TOPOLJE

Enormne štete od divljači na svim usjevima i neisplata naknada razlozi su zbog kojih su se jučer, na jednoj od niza gotovo uništenih poljoprivrednih površina, okupili ratari s područja Topolja, odnosno Općine Draž. Prije svega jelenska divljač, ali i divlje svinje, iz godine u godinu čine im sve veću štetu, pa nije ni čudo, kako kažu, da sve više razmišljaju o odlasku u inozemstvo, umirovljenju ili nekom trećem rješenju.

- Štete su sve veće. Bilo ih je i ranije, ali ovo sada više nije za izdržati - u ime PZ-a Bajmak iz Topolja kaže Vinko Kovačev, naglašavajući kako ne pomažu ni sudske tužbe protiv lokalnih lovačkih društava čiji ih predstavnici, tvrdi, čak i pozivaju na njihovo podnošenje, ali uz dodatak kako ‘‘šteta nikada neće biti nadoknađena‘‘, u što se i osobno uvjerio. Članovi njegove zadruge obrađuju približno 400 hektara zemljišta, dok se cijelo poručje u sjevernoj i sjevernoistočnoj Baranji, gdje su štete najveće, proteže na desetak tisuća hektara. Pričalo se, nastavlja, kako jeleni neće ‘‘napasti‘‘ uljanu repicu, koju su upravo stoga posijali na 13 hektara, ali se to pokazalo netočnim.


- Ovdje živimo već tristo godina. Nitko nas nije uspio otjerati, ali će to učiniti divljač i nebriga države - ogorčen je Kovačev. Seljaci tvrde kako je, prije podizanja ‘‘Orbanove‘‘ žice na granici između Mađarske i Hrvatske, ovdje bilo približno 2000 grla jelenske divljači. Znaju da je upravo ovo područje raznoj divljači stoljećima ‘‘migrantski put‘‘ budući da jeleni ne poznaju granice, ali im je, podizanjem ograde, on zatvoren.


- Broj jelenske divljači narastao je na sigurno 3500 grla jer su se ženke u međuvremenu telile, pa možete misliti kakve štete nastaju - kaže Matija Andrić, čija tvrtka zapošljava četvero ljudi i obrađuje 250 hektara poljoprivrednih površina. Kaže kako se čelni ljudi mjesnih lovačkih društava ‘‘zaklinju‘‘ da godišnje smiju odstrijeliti samo četrdesetak grla jelenske divljači, što je kap u moru silnog krda. Predlaže da se dio jelena na neki način preseli u neke druge krajeve Hrvatske jer će za koju godinu njegova općina - opustjeti.


Kao većina tamošnjih seljaka, kreditno je zadužen i Stjepan Črep. Ni on se ne može pomiriti s činjenicom da manja skupina pojedinaca od tako velikog broja divljači ima i te kakve koristi, a većina mještana nesagledive štete. Živi isključivo od poljoprivrede, što neće više moći jer su mu uništeni gotovo svi usjevi na 30-ak hektara posijanih površina. Nešto mlađi, Mario Rakić, inače iz Osijeka, kaje se što se poljoprivredom počeo baviti upravo u vrijeme podizanja ‘‘žilet-žice‘‘ između Mađarske i Hrvatske, nastavljajući tako posao koji je započeo njegov otac. Objašnjavaju kako je dio usjeva totalno uništen, dok su jeleni na dijelu klipove kukuruza samo zagrizli, što je dovoljno za pojavu bolesti i zaraze, zbog koje njihovo zrno nitko neće otkupiti. Nisu pomogle ni hajke na divljač, bacanje petardi, repelentni... Zbrajaju gotovo milijunske štete i od države pod hitno traže neko rješenje.
- Ili mi ili divljač! Ovo je gore od rata - podvlače.