Roman Zorice Krajinović Marinić "Zaustavljeni su krici, al‘ nisu duše" u Hrvatskoj matici iseljenika 1. listopada predstavljen je u ime nakladnika Kerigma-Pije Anto Pranjkić riječima urednice izdanja Sanje Pažin, recenzenta prof. dr. sc. Pavla Barišića, književnice Nevenke Nekić te autorice.

Djelo je kao druga knjiga ove godine izašlo u ediciji Zavičajna književnost. Prisutnima se, nakon uvodnih riječi moderatorice, obratio ravnatelj Matice Mijo Marić zahvalivši autorici i izdavaču na knjizi koja govori o velikim i važnim događajima na području Bosanske Posavine. Zahvalio je prisutnima što su se u velikom broju odazvali pozivu na promociju u Matici. Svečanosti su nazočili, uz brojne Posavljake, državni tajnik Središnjeg ureda za Hrvate izvan RH Zvonko Milas i savjetnica s posebnim položajem za pitanja Hrvata u Bosni i Hercegovini Žana Ćorić, predsjednik Upravnog vijeća HMI-ja Milan Kovač i predstavnici Udruge Prsten, Ivan Marčeta i Pavao Djedović, te predstavnica Ureda za branitelje Grada Zagreba. U ime HKD-a Napredak o Hrvatima Posavine govorio je počasni predsjednik Franjo Topić, potom i Žana Ćorić te saborski zastupnik, rođeni Posavljak, Ivica Mišić, član saborskog Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Preko Matičine internetske platforme (www.matis.hr) skupu su virtualno nazočili Hrvati u Švicarskoj, Posavini, kao i ostali zainteresirani diljem svijeta. Pozdrave okupljenima uputila je i Ruža Studer, predstavnica Hrvata Švicarske u Savjetu Vlade RH za Hrvate izvan RH i urednica portala Moja domovina. Potom se okupljenima prigodnim riječima obratio Anto Pranjkić, a zatim i predstavljači Sanja Pažin, Pavo Barišić i književnica Nevenka Nekić.

Pet poglavlja svoje prve knjige Zorica Krajinović posvetila je životnoj ispovijesti svoje majke Anđele. Priča o njezinoj sudbini i geneologija obitelji zrcali stoljeće povijesti sela Vrela Donja u Bosanskoj Posavini. Knjiga je to o ljudima o kojima nitko (budući da su neznatni, mali i obični) nije pisao niti ih je poimence spominjao. Autoricu je na pisanje nagnala čežnja za povratkom zemljaka u zavičaj i trenutak u kojemu s majkom i bratom, nakon četvrt stoljeća, stiže na ruševine doma u Posavinu. Ostati bez zavičaja znači izgubiti dio najunutrašnijeg bića, kazao je predstavljač Barišić.

Krajinović je tako postala tragačicom za istinom, a ne za osvetom. Posebnost ove posavljačke priče je to što je ispričana iz ženske perspektive, a strašni klimaks predstavlja ubojstvo njezine bake Zorke 1947. godine.

No život teče dalje, a Zorkina najstarija kći Anđela i dalje nosi vodu s Marenća bunara i pazi na braću. Anđela se, doznajemo na promociji, preselila kćeri 1992., a njezin će brat i Zoričin ujak, koji je otišao u Kanadu, u svom domu prespavati tek 53 godine nakon odlaska u tuđinu. Njihova se kuća u selu, iako jedina hrvatska, počela obnavljati...

Autorica zapisuje svoju sagu mješavinom ikavice i ijekavice, autentičnim govorom toga dijela Bosne i Hercegovine. Mnoštvo je sličnih i jednako tragičnih sudbina svojih suseljana autorica sažela među korice ove knjige. I onih muških, dakako. Morali su ili otići ili stradati mladi.

Zorkina unuka Zorica rođena je 1962. i već 38 godina živi i radi u Švicarskoj, u koju je otišla 1981. godine. U Slavonskom Brodu završila je gimnaziju i medicinsku školu, a u Švicarskoj se usavršavala u području gerontologije i palijative. Radila je u bolnicama u Embrachu, Bulahu i Zollikerbergu, a trenutačno djeluje u Sveučilišnoj bolnici Zürich, supruga je i majka dva odrasla sina. Ujak iz Kanade nazočio je promociji, doznali smo iz dirljiva autoričina obraćanja.

Na kraju promocije Anto Pranjkić uručio je priznanja suradnicima Nakladničke kuće Kerigma-Pije i svima koji su pomogli izlasku ove vrijedne autobiografske proze. U prigodnom kulturno-umjetničkom programu sudjelovala je djevojačka skupina KUD-a Bosanska Posavina, uz glazbenu pratnju Nike Z. Brnjića na šargiji i Ante Matijevića na violini, te dva pjevača, Ivan Mandić i Ivan Martić. Program je znalački i nadahnuto vodila Lejdi Oreb, urednica s HRT-a.