Hrvatska se nakon četiri godine vratila na Poljud, a nakon više od osam imala je podršku publike. I ispalo je - fantastično. Mnogo je bojazni bilo kako će proći povratak Vatrenih u uvijek vatreni Split. Odnosi HNS-a i Hajduka još su vrlo nategnuti, dio ekstremnijih navijača splitskog kluba nije bio za povratak reprezentacije, no on se dogodio, a Split i Dalmacija očekivano su oduševili. Na Poljud su došli isključivo ljudi dobre volje, oni koji vole i žele podržati reprezentaciju. A kada je tako, onda nema nikakve dvojbe kako Splitu nema premca kada je atmosfera u pitanju. Pjevalo se i veselilo, bez ijednog i najmanjeg incidenta. Bio sam na Poljudu “sto puta”, ali neke stvari doživio sam prvi put. Teško da će se netko i u Splitu sjetiti kada je na Poljudu odigrana utakmica u kojoj nije zapaljena baš nijedna baklja. Eto, i to je moguće. Isto tako, očito je moguća utakmica Hrvatske na kojoj se nisu dogodila sporna skandiranja. Moguća je kad navijački ultrasi ne vode glavnu riječ. Istina, njihov navijački poticaj malo je nedostajao, ali nije to bilo presudno za sjajnu sliku koja je te večeri s Poljuda otišla u svijet. Sve je bilo vrlo uredno, a opet dovoljno vatreno. Na kraju se moram malo i našaliti. Prvi put sam saznao kako na sjevernoj tribini Poljuda postoje stube. One su teško vidljive kada taj dio poljudske ljepotice zaposjedne Torcida.

Uglavnom, bila je to atmosfera kakvu doprvak svijeta i zaslužuje. Istina, osiguranje je bilo strašno i žalosno je što tako mora biti kada hrvatska reprezentacija dolazi u okruženje u kojemu je voljena. I to je hrvatska zbilja s kojom ćemo, vjerojatno, još neko vrijeme morati živjeti. Svejedno, Poljud je te večeri bio “zaražen” pozitivom i strašću. I u tome se doista moglo uživati. Impresionirani su bili i kolege novinari iz Mađarske, a u svemu treba spomenuti i navijače mađarske reprezentacije koji su cijelom spektaklu dali svoj doprinos. Istina, pokušali su baciti “bubu” skandirajući nešto što je u sebi sadržavalo riječ Torcida, ali brzo su shvatili kako je to uzaludna misija. Nije to bio dan u kojemu bi se Hrvate moglo podijeliti na taj način. Pjevali su se razni navijački i glazbeni šlageri, ali vrhunac se dogodio negdje sredinom drugog poluvremena, kada je s istočne tribine krenula uspješnica Novih Fosila “kako je dobro vidjeti te opet...”. Da, baš je bilo dobro opet vidjeti reprezentaciju u Splitu. I valjda neće sad opet proći cijeli jedan “olimpijski ciklus” do sljedeće utakmice Hrvatske na poljudskoj ljepotici.