Ako niste među onima koji su svoj glas brusili u zboru, neovisno je li vam sedam ili 77, sigurno ste ih nebrojeno puta slušali na nekoj od gradskih pozornica, čitali ste o njihovim uspjesima, pjevušite njihove pjesmice. Kako i ne biste kad su Zumbići s nama već tri desetljaća.

Trideset godina! Uf! Čini mi se da su neki roditelji Zumbića, koji su prije nekoliko dana položili audiciju i upisali se, mlađi od zbora. Kakav je osjećaj biti važnim dijelom tako velike priče?

- Da! Naš zbor je jedna lijepa priča o odrastanju u Osijeku. Nekada pomislim da je svako drugo osječko dijete makar nakratko pjevalo u našem zboru. Najdraže su mi scene kada mi se odrasle osobe obrate s teta Neta, i kažu: "I ja sam nekad pjevao/pjevala u Zumbićima". Imala sam do sada takve situacije u trgovinama, bolnici, pošti, ljekarni, u školama, na fakultetima, čak jednom i na carini. Nakon šoka zbog saznanja da godine prebrzo lete, nasmijem se u sebi, jer su mi takvi susreti potvrda da smo našim djelovanjem zaista dotaknuli ovaj grad. Zato im se uvijek veselim! Sretna sam i jer u zboru već nekoliko godina imamo i drugi naraštaj Zumbića iz istih obitelji. Naime, neki od naših bivših pjevača sada su roditelji današnjih Zumbića koji se s nostalgijom prisjećaju svojih Zumbić dana, nastupa, putovanja, festivala, pjesama. Naše današnje voditeljice također su od najranijeg djetinjstva pjevale u Zumbićima. Zahvaljujući Glasu Slavonije koji nas je uvijek pratio, imamo stare fotografije Majde Milinović u dobi od pet godina kako na audiciji za upis izjavljuje kako jednog dana želi biti pjevačica. A to je i postala. I ostala je u našoj udruzi sve do danas. Ne samo kao pjevačica, nego kao i današnja voditeljica Zumbića. Glas Slavonije zabilježio je i prve nastupe Anje Papa, danas voditeljice mlađeg zbora Brevis i uspješne solopjevačice. Zumbići su oduvijek bili mjesto za onu posebnu talentiranu djecu koja su od najranije dobi žudila za scenom. Stoga ne čudi da su se brojni naši bivši članovi odlučili za poziv u području glazbe, glume, plesa, općenito umjetnosti i kulture. Vesele me svi ti naši bivši mali umjetnici koji su izrasli u velike.

Sigurna sam da nitko nije prije tri desetljeća niti sanjao da ćete ovoliko trajati i toliko toga postići?

- Osnivači našeg zbora su bili bračni par Burić, Jelena i Vjekoslav, koji su 1989. u suradnji s Centrom za predškolski odgoj Osijeka pokrenuli dječji zbor kojem je prva voditeljica bila Nives Tomić (Boras). Jelena Burić, koja je u to vrijeme imala ostvarenu glazbeno-pedagošku i zborsku karijeru, imala je viziju pokretanja dječjega zbora predškolske dobi kao rasadnika budućih glazbenih talenata. Zumbići su zamišljeni kao zbor u kojem će odrastati pjevači. Sve svoje pedagoško i glazbeno iskustvo utkala je u Zumbiće i stvorila temelje za naše daljnje uspjehe. U ratnim godinama ovaj zbor nije radio, ali je s početkom školske godine 1992./1993. nastavio s radom.

Slutim da si i ti startala u Zumbićima. Kakva su tvoja sjećanja na te rane zborske dane?

- Ja sam u Zumbiće prvi put došla 1993. sa zadatkom da nakratko zamijenim voditeljicu koja je imala obveza oko priprema za vjenčanje. Na prvoj probi vjerojatno nisam niti znala što me snašlo, jer sam u to vrijeme još bila srednjoškolka. Znam samo da mi se rad sa zborom toliko svidio da su mi od tada zborovi (tada Zumbići, a kasnije Brevis i ostali), postali neizostavan dio života. Od jeseni 1994. počela sam raditi punom parom do te mjere da sam četvrti razred gimnazije završila polaganjem godišnjih ispita, jer nisam stizala pohađati nastavu. U to vrijeme snimili smo i drugi album s božićnim pjesmama, u suradnji s bandom Prva liga snimili smo jednu od najpoznatijih božićnih pjesama Od Božića do Božića, koja je popularna i danas, nastupali smo mnogo za prognanike i trudili se pokazati da se u Osijeku stvara jedna nova glazbena vrijednost. Od 1995. krenuo je naš značajniji uzlet, jer smo se počeli natjecati i osvajati nagrade i nakon toga više ništa nije bilo isto. Tada je započela i moja suradnja s Davorom Dedićem koja se pokazala kao posebno važna, jer smo zajednički počeli nositi teret i radost obveze i mogućnosti da stvorimo nešto na što ćemo oboje biti ponosni. A to nas stalno, čak i danas, gotovo četvrt stoljeća nakon prvog zajedničkog nastupa tjera naprijed. Od maloga lokalnoga zbora vrlo brzo postali smo brend u području dječjeg umjetničkog pjevanja, prepoznatljivi i cijenjeni u cijeloj Hrvatskoj. Osnivanjem Vokalnog ansambla Brevis (1996.) taj je uzlet doživio međunarodni karakter koji i danas traje.

Korak po korak, danas vodiš cijelu Polifoniju. Što se promijenilo (slutim nabolje) tijekom tih godina koliko si ti u vodstvu Polifonije?

- Da, od 2000. volim Polifoniju. Bračni par Burić te se godine preselio u Zagreb i kolega Davor Dedić i ja smo još kao dvoje studenata preuzeli odgovornost vođenja udruge s oko 80 članova i dva zbora. Vrlo brzo povećali smo broj članova na oko 150 i broj zborova s dva na pet. U jednom nas je trenutku bilo više od 200 i imali smo šest, sedam skupina zborova. Čak smo jedno vrijeme imali i zbor dječaka. Najveći uspjesi Zumbića dogodili su se upravo u tom razdoblju početkom 2000-ih. Snimili smo sjajan CD Kapljice, sa skladbama Brune Bjelinskog, za čije smo izvedbe primili više vrijednih nagrada. Skladbe s tog CD-a postale su i ostale obvezna slušna lektira za učenike osnovnih škola. U suradnji s Operom HNK u Osijeku priredili smo i dvije sezone izvodili dječju operu Mali dimnjačar Benjamina Brittena. Surađivali smo sa Zagrebačkom i Pečuškom filharmonijom, snimali emisije za televiziju. Pet godina zaredom bili smo najbolje plasiran zbor državnog natjecanja i nakon što smo se 2003. vratili s natjecanja s tri zbora i tri osvojene prve nagrade u tri kategorije, odlučili smo da je dosta i da natjecateljsku pozornicu trebamo prepustiti drugima. Kolega Dedić i ja svoje smo kreativne snage više usmjerili prema Vokalnom ansamblu Brevis koji je također rastao i brojčano i u kvaliteti te smo s njima počeli međunarodnu djelatnost, a Zumbiće smo tih godina prepustili Anastaziji Pereković (Vranić). Od 2013. zbor vode Majda Milinović, Anja Papa i Martina Proleta - šarmantni trio zaslužan za današnju kvalitetu zbora. Od prošle godine preimenovali smo udrugu iz Glazbene radionice mladih u Institut za zborsku glazbu, jer smo procijenili da takav naziv bolje opisuje naše izvanserijske rezultate koji se u jednom širem smislu tiču dječjeg zborskog pjevanja.

Postoji li sličan dječji zbor u nekom širem okružju, koji bilježi jednako toliko uspjeha kao Zumbići?

- Danas je zborska scena sve bogatija i dječjih zborova ima sve više. Naravno da ima zborova koji su i bolji i lošiji od Zumbića, ali smatram da su na području Slavonije Zumbići jedinstveni, najprije po pitanju kvalitete. U Osijeku je također bilo više pokušaja pokretanja dječjih zborova po uzoru na Zumbiće. Pokazalo se da su Zumbići u prednosti zbog tradicije, izuzetno kvalitetnih voditelja, originalnog repertoara i one posebne Zumbić atmosfere zbog koje nam se pjevači stalno vraćaju.

Kada je točno 30. rođendan i kako ga kanite obilježiti? Jesu li i sadašnji/bivši članovi pridonijeli idejama? Koliko bi članova bilo kada biste SVE Zumbiće okupili na jednom mjestu?

- Proslavu 30. rođendana planiramo za kraj godine. Organizirat ćemo Zumbić dan i veliki slavljenički koncert na kojem će nastupiti današnji i bivši članovi. Koncert će se održati u HNK-u s kojim imamo odličnu suradnju, jer imamo i dječji operni zbor koji pjeva u njihovim operama. Snimamo spot za pjesmu Prijatelji koju nam je poklonio zumbić tata Goran Bošković iz grupe Fluentes, a s kojom ćemo nastupiti na Hrvatskom dječjem festivalu u Zagrebu. Sve u svemu, mnogo je razloga za slavlje i planiramo glasno proslaviti svaku godinu postojanja.

Što Zumbići imaju zapisano u svojoj misiji, s obzirom na mališane koji se upišu i pohađaju probe, odlaze na festivale, koncerte...? Kako zbor još može rasti i razvijati se?

- Naša je temeljna zadaća otkriti i stvoriti pjevače. Odgojiti djecu zaljubljenu u glazbu, razviti njihove glazbene potencijale i omogućiti im da sudjeluju i stvaraju programe zbog kojih će kada odrastu biti bolji ljudi. Upravo onakvi kao oni koji se i nakon 30 godina s ponosom sjete da su kao mali pjevali u Zumbićima.