Magazin
INDIJA U HRVATSKOJ: ANANYA BAGCHI, SLIKARICA

Ne pratim nikakve trendove, nego vlastitu strast
Objavljeno 19. listopada, 2019.

Odavno je poznato kako je Indija zemlja koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim, posebice Zapadnjake. Kao jedna od najstarijih civilizacija na svijetu, s prisutnom raznolikošću i bogatim kulturnim nasljeđem, Indija privlači koliko svojom bogatom poviješću, toliko i aktualnom stvarnošću, kao zemlja golemog napretka, ali i velikog siromaštva, kao najveća (prema broju stanovnika) demokracija na svijetu, i kao tehnički i tehnološki div našeg vremena.

No, kako bismo mogli bolje razumijeti tamošne ljude te shvatiti njihov odnos prema životu, pa tako i umjetnosti, o čemu će ovdje biti riječi, trebamo imati na umu da Indija ima jedan od najstarijih sustava kasta na svijetu, utemeljen na strogoj hijararhiji. Kaste određuju položaj pojedinca u društvu, a podijeljene su u četiri kategorije, kao u četiri kutije: učitelji i intelektualci, ratnici i vladari, trgovci, i na kraju radnici. Kasta je postavljena rođenjem i zabranjeno je miješanje među kastama. Sve to prati i znanost o karmi. Široko prisutna pojava koja uči da se svaka osoba treba ponašati pravedno, da ne zavidi drugima, jer svaki čin ili djelo vraća se u punom krugu prilikom ponovnog rođenja pojedinca (vjerovanje u reinkarnaciju).

IZVOR INSPIRACIJE
U Indiji postoji nevjerojatna kulturna raznolikost od država na sjeveru zemlje, do onih na dalekom jugu. Svaki njezin dio ima svoju kulturu, običaje i jedinstvenu tradiciju. Indija je golema zemlja i kolijevka je jedne od najstarijih civilizacija, uključujući četiri velike svjetske religije: hinduizam, budizam, džainizam i sikhizam. Kombinacija ovih religija rezultirala je mješavinom različitih stilova i utjecaja na život, demografiju, umjetnost, glazbu... Ova kulturološki šarolika zemlja, bogata raznovrsnim kulturnim vrijednostima, može nam uistinu promjeniti pogled i mišljenje na svijet. Svaki trenutak proveden u Indiji, u kojoj sam boravila prije nekoliko godina, bio je snažan, bogat i produhovljen.

Kultura ovog blagog harmoničnog naroda leži u njihovom duhu tolerancije, popuštanja i prihvaćanja kultura različitih boja i nijansi, i neiscrpan je izvor inspiracije. Njezino kulturno bogatstvo vodi od života na indijskim ulicama (šarenila, osmijeha, energije pokreta, buke ljudi, sve to začinjeno mirisima zapaljenog tamjana i štapića s dodatkom parfema), do najvećih dostignuća umjetnosti i ljudskog duha (duhovnosti gurua, svetih mjesta i hramova sa zanosnim ozračjem), kao i jedinstvenim arhitektonskim čudima, spektakularnim primjerima arhitekture koji svjedoče tom bogatstvu, da o ovodobnom visokotehnološkom razvoju i ne govorimo.

S obzirom na to da kultura ima važnu ulogu u razvoju svake nacije, tako je i za Indiju kultura nešto posebno, identitetski prepoznatljivo. Gledajući u ukupnosti svekolikog življenja, kultura predstavlja vrijednosti svih nas, naša razmišljanja, naše stavove, naše ciljeve. Očituje se na svim razinama. Umjetnost je nužna za život i napredak čovječanstva. Ona potiče na brisanje zemljopisnih i društvenih granica, povezivanje ljudi, spajanje u istim osjećajima.

UMJETNICA
No, vratimo se konkretnom povodu ovoga teksta. Naime, posljednjih godinu dana u Zagrebu živi i radi njegova ekscelencija gospodin Arindam Bagchi, veleposlanik Indije, i njegova supruga, slikarica, učenica Bengalske škole umjetnosti, gospođa Ananya Bagchi. Rođena je u New Delhiju, gradu bogate kulturne baštine čijem šarmu nije moguće odoljeti. Diplomirala je japanski jezik i književnost. Umjetnost joj je oduvijek bila strast, potaknuta mnogobrojnim putovanjima po Indiji i diljem svijeta, što je imalo velikog utjecaja na njezin slikarski izričaj.

U njihovoj rezidenciji u Zagrebu nastala je njezina nova zbirka slika. Slike su joj živopisne. Slika čarobne simbole i scene iz mitologije, hinduističke religijske teme, zadivljujuće ilustracije te koloritne pejsaže u izbalansiranim bojama. Neke od njezinih slika portreti su indijskih žena s karakterističnim oblikom očiju koje nose bindi (ukras na čelu), kao tradicionalni hinduistički simbol ženstvenosti. Njezine slike zrače snažnim osjećajem za boje čineći ih nevjerojatno živopisnima. U svom slikarskom izričaju gospođa Ananya Bagchi često koristi akrilni medij. U posljednje vrijeme tu su i pejsaži iz Hrvatske koja je ovu umjetnicu fascinirala i potaknula na novo stvaralaštvo.

U ambijentu Galerije Kristofor Stanković u Zagrebu, 22. listopada ove godine otvara se izložba reprezentativnih slika ove umjetnice. Prigodom otvorenja izložbe svojim dolaskom potporu će joj izraziti brojni gosti, političari i poštovatelji umjetnosti, članovi diplomatskog zbora akreditirani u Republici Hrvatskoj i članice Međunarodnog kluba žena. Potporu će joj izraziti i naša sopranistica Antonella Malis svojim jedinstvenim i koloritnim glasom. Vještina slikanja i emocije utkane u vizualnu ljepotu djela Ananya Bagchi zasigurno će podići razinu uzbuđenja i pružiti neopisivo zadovoljstvo svim posjetiteljima ove izložbe. U živahnoj atmosferi otvorenja izložbe odvijat će se i ugodni razgovori.

UVOD U IZLOŽBU
Kao organizatorica ove izložbe, postavila sam gospođi Bagchi nekoliko pitanja o njezinom odnosu prema životu i umjetnosti. Evo dijela tog zanimljivog razgovora:

Kako je život u Hrvatskoj utjecao na Vašu umjetnost?

- Ljepota koju čovjek vidi svuda oko sebe i mir koji mu život ovdje pruža potiče moju kreativnu stranu da slikam i samim tim ima veliki utjecaj na moju umjetnost.

Prakticirate li meditaciju i jogu i kako Vam to pomaže u kreativnosti?

- Moja umjetnost mi je poput meditacije. Ima izuzetan terapeutski utjecaj i uvijek mi je utočište tijekom stresnih vremena. Međutim, ja sam veliki vjernik Pranayama ili vježbi disanja koje me uvijek napajaju i smiruju u isto vrijeme.

Koja je specifična prepoznatljivost Vaše umjetnosti?

- Mislim da bi umjetnost trebala ljudima donijeti radost kada je promatraju, a svijetle živopisne boje uvijek mi donose radost, tako da je većina mojih slika prepuna živih, intenzivnih boja.

Što Vaš rad govori, što želite poručiti svojim slikama?

- Moj rad ima za cilj odražavati moju kulturu, moja iskustva, putovanja viđena kroz moje oči.

Tko najviše utječe na Vas, odnosno na Vaš rad?

- Poznati umjetnici poput Paresha Maitya i Jaminia Roya utjecali su na moj rad.

Koje trendove u svijetu umjetnosti pratite?

- Mislim da bi umjetnost trebala biti bezvremenska i relevantna u bilo kojem trenutku, poput Rembrandtove ili Van Goghove slike, zato ne pratim nikakve trendove, nego vlastitu strast.

Gdje je bila organizirana Vaša posljednja izložba?

- Moja posljednja izložba organizirana je u Colombu, Šri Lanci.

Volite li živjeti u Hrvatskoj i što Vam se najviše ovdje sviđa?

- Obožavam živjeti u Hrvatskoj, s golemim prirodnim ljepotama koje me okružuju i opuštenim načinom života. Volim kako ljudi u potpunosti uživaju u svojim životima te uvijek imaju vremena kako bi pomirisali cvijeće. Ovdje sam naučila cijeniti prirodu na najbolji mogući način.

Razgovarala i priredila: Ina STAŠEVIĆ
ANANYA BAGCHI: Moja umjetnost mi je poput meditacije. Ima izuzetan terapeutski utjecaj i uvijek mi je utočište tijekom stresnih vremena.
ALEKSANDRA GORETA: Autorica nostalgično u svojoj kontemplaciji sanja svoju duhovnu zemlju, njezine žene, ljude, svece i hramove.
U svom izričaju Ananya Bagchi često koristi akrilni medij. U posljednje vrijeme tu su i pejsaži iz Hrvatske koja je ovu umjetnicu potaknula na novo stvaralaštvo.
Kontemplacija
Kontemplirati znači motriti, duboko ponirati u mislima u vlastitu nutrinu. Kontemplacija je svojstvena svim vjerskim uvjerenjima, ali se obično različito naziva, iako se radi o istoj pojavi. Svrha kontemplacije je povezivanje s božanskom svijesti i prepoznavanje te iste svijesti unutar sebe. Promatrajući globalno možemo reći da različite duhovne prakse teže potpuno istom cilju. Duhovni su putovi poput geometrijskog tijela kojeg zovemo stožac. Iz svih točaka koje čine kružnu bazu dolazi se u vrh koji je jedna jedinstvena točka. Zemlja i kultura iz koje dolazi autorica radova i izložbe Ananya Bagchi, smatra se kolijevkom svjetske kulture. Arheolozi su davno dokazali da su najstarije ljudske civilizacije nastale upravo u Indiji. Najstariji pisani vjerski spisi su indijski, vedski spisi koji nadahnjuju čovječanstvo i danas. Iz Indije dolaze meditacije, yoga i znanost o prani. U Indiji se rađaju i žive mnogi mistici. Iz Indije se dalje u svijet šire vjerske prakse koje danas susrećemo. Ove prakse poznaju i barataju sa stvaralačkom energijom pranom koja se zove još chi. Prana ili chi božanske su energije. Prema indijskim vjerovanjima, umjetnosti su također božanskog podrijetla. Umjetnik najprije kontemplira, a onda stvara umjetnička djela koja predstavljaju nadahnuće čovječanstvu. Umjetničkim djelima se divimo jer predstavljaju nešto živo, a nastaju iz inertne, mrtve materije. Umjetnik koji stvara pod utjecajem je božanskog. Božanska energija vodi umjetnika kroz proces stvaranja, pa se okom, rukom i kistom rađaju umjetnička djela. Bez takvog nadahnuća i vodstva nema umjetničkog djela.

Autorica izložbe kontemplira i predstavlja motive koji sličnost imaju s tradicionalnom indijskom slikarstvom. To su portreti žena, budistički monasi, Ganesha, konji i pejsaži. Portreti su izvedeni u ekspresionističkoj maniri s izraženim bojama. Kod pejsaža autorica se trudi biti realistična i naslikati ono što vidi. Prema onome što vidimo promatrajući radove možemo zaključiti da ipak najveći dio kontemplacije čine indijski duhovni motivi. Autorica nostalgično u svojoj kontemplaciji sanja svoju duhovnu zemlju, njezine žene, ljude, svece i hramove. Biti žena veleposlanika znači živjeti Indiju negdje drugdje, ali umjetnost svakome daje mogućnost da prikaže ono što skriva u sebi. Tako nam i gospođa Ananya prikazuje ono što u sebi duboko kontemplira. (Aleksandra Goreta, akademska slikarica, Zagreb)
Indijska likovna umjetnost
U III. tisućljeću pr. Kr. u dolini rijeke Inda razvila se visoko urbanizirana kultura (arheološki ostatci gradova Harappā i Mohenjo Dāro; nalazi pečata s nedešifriranim natpisima te kamene i keramičke statuete ljudi i životinja). Od V. st. pr. Kr. izgrađivala se autohtona kultura, mješavina arijskih i dravidskih elemenata u budističkim sakralnim objektima i svetištima (osobito pećinski hramovi). Nakon vojnih pohoda Aleksandra Velikoga (327. pr. Kr.) počeli su prodirati helenistički i perzijski utjecaji koji se prepoznaju u gradnji palača te monumentalnoj i sitnoj plastici (najstariji prikazi Bude u kamenu, bronci i drvu). Za budističku arhitekturu karakteristični su kružna ili kvadratična građevina koja se razvila od grobnog humka stūpe, i vihāra, budistički samostan s hramom. Potkraj I. st. pr. Kr. došlo je do jačih dodira s grčko-rimskom umjetnošću, što se napose odrazilo u umjetnosti kraljevstva Gandhara (prvi poznati likovi Bude i reljefi s obilježjima kasne antike; korintski i kompozitni kapiteli). Razvoj izrazito indijske umjetnosti pada u doba dinastije Gupta, koja je vladala sjevernim dijelom zemlje od IV. do VII. st. U tom su se klasičnome razdoblju sintetizirali stilski i ikonografski elementi indijske umjetnosti, gradili su se pećinski i monumentalni kameni budistički i brahmanski hramovi raskošne arhitektonske dekoracije (Sāncī, Aiholli, Deogarh), u kojima je značajan konstruktivni i dekorativni element bio stup raznovrsnih oblika, koji je nosio luk ili svod. U kiparstvu je glavni motiv ostao Budin lik izrazito indijske fizionomije, najčešće u položaju meditacije. Izvodila se raskošna arhitektonska dekoracija, uglavnom reljefi u kamenu, štuku i terakoti (mitološki likovi i životinje u zamršenim spletovima geometrijskih i biljnih ornamenata). U slikarstvu su u VI. st. ostvarena remek-djela u špiljama Ajante (senzualni likovi figuralnih kompozicija sakralnog i profanoga sadržaja). Nakon propasti dinastije Gupta postupno je odumirala umjetnost vezana uz budizam; najduže se održala u himalajskim područjima Nepala. U razdoblju različitih hinduističkih dinastija od VII. st. dalje prevladavala je gradnja hramova kompleksnoga tipa: više građevina bogate arhitektonske i plastične dekoracije unutar četverokutnoga prostora, među kojima su prevladavali jedan ili više čunjastih tornjeva sikhāra (hramovi u Konaraku, Bhubaneswaru, Gwalioru, na otoku Elephanti kraj Bombaya). U svjetovnoj se arhitekturi ističu vladarske palače i dvorci u Gwalioru i Maduraiju. U kamenu i bronci tehnički su savršeno izvedena hinduistička božanstva (napose Śiva i Kāli). Zidno slikarstvo zastupano je u hramovima u Ellori i Tanjoreu. Predmeti umjetničkoga obrta bogato su ukrašeni specifično indijskom ornamentikom; najviša razina dosegnuta je u zlatarstvu i obradbi kovina uopće (primjena filigrana, tauširanje, iskucavanje, emajl i sl.).Od XI. st. u Indiju su prodirali islamski osvajači, a s njima i islamska umjetnost, koja se tijekom stoljeća djelomice stopila s mjesnim oblicima, pa je tako nastala indijsko-islamska likovna umjetnost. Njezin cvat ide u doba vladavine velikih mogula u XVI. st., a trajala je do dolaska europskih kolonizatora u XVII. st. (mogulski stil). Islamski, ponajviše perzijski arhitektonski oblici prepoznatljivi su na mnogobrojnim džamijama s okruglim minaretima i lukovičastim kupolama, mauzolejima, palačama i dvorcima vladara (Agra, Delhi, Lahore, Fatehpur-Sikri); remek-djelo te arhitekture je mauzolej Tāj-Mahal iz XVII. st. u Agri. Pod perzijskim utjecajem razvijala se iluminacija; prozna i pjesnička djela rafinirano su oslikana prizorima iz dvorskoga života, lova i rata, životinjama, cvijećem, ornamentima i portretima. Skulptura je ograničena na ornamentalnu dekoraciju. Pod vlašću Engleza podizale su se mnogobrojne javne ustanove i rezidencije s obilježjima europskog historicizma, uglavnom neogotike, i građevine neuspjela pokušaja spajanja europskih s tradicionalnim indijskim oblicima (građevine u Calcutti, Delhiju, Benaresu i dr.). U slikarstvu su prevladavali europski akademizam i realizam; tek početkom XX. st. obnovu indijskog slikarstva započeli su slikari nadahnuti senzualnim slikarstvom Ajante, minijaturama mogulskoga stila te pučkom tradicijom. Među obnovitelje indijskoga slikarstva ubrajaju se članovi obitelji Tagore: Rabīndranāth (1861.-1941.), Gagandranāth (1867.-1938.), Abanindranāth (1871.-1951.), Nandalal Bose (1883.-1966.), i Jamini Roy (1892.-1972.). U orijentaciji mlađega naraštaja zastupan je širok raspon likovnih smjerova, od tradicionalnoga pučkoga likovnog izraza do akademskoga realizma, ekspresionizma, apstrakcije i postmodernističke raznolikosti. Nakon osamostaljenja Indije u arhitekturi se primjenjuju suvremeni internacionalni modeli gradnje, jedan je od prvih projekata bilo podizanje novoga grada Chandigarha u državi Punjab (arhitekt Le Corbusier, 1951). Od svjetski cijenjenih modernijih umjetnica kista, treba spomenuti Amritu Šer-Gil (Amruta Sher-Gil), istaknutu slikaricu 20. stoljeća, jednu od najvažnijih indijskih, ali i svjetskih umjetnica za koju mnogi kažu da je Indijska Frida Khalo. (izvor: www.enciklopedija.hr/D.J.)
Možda ste propustili...

ARAPSKE SJENE NAD EUROPOM

Usred zime treći val proljeća

TEMA TJEDNA: 45 DANA DO PREDSJEDANJA VIJEĆEM EU-A (I.)

Hrvatska će položiti ispit zrelosti!

INTERLIBER: ZAKLJUČNA PRIČA

U svijetu knjige i Hrvatska je svijet

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

EKSKLUZIVNO: PROF. DR. SC. ANITA PAVKOVIĆ, EKONOMSKI FAKULTET U ZAGREBU

Stoljetna povijest neće se izbrisati: Banke će opstati, ali prilagođene modernom dobu!

2

ARAPSKE SJENE NAD EUROPOM

Usred zime treći val proljeća

3

TEMA TJEDNA: 45 DANA DO PREDSJEDANJA VIJEĆEM EU-A (I.)

Hrvatska će položiti ispit zrelosti!