Kada su Bošnjaci u svojoj bezobraštini lani izabrali Hrvatima njihova člana Predsjedništva, iz Sarajeva su se mogli čuti slavodobitni komentari kako je Bosna i Hercegovina sada spašena. Makijavelističkim ušutkivanjem jednog od triju konstitutivnih naroda stvorena je opsjena kako će bošnjačka politika pojačana Željkom Komšićem biti najbolji jamac obuzdavanja secesionističkih ambicija Milorada Dodika, kao i hrvatskih težnji za trećim entitetom.

Umjesto da iz usključalog olujnog mora zaplovi u sigurnu luku, bosanska se politika našla u tonućem čamcu koji propušta na sve strane. Nepovjerenje između triju posvađanih zajednica kome svjedočimo posljednjih mjeseci sve je veće, a ideja da će se uklanjanjem Hrvata iz procesa odlučivanja otvoriti prostor istinskom dijalogu bosanskih Srba i Bošnjaka pokazala se promašenom. Najnoviji događaji potvrđuju kako susjedna Bosna i Hercegovina tone u ozbiljnu krizu iz koje će povratak biti teško izvediv, a u najcrnjem scenariju čak i nemoguć.

Već smo pisali o sumanutoj i besramnoj ideji da se ruševina bivše katoličke crkve sv. Marije i toranj sv. Luke u Jajcu u kojoj je okrunjen posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević predaju Islamskoj zajednici kako bi ponovno poslužila kao džamija kao u najcrnja vremena Otomanskog Carstva kada su katoličke crkve nasilno pretvarane u islamski bogoštovni prostor. Drsko otimanje tuđeg i oživljavanje sjećanja na otomanski zulum nepotrebno kontaminiraju odnose između Hrvata i Bošnjaka koji svoju agresivnu samosvijest temelje na činjenici da su većina ne samo u Federaciji Bosne i Hercegovine nego i u cijeloj državi.

Krajem kolovoza navršilo se 830 godina od donošenja čuvene Povelje Kulina bana kojom ovaj bosanski vladar jamči Dubrovčanima slobodnu trgovinu na svome ozemlju. Važan je to dokument koji svjedoči o postojanju bosanske države u 12. stoljeću, iako bi se o samostalnosti tog teritorija moglo itekako raspravljati jer naslov bana (lat. vicerex, prorex) nikada ne označava suverenog vladara. No, to pitanje ostavimo povjesničarima. Ponovno su se u bošnjačkoj javnosti mogli čuti zahtjevi da se izvornik koji se čuva u Sankt Peterburgu “vrati” u Bosnu. Službenu inicijativu pokrenuo je parlamentarac iz redova Stranke demokratske akcije Šemsudin Mehmedović, a konačni cilj je povratak tog “rodnog lista BiH” u matičnu domovinu. No, problem leži u tome da je taj dokument 1832. ukrao (kupio?) u Dubrovniku tadašnji ruski konzul Jeremija Gagić i darovao ga ruskome caru. Za agresivni bošnjački nacionalizam ne samo da ne postoje Hrvati u BiH, njihova politička prava spremni su fanatično gaziti, nego ni Republika Hrvatska kao pravna sljednica Dubrovačke Republike! Kakav tretman ima ovaj dokument među Bošnjacima najbolje svjedoči spomenik bosanskom kralju Tvrtku u Tuzli uz koji stoji i obelisk na kome je ispisan tekst Povelje Kulina bana, iz koga su namjerno izostavljene riječi s početka (“U ime Oca, Sina i Svetoga Duha”) i kraja (“Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje”) kako bi se prikrio kršćanski odnosno katolički karakter bosanske države prije provale Turaka. Jedan od najzaslužnijih za ovu cenzuru je tuzlanski gradonačelnik iz redova SDP-a i pisac Jasmin Imamović koji je ove godine sa svim počastima dočekan u Osijeku kako bi na Osječkom ljetu kulture predstavio svoj novi roman.

Za one koji su to možda zaboravili valja podsjetiti da je tobožnji hrvatski predstavnik u Predsjedništvu BiH Željko Komšić potekao upravo iz te stranke nastale iz Saveza komunista. Posrijedi je zadivljujuće spajanje dvaju svjetonazora, komunističkog iz vremena kada je Bosna nosila zloglasni epitet “tamnog vilajeta” i suvremenog bošnjačkog nacionalizma. Upravo je to razlog zašto treba u korijenu zatrti svaki spomen na bosanske kršćanske vladare, Stjepana Tomaševića kojemu je Mehmed Osvajač dao odsjeći glavu (franjevačku baziliku i mjesto njegove krunidbe treba pod svaku cijenu pretvoriti u džamiju) i bana Kulina čije zazivanje Svetog Trojstva kod bošnjačkih državotvoraca izaziva veliku nervozu (zbog čega njegovu povelju treba na primitivan način cenzurirati). Sve to izaziva nemir kod Hrvata u BiH.

Najnoviji biser pronašli smo na internetskoj stranici Radio Sarajeva koji je objavio prilog o hrvatskom banu Josipu Jelačiću kao - Bosancu. Autor tog priloga tvrdi da je Jelačić jako cijenio bosanske korijene svoje obitelji zbog čega se “volio zvati” Josip ban Jelačić od Bužima. Na stranu što je za ovu “bužimsku teoriju” kriva hrvatska historiografija koja je zanemarila činjenicu da se ono “de Buzin” u imenu bana Jelačića odnosi na njegov posjed Buzin u Turopolju (baš ondje su Amerikanci podignuli svoje veleposlanstvo i regionalni špijunski centar!), a ne na bivši burg Bužim koji se danas nalazi u BiH. Bužim je u 16. stoljeću bio u posjedu plemićke obitelji Keglevića. Jedan od njih, Petar Keglević, bio je hrvatski ban. U istom prilogu se kaže da je Bužim posljednji pao pod tursku vlast, ali da su njegovi stanovnici uvijek stajali “na braniku Bosne”. Problem je u tome što je renesansna palača i utvrda u Bužimu u vrijeme navale Turaka bio grad u Hrvatskoj, a ne u Bosni! Kako bi zapečatili “bosanstvo” bana Jelačića, u prilogu Radio Sarajeva se navodi da se u Hrvatskom povijesnom muzeju čuva njegova sablja na kojoj na arapskom jeziku piše: “Oslonio sam se na Alaha/Nema junaka do Alije, ni sablje do Zufilkara”. Onaj koji je to pisao zaboravio je da se Josip Jelačić istaknuo u okršaju s Turcima kod Velike Kladuše 1835. Sve vojske ovoga svijeta pa i hrvatska iz 19. stoljeća voljele su skupljati trofeje.

Agresivni bošnjački nacionalizam spreman je otimati sve pred sobom. U nemogućnosti da naudi Srbima koji su se snažno ušančili u svome entitetu okomio se na Hrvate. Ništa mu nije sveto pa čak ni hrvatska povijest u koju grubo zadire. Jelačići zacijelo jesu podrijetlom iz Hercegovine, navodno iz kraja oko Trebinja, ali ban Jelačić je u prvom redu bio Hrvat i Ilirac.

Kada čujete kako se bošnjačka Stranka demokratske akcije i njezin politički klon Željko Komšić zauzimaju za jedinstvenu i građansku republiku, budite sigurni da se iza toga krije ideja bošnjačke supremacije koja tu ambiciju crpi iz činjenice da su Bošnjaci, računajući od popisa stanovništva 2013., većinski narod u BiH. Što je najgore, ovakvo zamišljena politika vodi ovu zemlju u kaos, gotovo sigurnu secesiju Republike Srpske i krvavi rat. No, tu je i velika šansa za osnivanje prve islamske države u Europi, što je veliki amanet Alije Izetbegovića.