Objavljeno 7. listopada, 2019.
U vrlo dobro popunjenoj dvorani kina Urania u subotu navečer održana je osječka premijera filma ‘‘Dnevnik Diane Budisavljević‘‘ redateljice Dane Budisavljević. Ova brojnim nagradama ovjekovječena potresna igrano-dokumentarna drama, koja prikazuje riskantnu akciju zagrebačke humanitarke Diane Budisavljević, u svojih 88 minuta bez daha je ostavila i osječku publiku, od koje je nakon završetka nagrađena dugotrajnim pljeskom.
Koristeći svoje austrijsko podrijetlo, Diana (odlična glumačka izvedba Alme Price) apelirala je na vlast, Crkvu i Crveni križ da iz ustaških logora tijekom Drugog svjetskog rata spase bar djecu. Nakon što nitko nije preuzeo odgovornost, hrabra i samozatajna humanitarka iz svog stana organizirala je akciju kojom će, uz pomoć nekolicine suradnika, do kraja rata od sigurne smrti biti spašeno više od deset tisuća djece.
Najveći je pljesak ipak bio rezerviran za redateljicu filma Danu Budisavljević (rodbinski nema nikakve veze s junakinjom filma) s kojom je razgovarala književnica Ivana Šojat. Pred osječkom publikom rekla je kako je dnevnik otkrila zahvaljujući nekadašnjoj ravnateljici spomen-područja Jasenovac, Nataši Jovičić. ‘‘Dala mi je tu knjigu, izdanu još 2003. godine, koju sam jednostavno krenula čitati i ta mi je priča bila nešto toliko fascinantno. Riječ je o jednom posve drukčijem pogledu na Drugi svjetski rat od onog kakvim sam ga ja zamišljala, pogled kroz građansku klasu u Zagrebu i njihov način otpora. Strašno je nadahnjujuć način na koji je Diana iskoristila svoju intuiciju, organizirala akciju i oslobodila golemu energiju. Volim reći da je ona na neki način rodonačelnica građanske akcije‘‘, kaže zagrebačka redateljica.
Uz igrani dio i jezovite i rijetko viđene arhivske snimke ustaškog režima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, u ‘‘Dnevniku Diane Budisavljević‘‘ svojih bolnih iskustava iz logora prisjeća se četvero spašene djece - Nada Vlaisavljević, Zorka Janjanin, Milorad Jandrić i Živko Zelenbrz, koji se nakon gotovo 80 godina vraćaju u logore svog djetinjstva iz kojih su spašeni zahvaljujući nepokolebljivoj snazi glavne junakinje. ‘‘S puno brige, nježnosti i poštovanja doveli smo ih na lokacije nekadašnjih logora gdje su nam, uz pomoć sjećanja na prostor i mirise, pomogli kako bi u našim glavama mogli predočiti kako je to sve izgledalo. Bilo je izuzetno teško i jako sam im zahvalna na tome i presretna što im je ovaj film na neki način vratio dostojanstvo i pravo na njihovu priču‘‘, rekla je Dana Budisavljević.
D.Miklić
Deset godina rada
Redateljica Dana Budisavljević na filmu ‘‘Dnevnik Diane Budisavljević‘‘ radila je deset godina i, kako kaže, svo to vrijeme ‘držali‘ su je Dianina humanost, kao i iskustva ljudi koji su prolazili kroz užase koncentracijskih logora i njihova snaga potrebna da se to preživi. ‘‘Zaista me nisu inspirirali ustaški zločini. ‘Hranila‘ sam se Dianinom snagom i snagom svjedoka, i to je ono što sam htjela prikazati. Ratovi i zlo stalno dolaze, oni su uvijek prisutni i zato mi se učinilo da možda kroz ovaj film i inspirirajuću priču kojom se bavi, možemo postati bolji ljudi koji će bolje prepoznavati mehanizme zla koji se preko noći uvlače među nas. Diana je očito imala fantastičnu intuiciju da osjeti upravo to. Njezina koncentracija, posvećenost cilju i nerasipanje energije na nebitno, nešto je što bih voljela naučiti od nje. Sve tadašnje europske zemlje, a pogotovo one koje su imale fašističku vlast, imaju strašne mrlje, ali ja ne znam koja je zemlja ima ovakvu nevjerojatnu priču u kojoj građani spašavaju svoje sugrađane‘‘, rekla je redateljica Budisavljević.