sela, gdje je počelo moje reportažno poslijepodne. I ponovo veselo društvo: "Gledajte, nemojte napisati da ovdje dolazimo na pivo, nego dolazimo da onako usput predahnemo od napornog rada i popričamo, onako u prolazu", kaže jedan moj sugovornik tumačeći situaciju u kojoj se okupljaju mještani. Uz ugodne razgovore dogovorili smo se i za neke druge priče…