Lijepa, mlada i talentirana pjevačica Beta Sudar besprijekornom je live izvedbom pjesme "Don‘t Give Up" na Dori početkom godine zaslužila veliko zanimanje publike i medija.

Ovih je dana na radijskim valovima aktualan njezin najnoviji singl "Ima boljih", pjesma koju izvodi u duetu s mladim glazbenikom Rokom Vuškovićem, koji su premijerno izveli ljetos na Aurea festu u Požegi. Snažna pop-pjesma zanimljiva teksta, autora Predraga Martinjaka, svidjela im se na prvu, a probno je snimanje pokazalo da im se vokali odlično slažu. Za pjesmu su snimili dojmljiv videospot nadahnut country estetikom u režiji Izoom produkcije na fascinantnom Cowboy Ranchu nadomak Zagrebu, gdje su ih oduševili predivni konji. Inače, svestrani kantautor Roko akademski je obrazovani saksofonist koji svira i gitaru, a predaje na Glazbenoj katedri Učiteljskog fakulteta.

Za početak nam otkrij kako je došlo do tvoje suradnje s Rokom na aktualnom singlu "Ima boljih"?


- Zanimljivo je da se Roko i ja prije snimanja tog dueta nikada prije nismo upoznali iako oboje već duže surađujemo s istim autorom i producentom, Predragom Martinjakom. Peggy mi je pustio pjesmu "Ima boljih", koju je dugo čuvao u ladici. Ne znam je li me više oduševila lijepa melodija ili neobičan tekst te smo, analizirajući pjesmu, zaključili da bi bila idealna za duet. A kako mi često pušta pjesme koje radi za druge izvođače, pustio mi je i jednu pjesmu na kojoj je radio s Rokom i baš mi se svidio njegov vokal, jer je prepoznatljiv i mislim da odgovara mome. Probne snimke potvrdile su da nam se glasovi lijepo podudaraju, a s obzirom na to da je svaki snimao u svom terminu, upoznali smo se tek na snimanju refrena. Iznenadio nas je uspjeh pjesme, ne zato što nismo vjerovali u nju, nego zato što nije često da duet dvoje pjevača koji se tek probijaju na glazbenoj sceni postigne takvu naklonost i publike i glazbenih urednika. Ovih dana Roko i ja dosta putujemo, obilazimo radiopostaje po cijeloj Hrvatskoj, gostujemo na televizijama i promoviramo pjesmu jer osjećamo da bi mogla postati veliki hit. Evo, nedavno nam je jedna cura poslala sliku ugraviranog teksta pjesme koji je poklonila zaručniku, malo je reć‘ da smo bili oduševljeni, kad pjesma takne ljude, onda znaš da sve što radiš ima smisla.

Nakon tvog sjajnog nastupa na Dori sve je krenulo uzbrdo, zar ne? Bi li se složila da ti je taj nastup puno pomogao u karijeri?


- Apsolutno! Dora je jedna od rijetkih prilika koja se danas nudi mladom izvođaču da nastupi na velikoj pozornici pred, usudila bih se reći, milijunskim auditorijem. Ali zato zahtijeva ozbiljan pristup i dobru pripremu, jer ako nešto zezneš, sve može otići u neželjenom smjeru. Moja pjesma "Don‘t Give Up" iznimno je teška za live izvedbu, što su mi potvrdile i Ivana Husar i Martina Tomčić, koje su me mjesec dana pripremale za nastup i bez kojih sigurno ne bih stekla sigurnost potrebnu na sceni. Prvi put sam nastupala s plesačicama te sam imala svoj dio koreografije, što mi je stvaralo dodatni pritisak, ali nekako znam izvuć‘ maksimum kad je najteže. Ipak sam ja borbeni Bik, ha-ha-ha...

Bi li se ponovo prijavila na Doru ili možda već znaš da hoćeš?


- Za Doru je najvažnija dobra pjesma koja može funkcionirati izvan Hrvatske, a "Don‘t Give Up" radili smo namjenski za Doru i Eurosong. Poslije, kad sam gledala Eurosong, još mi je više bilo žao što nisam tamo jer mislim da bi pjesma postigla odličan uspjeh, a i falilo je atraktivnih pjevačica. (smijeh)

Kako je s festivalima? Planiraš li se prijaviti na neki od zimskih?


- Jako volim festivale, ali nije lako proći natječaje. Otkrit ću vam da duet "Ima boljih" nije prošao na natječaju za Zagrebački festival, što je interesantno, s obzirom na to da broj emitiranja i reakcije publike pokazuju da je to pjesma velikog dometa, možda idući put budem imala više sreće. Ali zato je bio dovoljno dobar za Aurea fest, koji je ujedno festival na kojem sam debitirala prošle godine s pjesmom "Voli, ne voli". Ljudi koji rade na njegovoj organizaciji istinski su ljubitelji glazbe, daju se sto posto, svi se sudionici u Požegi osjećaju kao kod kuće i s veseljem mu se vraćaju iz godine u godinu, a kvaliteta festivala vidljivo raste.

Kakve planove imaš do kraja godine kad je riječ o spotovima, nastupima...


- Želim se još posvetiti promociji dueta, ali i aktualne pjesme "Ja sam ta", koju sam objavila prije dva mjeseca i koja je također dospjela na nacionalnu listu najemitiranijih singlova. Treba uložiti puno rada, snimiti dosta kvalitetnih pjesama da bi te urednici primijetili i podržali, a publika zavoljela, ali mislim da sam na najboljem putu. Ne namjeravam posustati, volim pjevati, to mi je najveći talent, ali kako kažu: 10 % talent, 90 % rad, pa zato nema ljenčarenja, nego nastavljam snimati pjesme, spotove, a želja mi je dodatno raditi na glasu i scenskom pokretu, pa tko zna, možda nastupim i u mjuziklu.

Nastavljaš li suradnju s Peggyjem?


- Naravno! Sve više shvaćam koliko mi se zapravo posrećilo što me baš on primijetio na Supertalentu i ponudio suradnju. Radi predivne pjesme najvećim imenima naše glazbene scene, ima super aranžerska rješenja, predivne tekstove. Dobro se razumijemo, zna stil pjesama koje mi odgovaraju i jako je ugodan za suradnju. On je kreativna snaga, a što se tiče promotivnog dijela, za to je zadužena moja menadžerica Lana Martinjak, koja se brine o medijskim istupima, organizaciji i svim stvarima koje su od velikog značenja za svakog pjevača. Nitko se ne može sam probijati kroz estradnu džunglu, jako je važno iza sebe imati tim kojemu vjeruješ, ali i koji vjeruje u tebe.

Poznato je da si se odrekla igranja nogometa zbog glazbe. Pratiš li bar nogometne utakmice? Ako da, koja liga ili klub su ti najdraži?



- Ha-ha-ha... Spajam puno na prvi pogled nespojivih elemenata. Svirala sam violinu pet godina, profesorica je polagala velike nade u mene, ali me moj nemirni duh usmjerio na nogometni teren pa sam violinu zamijenila loptom. Trenirala sam nogomet u ŽNK-u Slavonka iz Ladimirevaca na poziciji beka, što je mnogima čudno kada me vide sređenu s visokim petama. Ali to su moje dvije osobnosti, ženstvena i ona, kako ju ja zovem, “tatin sin”, koja u današnjem svijetu svakoj curi dobro dođe. Pratim utakmice kad imam vremena, ne favoriziram nikoga posebno, ali uživam gledajući majstorije nogometnih velikana bez obzira na pripadnost klubu ili reprezentaciji.