RAKITOVICA

Velike obitelji s četvero, ili više djece, danas su rijetkost.

Većina parova odlučuje se na jedno ili dvoje djece, a razlozi su često ekonomske prirode. No, upoznali smo obitelj iz Rakitovice, sela pokraj Donjeg Miholjca, koja se nije vodila financijskom računicom, a imati veliku obitelj za njih je blagoslov i pravo bogatstvo. Ljubica (40) i Andrija (44) Toth prvo dijete dobili su još za vrijeme studija. Iako je već bila majka, Ljubica je završila studij medicine. Imaju šestero djece – kćerke Andreu, Ceciliju i Barbaru te sinove Roka, Pavu i Mateja. Najstariju Andreu dobili su prije devet godina, a najmlađeg Mateja prije četiri mjeseca.

- Vjenčali smo se kada sam bila apsolventica. Završne ispite polagala sam uz dvoje djece, a počela sam raditi s trećim djetetom. Suprug je onda odlučio da više neće raditi te se uhvatio u koštac sa svim problemima i radostima roditeljstva, darujući svu ljubav i pažnju – prisjeća se Ljubica, koja će ostati na porodiljnom godinu dana, a onda se vraća na posao. Radi kao liječnica opće medicine u ambulantama u Marijancima i Črnkovcima.

Andrija je prestao raditi prije sedam godina. Do tada je bio zaposlen u jednom rasadniku, a nakon što je Ljubica završila studij i dobila priliku za posao, odlučio je biti kod kuće s djecom.

- Supruga ima dobar posao i plaću, pa smo odlučili da se ja okrenem dječici. Uživam s njima, iako život s većim brojem djece zna biti kaotičan i stresan s vremena na vrijeme, ali je također ispunjen srećom i ljubavlju i moju osmeročlanu ne bih mijenjao ni za što - opisuje obiteljsku idilu Andrija Toth.

Kako mu se obitelj povećavala njemu je, kaže, bilo sve lakše. Najstarija, devetogodišnja Andrea već pomaže u kućnim poslovima.

- S prvih troje djece bilo mi je teže. Djevojčice su sada starije, pomognu oko nekih stvari. Bude i naporno, pogotovo kada se djeca razbole, pa bude i neprospavanih noći, jer uglavnom tada ja dežuram - kaže Andrija.

Ova osmeročlana obitelj zna koliko dinamična i zabavna može biti njihova svakodnevica, no isto tako znaju i za mnoge izazove koje koji dolaze s njima.

- Pa nije, sigurno nije lako. Borbe su uvijek, i kad su djeca mala i kako rastu dolaze nove potrebe, ali naša djeca nisu zahtjevna. Slušam roditelje s dvoje djece kako im je teško, a evo, nama sa naših šestero nije. Naša djeca dobiju ono što im je potrebno, a što ne mogu, ne dobiju. Pomire se s time i nema problema. Jako dobro znaju što mogu imati i što im možemo priuštiti. Za hranu, odjeću, obuću i školu mora biti, a za ostalo, ako se ima - kaže Andrija i dodaje da novac sada odlazi i na adaptaciju obiteljske kuće. U potkrovlju uređuje sobe za spavanje.

Dan u ovoj obitelji počinje u 6 sati. Andrija ustaje, obavi sitne poslove po kući, Ljubica ustaje u 7 sati i na stolu ju čeka kava koju je skuhao Andrija.

- Ovo je jedino vrijeme kada smo sami. Obično tada nešto pročitamo iz časopisa ili Biblije, razgovaramo i dogovaramo se za dnevni raspored. Nakon toga budimo djevojčice za školu i sina za vrtić, spremamo ih te ih suprug razvozi. Dok djece nema, bavim se rubljem, ručkom, pospremanjem kuće, a suprug uvijek nešto radi u dvorištu. Sada se bavi i adaptacijom kuće. Uz obveze oko škole, jednog sina vozimo na neurorazvojne vježbe u Bizovac, a jednu kćerku kod logopeda. Uglavnom, dani su nam aktivni, ali i veseli – kaže Ljubica.

Ove jeseni najstariju kćerku Andreu, koja ide u treći razred osnovne školu u Rakitovici, otac je počeo voziti u Osnovnu glazbenu školu u Donji Miholjac.