Nastavimo li ovim smjerom, s negativnim trendovima u mljekarskom sektoru, doživjet ćemo scenarij iz Bugarske, gdje je mlijeko na polici najskuplje u EU-u.Još prije godinu dana ondje mu je litra bila deset kuna, jer Bugari imaju najmanju samodostatnost svježeg mlijeka, komentar je predsjednika Saveza udruga hrvatskih uzgajivača holsteina (SUHUH), đakovačkog farmera Branka Kolaka, na najnovije podatke iz Državnog zavoda za statitisku, koji samo potvrđuju nastavak pada brojki u mljekarskom sektoru.
Prema DZS-u, ukupna proizvodnja mlijeka na OPG-ovima u 2018. se godini u odnosu prema 2017. smanjila za gotovo 11%, za 52.000 tona. Istodobno se količina mlijeka koju su gospodarstva predala u otkup mljekarama smanjila za 16,4 %, odnosno za oko 48.000 tona.

Mljekari za takvo stanje prozivaju prerađivače, odnosno cijenu kojom idu prema proizvođačima.
– Dok prerađivači ne shvate da se mlijeko ne može proizvoditi za 2,5 kuna – ne može ni biti drukčije. Ima ljudi kojima daju i samo dvije kune za mlijeko, neki idu i do tri, no tri kune ne prelazi nitko - dodaje Kolak. Broj proizvođača mlijeka pao je ispod 5000, a 2001. bilo ih je 53.000, pa im je broj u 18 godina pao na manje od 10 % u odnosu prema 2001., a godišnja se proizvodnja gotovo prepolovila - sa 700,000.000 pala je na 450 milijuna litara.
Predsjednik Udruge proizvođača mlijeka Brodsko-posavske županije, mljekar iz Slavonskog Kobaša Ivan Klasnić, procjenjuje da je to i manje od 450 mil. litara, da nam vlastita proizvodnja pokriva trećinu tržišta, a da dvije trećine mlijeka uvozimo. Klasnić među krivcima padova u sektoru vidi precijenjenost kune i da je zato cijena mlijeku preniska.
– Mi se ravnamo po cijeni mlijeka u EU-u, idemo na 30 eurocenti u Mađarskoj, Poljskoj, Njemačkoji i kod nas, gdje je kuna precijenjena. Da je 1 euro 10 kuna, cijenom bismo bili izjednačeni s Europom - kaže Klasnić.
Za proizvođačicu Zorku Čerbu iz Donjeg Miholjca glavni razlog pada sektora je kaže – uništavanje i uvoz loše stoke, a što temelji na svom lošem iskustvu s deset uvezenih junica.
– Četvrte su klase, a dio mi je uginuo prilikom teljenja - kaže Čerba. Zadovoljna je cijenom svog mlijeka. – Ono je kvalitetno, blizu tri kune, a promijenila sam i mljekaru, jer sam na cijeni koju je davala bivša gubila 26.000 kuna - dodaje Čerba.

Prije 12-ak godina u Đakovštini je bilo 30 većih farmi muznih krava; Kolak procjejuje da ih je danas 10, s godišnjom proizvodnjom od 15 milijuna litara, a 2007. bilo je 70 milijuna litara. Procjenjuje da smo sada vlastitom proizvodnjom na 45 % samodostatnosti, a za preostalih 55 % uvozimo.
- Kada nas je bilo blizu pet milijuna u Hrvatskoj, trošili smo milijardu litara mlijeka i mliječnih prerađevina, a sada 850 milijuna litara - kaže Kolak. Mljekari drže da nije riješena trgovačka polica i da Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi nije ništa učinio.
– Kada ja predajem mlijeko industriji, gledaju mi sedam parametara, a ono na polici mora bitisamo bakteriološki ispravno. Možete uvesti mlijeko, na pimjer, iz Češke s tri milijuna mikroorganizama i nikom ništa – samo je bitno da su mrtvi. Jedino kada naše mlijeko ulazi u mljekaru, sve se gleda i plaća - ističe čelnik SUHUH-a.
Nastavi li sektor s negativnim trendovima, mogao bi se dogoditi bugarski scenarij, kaže Kolak. - Za tri godine mlijeko će nam biti, kao u Bugarskoj, 10 kn/l - ocjenjuje Kolak, povezujući to s probijanjem psihološke granice glede cijene mlijeka na policama, uz daljnji pad samodostatnosti na samo 30 posto. Suzana Župan