Trokutasti rubac ukrašen zlatovezom, koji se veže u obliku kapice i nose je udane žene dok djeca malo ne odrastu, zove se zlatara, ali kada žena skine zlataru, pohrani je u ormar i čuva za kćeri kada budu za udaju. Mala zlatara je samo dijelom ukrašena zlatnim ili srebrim nitima, a velika je cijela prekrivena ukrasima, mnogo je vrednija i govori o statusu obitelji iz koje je žena koju je nosi. No zlatara nije samo naziv za pokrivalo za glavu, već i za svečano ruho bogato ukrašeno zlatnim ili srebrnim nitima.

- Ukrasne zlatne ili srebrne niti nanose se direktno na podlogu, tkaninu, ili preko kartona pa dobiva reljefni oblik, i to je moderniji način izrade zlatare. U Slavoniji se zlatara pojavljuje sredinom 19. stoljeća, a krajem stoljeća počinje se izrađivati preko kartona. Niti za zlatovez nekada su se nabavljale s Orijenta na raznorazne načine, a početkom 20. stoljeća niti su se mogle kupovati i u Beču, pa su ljudi i iz naših krajeva odlazili u bečke trgovine ili su trgovci s takvom robom dolazili u Slavoniju i prodavali. Danas se radi zlatara koja je u Hrvatskoj zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro, ali samo ako je ručno rađena jer danas se radi i strojno - pojašnjava mr. sc. Ljubica Gligorević, muzejska savjetnica i voditeljica Etnološkog odjela Gradskog muzeja Vinkovci.

Na Etnološkom odjelu izložena je i nošnja koju je nosila Marija Kozarac, platonska ljubav Ivana Kozarca, s kraja 19. stoljeća i početka 20. stoljeća, a 90-ih godina prošlog stoljeća obnovljena je i restaurirana. Ljubica Gligorević kaže kako vinkovačka narodna nošnja ima puno inačica. Ovakva nošnja nosila se na Krnjašu.

- To je jedan od tipova svečane vinkovačke nošnje urešene zlatovezom. Oplećak je “švapski”, malih rukava, dakle, nije onaj tip starijih rukava već mali, uski, pod utjecajem doseljenih Nijemaca, Švaba, kako su ih nazivali u Vinkovcima i vinkovačkom kraju. Oplećak je urešen svilenim vrpcama na kojima je izveden zlatovez preko kartona na tu svilenu podlogu i iznad otvora rukava prišiven na obje strane. Rubina kod Marije Kozarac je “nafaltana” i ima također vrpcu od svile po kojoj je izveden zlatovez preko kartona s vegetativnom motivima. U donjem dijelu prišivena je jedna lijepa svečana čipka. Dio ove nošnje je i marama oko vrata od ripsa i zapreg. Na Marijinoj nošnji imamo primjer svojevrsnog pomodarstva pa je marama u ružičastoj boji, a zapreg u sivo- pepeljestoj. Oko vrata je imala velike i male dukate, a kao mlada djevojka na glavi je imala šokačku pletenicu vinkovačkog tipa. Marija je sigurno imala u ušima dukate ušnjake jer dukati su dominantan šokački nakit, ali i znak, simbol imovnog stanja. Vinkovačka muška nošnja sadržavala je, kao i u drugim selima, one osnovne elemente. Tu je rubina ili košulja i gaće od tkanja koje su, ovisno jesu li radne ili svečane, bile ukrašene, pa su one najsvečanije bile ukrašene svilom ili zlatom. Muškarac je obvezno imao šokačku kapu na glavi, ako je bio mlađi ili tek oženjen, kapu je ukrašavala vrpca od zlatoveza s dukatima ili dukatićima, što je također znak njegovog imovnog statusa – opisuje vinkovačku narodnu nošnju Ljubica Gligorević.