N akon prvog natjecanja iz pružanja prve pomoći na kojem je sudjelovala još kao osnovnoškolka, danas 17-godišnja Stella Juranek poželjela je volontirati u Crvenom križu. Najprije je sudjelovala u tzv. odgoju za volontiranje namijenjenom mlađima od 15 godina, no čim je napunila tu dobnu granicu nakon koje je volontiranje maloljetnicima dopušteno, ušla je u Gradsko društvo Crvenog križa i ondje ostala do danas!

- Sudjelovala sam na međužupanijskom natjecanju iz prve pomoći i shvatila da ne predstavljam samo svoju školu, nego i cjelokupno društvo, a to mi se svidjelo. Počela sam volontirati i danas sam edukator prve pomoći, prošla sam i realistični prikaz ozljeda, kao i terensku jedinicu postavljanja šatora. Ipak, najviše se baziramo na prvoj pomoći, što je ujedno i najvažnije - kaže nam ova učenica Matematičke gimnazije koju ni obveze u školi ne priječe da redovito volontira u GD-u Crvenoga križa. Savjesno kaže kako unaprijed dogovara volontiranje, ovisno o pisanju tekstova, odgovaranju u školi, ili težini gradiva. Stoga se, kaže, vrlo lako organizira i stigne ispuniti sve svoje školske, ali i volonterske obveze. Posebno joj je drago, kaže, što je volontiranjem u GD-u Crvenoga križa imala priliku putovati na brojna mjesta, odnosno u brojne države. Putovala je tako i u Orahovicu, talijanski Solferino, u Srbiju, a u planu joj je posjetiti još brojne zemlje u okviru svog volontiranja u osječkom Crvenom križu. U svom, kako ga naziva, poslu uživa i kaže da vjeruje kako će ondje biti još dugi niz godina.

- Iako nismo plaćeni za to, ja uživam u volontiranju! Nekako mi budi svijest i želju za promjenom, odnosno daje mi slobodu da nešto radim, naučim i pomognem. Svatko tko se može pronaći u volontiranju treba pokušati, jer to doista mnogo vrijedi - kaže Stella, koja je jedna od brojnih maloljetnih volontera na području grada Osijeka. Potvrdila nam je to Mirela Kovačević, stručna suradnica na programu razvoja volonterstva Volonterskog centra Osijek, pojašnjavajući da zakon omogućuje volontiranje mladima od 15. do 18. godine života i to u raznim udrugama, no uz pisanu suglasnost roditelja, odnosno skrbnika. Za svoj rad mogu biti nagrađeni, no ne i primati novac, a što dakako, samo volontiranje i isključuje.

- Mogu volontirati i mlađi, i to se tada naziva odgoj za volontiranje. Oni mogu biti uključeni kroz odgojno-obrazovnu ustanovu, odnosno škole ili domove koji su usmjereni pripremi mladih za volontiranje u kasnijoj životnoj dobi - pojašnjava Kovačević, dodajući da volontiranje maloljetnicima u dobi od 15 do 18 godina donosi osjećaj da su odrasli i pruža im mogućnost da daju doprinos zajednici i stječu nova prijateljstva i iskustvo.

- Iskustvo volontiranja nemaju priliku steći kroz školovanje. Osim toga, mladi koji volontiraju dobivaju potvrdu o kompetenciji stečenoj kroz volontiranje. To im može biti dodatan poticaj, jer ta im potvrda može pomoći da se lakše predstave svom budućem poslodavcu - zaključuje Kovačević.

Inače, u Osijeku su brojne udruge i ustanove koje potiču volontiranje. Osim Gradskog društva Crvenog križa gdje naša sugovornica ujedno nije i jedina maloljetnica koja volontira, tu je još i Udruga "Pobjede", Udruga za rad s mladima "Breza", Dječja osječka kreativna kućica "Dokkica" i dr. Kad su u pitanju odrasle osobe volontiranje im je omogućeno u Centru za odgoj i obrazovanje "Ivan Štark", centri za pružanje usluga u zajednici "JA kao i TI" i "Klasje", Dom za starije i nemoćne osobe Osijek te brojne druge ustanove.