Stubišta su danas više od same vertikalne komunikacije među prostorijama nižih i viših katova. Ona unutarnja mogu biti središnja točka prostora, a ona vanjska mogu znatno utjecati na cjelokupan izgled građevine.

Sigurnost i udobnost uglavnom su uvjetovane nekim tehničkim podatcima kojima stubišta moraju udovoljiti; širinom stubišta i stube, visinom stube, visinom ograde, i sl. Tako bi npr. širina stubišta trebala iznositi najmanje 80 cm. Veće širine jamče i bolje rješenje jer na taj način ne samo da ćemo se po njima sigurnije kretati nego ćemo po njima lakše transportirati veće predmete ili dijelove namještaja. Kao i u svemu ostalom, Amerikanci su svojim studijama dali doprinos i u ovom području, pa tako neslužbeno pravilo kaže da zbroj visina dvije stube i širine jedne stube treba biti oko 64 cm, a zbroj jedne visine i jedne širine treba se kretati od 43 do 48 cm. Također, množeći vrijednost jedne visine stube s vrijednošću jedne širine stube, trebala bi se dobiti vrijednost oko 190 cm. Prema tim studijama, visina stube trebala bi se kretati od 10 do najviše 18 cm, a sve bi stube u stubištu trebale biti jednake visine. Naime, prilikom kretanja stubištem naše tijelo automatski prilagođava hod visini stube. Nailazak na stubu veće ili manje visine od ostalih, gotovo će sigurno izazvati spoticanje. Stil gradnje ovisit će najviše o raspoloživom prostoru i financijskim sredstvima. Ravno stubište jeftino je i sigurno rješenje, no zauzima mnogo prostora. Ako je potrebno svladati veliku međukatnu visinu, ravno stubište može djelovati zastrašujuće te ga je preporučljivo isprekidati podestima. Osim što smanjuju ukupnu duljinu stubišta, podesti su idealni za smještanje lončanica, što će naglasiti ugođaj stanovanja. Čest trik koji arhitekti primjenjuju kod ovakvih stubišta naglašena je (većih dimenzija) prva ili prve dvije donje stube.