Osijek
U OSIJEK DONIJELI ZLATO I SREBRO:

Najbolji mladi inovatori su Bartol, Luka i Antonio!
Objavljeno 9. listopada, 2019.
Učenici Elektrotehničke škole izradili dron za utrke i “beskonačno zrcalo”

Ne boje se nepoznatog, vole istraživati i logički razmišljati, ali znaju i da se na pogreškama najbolje uči. Upravo takav stav, a uz svesrdnu podršku i pomoć iskusnog mentora, profesora Mirka Mesića, doveo je sada već bivše učenike osječke Elektrotehničke i prometne škole - do titule najboljih mladih inovatora u Hrvatskoj! Tehničari za mehatroniku Bartol Gašpar i Antonio Škrinjar, svojim su dronom za utrke oduševili komisiju na ovogodišnjoj Nacionalnoj izložbi mladih inovatora "mladi@inovacije", održanoj krajem rujna u Bakru, i u Osijek su se vratili ovjenčani zlatnim medaljama! Ali to nije sve, njihov školski kolega, tehničar za elektroniku Luka Bjedov nagrađen je sljedećim najboljim mjestom - srebrnom medaljom, koju mu je donijelo njegovo "beskonačno zrcalo" (RGB infinity mirror). A sve su to izradili kao završne radove u školi.

Bartol i Luka sada su, kao i mnogi najbolji učenici Elektrotehničke škole, studenti FERIT-a. Što se Antonija tiče - on se zaposlio tri dana nakon pobjede! Brzo su ga "zgrabili", jer danas je konkurencija žestoka, a kvalitetnih radnika malo. Tako se Antonio zaposlio u poznatoj osječkoj tvrtki ORQA - kojoj su naočale za upravljanje dronom donijele pobjedu na prošlogodišnjem BUG-ovu "Idea Knockoutu". Profesor Mesić, koji je sve učenike i prijavio za izložbu, kaže da se priča o uspjehu mladih osječkih inovatora brzo pročula, pa je ta ponuda za posao Antoniju stigla već idući dan. Pozdravlja njegovu odluku jer, kaže, riječ je o izvrsnoj tvrtki i ondje će imati priliku razvijati se u dijelu elektronike, projektiranja, montiranja, programiranja - praktičnog rada općenito. Jednako je sretan i zbog Bartola i Luke koji su odlučili nastaviti obrazovanje.

Dron leti 100 km/h
- Odlučili smo se za dron, jer se tim područjem u školi nismo bavili, a bilo nam je zanimljivo, novo. Ali nismo željeli napraviti dron s ciljem da bude stabilan i da služi za snimanje, nego da ide što brže. Pa naš dron za utrke može postići više od 100 kilometara na sat - kaže Bartol. Sve dijelove naručivali su iz inozemstva, i sve su sami platili. Sastavljali su ga dva tjedna.

- Budući da nemamo sredstava da bismo financirali još jedan dron, nismo se usudili previše vježbati s njima zato da ga ne bismo slučajno razbili prije negoli odradimo sva natjecanja. A kad završimo natjecanja, plan mi je isplatiti kolegu Antonija za uložene dijelove, pa da s ovim dronom mogu ići na utrke. Jer dosta je brz i sigurno bi bio konkurentan u tom području, samo prije toga moram steći vještine pilotiranja. A budući da je modularan, na njega mogu nadograditi bilo što i koristiti ga u različite svrhe - kaže "zlatni" Bartol. A svrha je "infinity mirrora" da služi kao neka vrsta dekoracije, kaže Luka. Može se okačiti na zid, može stajati na stolu...

- Kad smo bili na inovacijama mladih, svi osnovci u čudu su pokušavali odgonetnuti kako ovo zrcalo ide tako daleko "u beskonačnost". A zapravo debelo je samo četiri centimetra – ističe Luka.

Tajna je u tome da ima jedno puno i jedno polupropusno zrcalo.

"Infinity" efekt
- Puno zrcalo reflektira sve, a polupropusno u ovom dijelu koji reflektira stvara "infinity" efekt pomoću drugoga. A kako je jedno polupropusno, može se vidjeti što je unutra, između zrcala. Kada bi bila samo dva, vidjeli bismo sebe u jednom – pojašnjava. Tu je i glazba i svjetlo.

- Volim slušati glazbu i volim svjetlosne efekte - posebno na koncertima. I ovdje sam to dvoje mogao spojiti. Tu je posebna traka koja u sebi ima drivere koji se mogu programirati. Traku mogu programirati kako želim - kako će ona svijetliti. Dodao sam još jedan zvučni senzor pomoću kojega, kada svira glazba, senzor hvata, i čim mikroupravljač dobije impuls da odsvira ton - traka zasvijetli u nekoj boji – priča Luka. Kaže: "Kad mi dođe nekad ideja, probam je uvijek realizirati."

- Glazba me opušta, pustim mozak na pašu, i onda mi dolaze ideje – dodaje. A u cijelom procesu, kaže Luka, najdraže mu je vidjeti kada sve što je isprogramirao na računalu – i fizički radi. No nije sve išlo glatko, kažu nam dečki. Luka je tako imao problema u kodu, a spalio je i LED traku, pa je zbog procesa narudžbe iz Kine bio u neizvjesnosti – hoće li stići na vrijeme i uspjeti obraniti završni rad. No uspio je.

- A dok sam letio, dosta sam elemenata pokidao, jer nisam znao letjeti. Shvatio sam da ponekad treba nešto i pokidati, da bi se naučilo kako to popraviti – zaključio je Bartol. A s time se slaže i prof. Mesić te uz smiješak poručuje: "Dok nešto ne spalite, nećete naučiti."

Jasenka Pejaković
14

dana sastavljali su dron, a dijelove, koje su naručivali iz inozemstva su sami plaćali
UČE RAZMIŠLJATI
“Kroz ovakav način izrade završnih radova zaokružuje se znanje teorije, a stječu se i neke nove praktične vještine. Kod nas je u školi bitno da učenici nauče razmišljati. Ne da uče činjenice napamet, nego da znaju neke stvari analizirati, i onda napraviti sintezu svega kako bi došli do konačnog rezultata. Učenici ne moraju biti odlikaši da bi bili uspješni, ali moraju imati viziju onoga što žele”, kaže prof. Mirko Mesić, koji je mentorirao brojne prvake u području STEM-a.
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana