Ne boje se nepoznatog, vole istraživati i logički razmišljati, ali znaju i da se na pogreškama najbolje uči. Upravo takav stav, a uz svesrdnu podršku i pomoć iskusnog mentora, profesora Mirka Mesića, doveo je sada već bivše učenike osječke Elektrotehničke i prometne škole - do titule najboljih mladih inovatora u Hrvatskoj! Tehničari za mehatroniku Bartol Gašpar i Antonio Škrinjar, svojim su dronom za utrke oduševili komisiju na ovogodišnjoj Nacionalnoj izložbi mladih inovatora "mladi@inovacije", održanoj krajem rujna u Bakru, i u Osijek su se vratili ovjenčani zlatnim medaljama! Ali to nije sve, njihov školski kolega, tehničar za elektroniku Luka Bjedov nagrađen je sljedećim najboljim mjestom - srebrnom medaljom, koju mu je donijelo njegovo "beskonačno zrcalo" (RGB infinity mirror). A sve su to izradili kao završne radove u školi.

Bartol i Luka sada su, kao i mnogi najbolji učenici Elektrotehničke škole, studenti FERIT-a. Što se Antonija tiče - on se zaposlio tri dana nakon pobjede! Brzo su ga "zgrabili", jer danas je konkurencija žestoka, a kvalitetnih radnika malo. Tako se Antonio zaposlio u poznatoj osječkoj tvrtki ORQA - kojoj su naočale za upravljanje dronom donijele pobjedu na prošlogodišnjem BUG-ovu "Idea Knockoutu". Profesor Mesić, koji je sve učenike i prijavio za izložbu, kaže da se priča o uspjehu mladih osječkih inovatora brzo pročula, pa je ta ponuda za posao Antoniju stigla već idući dan. Pozdravlja njegovu odluku jer, kaže, riječ je o izvrsnoj tvrtki i ondje će imati priliku razvijati se u dijelu elektronike, projektiranja, montiranja, programiranja - praktičnog rada općenito. Jednako je sretan i zbog Bartola i Luke koji su odlučili nastaviti obrazovanje.

- Odlučili smo se za dron, jer se tim područjem u školi nismo bavili, a bilo nam je zanimljivo, novo. Ali nismo željeli napraviti dron s ciljem da bude stabilan i da služi za snimanje, nego da ide što brže. Pa naš dron za utrke može postići više od 100 kilometara na sat - kaže Bartol. Sve dijelove naručivali su iz inozemstva, i sve su sami platili. Sastavljali su ga dva tjedna.

- Budući da nemamo sredstava da bismo financirali još jedan dron, nismo se usudili previše vježbati s njima zato da ga ne bismo slučajno razbili prije negoli odradimo sva natjecanja. A kad završimo natjecanja, plan mi je isplatiti kolegu Antonija za uložene dijelove, pa da s ovim dronom mogu ići na utrke. Jer dosta je brz i sigurno bi bio konkurentan u tom području, samo prije toga moram steći vještine pilotiranja. A budući da je modularan, na njega mogu nadograditi bilo što i koristiti ga u različite svrhe - kaže "zlatni" Bartol. A svrha je "infinity mirrora" da služi kao neka vrsta dekoracije, kaže Luka. Može se okačiti na zid, može stajati na stolu...

- Kad smo bili na inovacijama mladih, svi osnovci u čudu su pokušavali odgonetnuti kako ovo zrcalo ide tako daleko "u beskonačnost". A zapravo debelo je samo četiri centimetra – ističe Luka.

Tajna je u tome da ima jedno puno i jedno polupropusno zrcalo.

- Puno zrcalo reflektira sve, a polupropusno u ovom dijelu koji reflektira stvara "infinity" efekt pomoću drugoga. A kako je jedno polupropusno, može se vidjeti što je unutra, između zrcala. Kada bi bila samo dva, vidjeli bismo sebe u jednom – pojašnjava. Tu je i glazba i svjetlo.

- Volim slušati glazbu i volim svjetlosne efekte - posebno na koncertima. I ovdje sam to dvoje mogao spojiti. Tu je posebna traka koja u sebi ima drivere koji se mogu programirati. Traku mogu programirati kako želim - kako će ona svijetliti. Dodao sam još jedan zvučni senzor pomoću kojega, kada svira glazba, senzor hvata, i čim mikroupravljač dobije impuls da odsvira ton - traka zasvijetli u nekoj boji – priča Luka. Kaže: "Kad mi dođe nekad ideja, probam je uvijek realizirati."

- Glazba me opušta, pustim mozak na pašu, i onda mi dolaze ideje – dodaje. A u cijelom procesu, kaže Luka, najdraže mu je vidjeti kada sve što je isprogramirao na računalu – i fizički radi. No nije sve išlo glatko, kažu nam dečki. Luka je tako imao problema u kodu, a spalio je i LED traku, pa je zbog procesa narudžbe iz Kine bio u neizvjesnosti – hoće li stići na vrijeme i uspjeti obraniti završni rad. No uspio je.

- A dok sam letio, dosta sam elemenata pokidao, jer nisam znao letjeti. Shvatio sam da ponekad treba nešto i pokidati, da bi se naučilo kako to popraviti – zaključio je Bartol. A s time se slaže i prof. Mesić te uz smiješak poručuje: "Dok nešto ne spalite, nećete naučiti."