Objavljeno 14. listopada, 2019.
Troškovi bunara i spremnika od armiranog betona procijenjeni na 7200 kruna
VINKOVCI - Kao i u mnogim mjestima u ravničarskim krajevima, i u Vinkovcima postoji vodotoranj, kako bi stručnjaci rekli, visinska vodosprema izgrađena na vrhu tornja.Gradi se u nizinskim područjima, gdje nije moguće izgraditi ukopanu vodospremu na povišenu položaju iz koje bi voda u vodovod tekla prirodnim padom. Vinkovački vodotoranj upravo je proslavio 110 godina postojanja i izgrađen je u vrijeme kada ni mnogi europski, a kamoli gradovi u našim krajevima, nisu imali vodoopskrbni sustav.
Povijesno važan
Nije tako lijep kao stari vukovarski vodotoranj iako ih je projektirao isti projektant, ali je stariji šest godina, a nije ni tako poznat kao vukovarski s kraja 60-ih prošlog stoljeća, visok 50 metara s restoranom i vidikovcem na vrhu, koji je postao simbol stradanja Vukovara.
Mnogi Vinkovčani, ako se slučajno nisu zatekli u dvorištu vinkovačke Javne vatrogasne postrojbe u središtu grada, što je početkom 20. stoljeća bilo dvorište Općinske uprave Vinkovaca, možda i ne znaju da vodotoranj postoji niti su ga ikada vidjeli, no on je jako važan za bližu povijest najstarijeg europskog grada jer njegovom izgradnjom prije 110 godina počela je javna vodoopskrba u Vinkovcima. Vodotoranj je imao kapacitet od 50.000 litara vode i visok je 19 metara. Prema istraživanju vinkovačkog povjesničara, mr. sc. Zlatka Virca, izrada armiranog postolja i ziđe koštali su 1400 kruna, a limeni spremnik za vodu 5803 krune.
- Općinsko zastupstvo prihvatilo je prijedlog Adolfa Albrehta 11. veljače 1909. da se "u svrhu nabave vode za polievanje i gašenje vatre ima još ovoga proljeća troškom od 7 200 kruna sagraditi bunar i rezervoar od armiranog betona" - navodi Virc u svojoj knjižici "110 godina javne vodoopskrbe u Vinkovcima" objavljenoj ovih dana prigodom značajnog datuma za građansku povijest Vinkovaca. Ubrzo je prihvaćena ponuda vukovarske tvrtke "Banheyer i sin" za izgradnju vodotornja koji je projektirao Fran Funtak (1882. - 1960.), vukovarski projektant koji je radio u tvrtki Josipa Banheyera, i to mu je bio prvi projekt vodotornja jer do tada je projektirao mostove. Troškovi bunara i spremnika od armiranog betona procijenjeni su na 7200 kruna od čega je sam spremnik koštao 5800 kruna.
Namjena vodotornja bila je isključivo za noćno pranje najstrožeg središta Vinkovaca, za napajanje autocisterne za polijevanje ulica zbog prašine i opskrba vodom vatrogasnih cisterni za gašenje požara, podsjeća Virc.
Nema ukrasa
Izgrađen je u secesijskom stilu, lijep je gospodarski spomenik koji valja sačuvati od propadanja jer, kako kaže jedan vatrogasac, vodotoranj nije u funkciji još od Domovinskog rata kada je pogođen s nekoliko projektila. Zlatko Virc detaljno opisuje vodotoranj koji ima dvije cjeline. Donji dio je od armiranog betona sa secesijskim karakteristikama i osnovu čine četiri pilastra koja su zidom spojena u pravilan kvadrat. Gledajući odozgo prema dolje, betonski nosač započinje sa po dvije konzole na svakom stupu, a između stupova su još dvije. Ispod konzola na stupovima sa svake strane je po jedna rozeta ispod koje je triglif. Gornji dio je limeni spremnik kružnog oblika koji je prvobitno imao kupolu s gromobranom. Na rezervoaru su četiri trake, vijenci koji dijele tijelo spremnika po visini na tri dijela, s tim da je srednji dio dvostruko širi od gornjeg i donjeg i na svakoj strani je ukrasni disk, a unutar gornjeg, potkrovnog vijenca stilizirana je arkadura u obliku polukrugova.
No tako je vodotoranj izgledao do 60-ih godina kada je zbog dotrajalosti zamijenjen metalni dio spremnika i krov postaje ravan, nema više kupole s gromobranom i limeni dio valjka je ostao bez ikakvih ukrasa kakvi su Funtakovim projektom bili predviđeni i izvedeni.
- Između konzola u središnjem dijelu nalazi se natpis s datacijom građevine u 1909. godinu, stiliziran na karakteristično Funtakov secesijski način. Vinkovački vodotoranj važan je za povijest gradnje vukovarskog, (građenog od 1911. do 1916., nap. a.) jer Funtak je njegovim podizanjem prvi put dobio priliku okušati se u gradnji ovog tipa građevine, a to mu je iskustvo nesumnjivo omogućilo da kasniji vukovarski projekt riješi i stilski i konstrukcijski neusporedivo zanimljivije – piše u monografiji o Fundaku dr. sc. Dragan Damjanović, profesor povijesti umjetnosti s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Miroslav Flego
Tko je bio projektant Fran Funtak?
Nakon školovanja u Osijeku, Grazu i Budimpešti, vraća se u Vukovar i tu provodi najveći dio životnog vijeka iako je projektirao građevine diljem Hrvatske, od Jasenovca, gdje je projektirao tada najveći most u Hrvatskoj, do brojnih javnih, stambenih i sakralnih objekata u Vukovaru poput, osim vodotornja, kalvinske crkve s prvim realiziranim armiranobetonskim zvonikom, Mađarske škole, vile Streim na Vučedolu. U Vukovaru je bio i za NDH i vodio brojne projekte, ali dolaskom komunističke vlasti osuđen je zbog lojalnosti NDH i od 1946. s obitelji živi u Županji gdje nesmetano radi svoj posao pa je vodio izgradnju županjske Sladorane. Zanimljivo je da je Funtak projektirao 1922. godine sinagogu u Vinkovcima, na mjestu današnjeg novouređenog trga ispred PIK-ove zgrade, koja je za NDH porušena i zapaljena.
Izgrađen je u secesijskom stilu, lijep je gospodarski spomenik koji bi trebalo sačuvati od propadanja