Kvartalni indeks troška rada (LCI – Labour Cost Index) koji objavljuje Eurostat, mjeri trendove u "prosječnom trošku rada po satu“ koji je definiran kao sveukupni trošak rada podijeljen s brojem odrađenih sati u promatranom tromjesečju. Troškovi rada sastoje se od troškova plaća i ostalih troškova, kao što su socijalni doprinosi poslodavca (ne uključuju troškove stručnog osposobljavanja ili druge izdatke, poput troškova zapošljavanja, potrošnje na radnu odjeću itd.).
Prema podacima Eurostata trošak sata rada u EU28 porastao je u drugom kvartalu ove godine za 3,1 % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, pri čemu su troškovi plaća porasli za 3,1 %, dok su istodobno ostali troškovi koji ulaze u trošak rada povećani za 3,0 %. Riječ je o najvišem rastu troška rada otkako se on prati po usporedivoj metodologiji (od prvoga kvartala 2010. godine). Očito je da nedostatak radnika određenih struka u europskim državama i time potaknuti migracijski tokovi rezultiraju rastom plaća i ostalih kompenzacija zaposlenicima.
Uz to, pri naraslim ograničenjima u međunarodnoj trgovini zemlje se sve više okreću poticanju domaće potrošnje kao temelju gospodarskog rasta, za što je preduvjet rast kupovne moći kućanstava, a time i rast plaća.

Promatrano prema sektorima, u EU28 najviše je (za 3,3 %) porastao trošak rada u ne-poslovnim aktivnostima (NKD djelatnosti od O do S koje, između ostaloga, obuhvaćaju javnu upravu, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, socijalnu skrb te umjetnost, zabavu i rekreaciju), te uslugama (NKD djelatnosti od G do N), potom u građevinarstvu (za 3,1 %), i u industriji (NKD djelatnosti od B do E) za 2,5 %.

Visokom rastu troška rada u EU-u u drugom kvartalu ove godine u odnosu na isto razdoblje prošle godine najviše su pridonijele tranzicijske zemlje srednje i istočne Europe (EU 10) koje, uz Cipar, zauzimaju prvih 11 mjesta prema dinamici rasta. Pritom zemlje EU-a 10 zauzimaju prvih deset mjesta prema dinamici rasta plaća koje se kreću po stopama iznad 5,2 %, a u dijelu tih zemalja i po dvoznamenkastim stopama (Litva, Rumunjska, Bugarska, Slovačka i Mađarska).Težnja tih zemalja za što bržim dosezanjem životnog standarda razvijenih europskih zemalja i potreba zaustavljanja emigracijskih tokova visokostručnih kadrova podupire relativno visok rast plaća, ali i prijeti narušavanjem odnosa između kretanja plaća i produktivnosti rada.
U takvim je okolnostima trošak rada najviše povećan u Rumunjskoj (+12,4 %) i Bugarskoj (+11,0 %), dok je najniži rast zabilježen u Portugalu (+0,9 %) i na Malti (+1,1 %). U drugom kvartalu ove godine taj je rast u Hrvatskoj usporen na 2,3 % i niži je za 0,8 postotnih bodova od prosječno ostvarenog u EU-u.
Zdenka Rupčić