Novo je izdanje programa Barutana 019 ponovno otvorilo svoja vrata, doduše ne Barutane, nego Galerije Kazamat, svim zaljubljenicima u suvremeni ples, performans, eksperimentalnu glazbu i film.

- Iako smo protekle četiri godine program koji smo pokrenuli s namjerom oživljavanja Barutane projektima s nezavisne scene realizirali u suradnji s Muzejom likovnih umjetnosti, ove smo godine ponovno na novoj privremenoj adresi. MLU je ove jeseni programski popunjen brojnim izložbama, između kojih nije bilo slobodnih termina za naš program, no Galerija Kazamat se pokazala kao izvanredan prostor za ovaj tip programa - zadovoljan je Ivan Faktor, voditelj projekta i predsjednik udruge M-art, koja je projekt pokrenula još 2006. u samom prostoru Barutane.


- Rado smo izišli u susret organizatorima programa Barutana 019. Ne samo da smo time uveli jedan novi programski sadržaj za publiku galerije, nego se pokazalo da je sam ambijent Kazamata vrlo zanimljiv i samim izvođačima, posebice plesnih izvedbi - kaže Kristina Marić, voditeljica Galerije Kazamat.


- Plesne izvedbe iz godine u godinu privlače najveći broj posjetitelja, vjerojatno i stoga što se aktualne izvedbe suvremenog plesa rijetko mogu vidjeti na osječkim pozornicama - dodaje Faktor.


Plesna izvedba Vratiti nekoga kući Petre Hrašćanec i Filipe Bavčević izazvala je prilično oduševljenje publike, a riječ je o koreografiji u kojoj dvije izvođačice na iznenađujući način spajaju temu propitivanja vlastite intimnosti te iskustvo clubbinga, tako da je publika pozvana na voajersko iskustvo gledanja dviju enigmatičnih ženskih osoba koje naizgled svakodnevnim pokretima plešu u zaštićenom prostoru vlastite sobe. S druge strane, također dobro primljena od publike i popraćena dugotrajnim pljeskom, bila je i izvedba Nastasje Štefanec Viola, ja i nas dvije, koja se temelji na plesu dvaju tijela - plesačice i instrumenta te zvuka koji iz tog plesa proizlazi. Plesati te istovremeno stvarati i reproducirati glazbu za taj ples, svirati plešući ili plesati svirajući neka su od pitanja na koja izvođačica pokušava odgovoriti kroz svoj autorski rad. U tom je smislu ova izvedba neka vrsta autobiografskog poigravanja i preispitivanja odnosa pokreta i zvuka te živog i neživog, unutar izvedbenog formata koji je na granici između plesnog performansa i eksperimentalnog koncerta.


Osim toga, u glazbenom je dijelu programa briljirao mladi glazbenik Leo Beslać, koji je u svom samostalnom improvizacijski projektu, osmišljenom kao koncertna izvedba na dvama analognim sintesajzerima, ispitivao potencijalne točke proboja proizvoljno zadanih zanatskih okvira etide u zvuku, istržujući trihotomiju signala, tona i šuma koji možebitno gube svoju, arhitekturom instrumenata uvjetovanu oštrinu, stvarajući nove suzvučne odnose.


Za razliku od ovih izvedbi, koje eksperimentiraju sa zvukom koristeći se instrumentima, performans u trajanju pod nazivom Neljudsko Josipe Bubaš, koncipiran je isključivo na odnosu tijela i njegovih mogućnosti. Ta se izvedba odvija u ograničenom prostoru, gdje izvođačica okupira prostor svojim kretanjem i glasom, definirajući vlastiti teritorij. U takvim uvjetima plesačica kroz tijelo pokušava stvoriti i istražiti drugačije mogućnosti postojanja i postajanja, uzimajući u obzir vlastite tjelesne datosti. N.Vekić