Proizvođači kaosa u nas i u susjedstvu ne znaju za stanku, oni rade punom parom. Nedavni pokušaj skupine srbijanskih vojnika da se infiltriraju u Hrvatsku u civilu kako bi u danome trenutku osvanuli u vojnim odorama koje su kao nekakvi lopovi švercali u prtljazi svjedoči o svom besmislu hrvatsko-srpskih odnosa u 21. stoljeću. Zar je potrebno da nakon toliko prolivene krvi na obje strane ponovo nekakva vojska iz Srbije upada u našu zemlju?

Poruka koju je režim iz Beograda želio odaslati Hrvatskoj nedvojbeno je imala obilježje vojne prijetnje i ona nije bila samo simbolična, bez obzira što se u spornom kombiju nalazila ekipa od tek 11 srbijanskih časnika i vojnika poslanih da izvedu propagandni igrokaz na hrvatskom teritoriju. Naime, domaćoj javnosti promaknula je činjenica (ili je pak spretno zataškana u medijima kako bi se umanjila šteta) da se u isto vrijeme na samo nekoliko desetaka kilometara od hrvatske granice odigravala pokazno-taktička vježba srbijanske žandarmerije i policijskih specijalaca pod nazivom "Povratak 2019", koju je osobno nadgledao predsjednik Aleksandar Vučić. Obraćajući se novinarima na vojnom vježbalištu u Nikincima Vučić je slavodobitno rekao: "To je bila strahovita vatrena moć, tu ništa ne može da preživi."

Vježbi srbijanskih poluvojnih snaga bio je nazočan i kineski general Zhang Youxi, dopredsjednik Središnjeg vojnog povjerenstva i član Politbiroa Kineske Komunističke partije, ovdje u funkciji prodavača kineskog oružja, točnije bespilotnih letjelica. Kako je izvijestio britanski list The Daily Telegraph, Srbija je od Kine kupila devet vojnih dronova tipa Chengdu Pterodactyl I, u Kini poznati i kao Wing Loong, koje mogu ponijeti bombe i projektile namijenjene ciljevima na zemlji. Poznato je da tobože proeuropski Beograd jača vojnu i političku suradnju ne samo s Ruskom Federacijom nego i s Narodnom Republikom Kinom. Srbijanski ministar obrane Aleksandar Vulin je u srpnju ove godine najavio mogućnost održavanja prve vojne vježbe s Kinom. Zaboravite Pelješki most i Titoland u Kumrovcu, ono što Kineze istinski zanima u ovome dijelu svijeta jest tehnološka pamet iz posrnulog Brodarskog instituta u Zagrebu i vojna nazočnost u Srbiji! Nakon egzotične epizode strateškog partnerstva s komunističkom Albanijom (1956. - 1978.), ovo je prvi važniji kineski vojni i politički prodor na tlu Europe. Poznavatelji prilika upozoravaju kako bi pojačano kinesko i rusko naoružavanje u posljednje vrijeme moglo potaknuti Srbiju na još jedan rat, onaj protiv Kosova, a nije isključeno ni vojno angažiranje u operaciji proglašenja neovisnosti Republike Srpske, kada do njega dođe. Moglo bi ponovno u jugoistočnoj Europi biti krvi do koljena, a ulogu Željka Ražnatovića Arkana ovaj bi puta mogle zamijeniti kineske bespilotne letjelice.

Ono što bi posebno trebalo zabrinuti Hrvatsku koju ovakve vijesti ne bi smjele zateći na spavanju jest uvrštavanje naše zemlje (uz Albaniju) među najveće regionalne prijetnje koje ističe nova srbijanska Strategija nacionalne sigurnosti. U tome dokumentu izrijekom se spominje i neriješeno pitanje međusobne granice. Hoće li Srbija ponovno kao 1991. izvršiti vojni desant na Vukovarsku adu? Samo dan poslije Vučić je bio prisutan i na vojnoj vježbi s bojnim gađanjem na vojnom poligonu Titel u Banatu, ponovno u nazočnosti kineskog izaslanstva. Drsku prijetnju Hrvatskoj spretno je uvio u tobožnju pohvalu rekavši: "Imaju ljude koji odlično obavljaju svoj posao. Hrvatska vojska ima svojih slabih točaka, ali je iznimno snažna vojska i mi im čestitamo na tome". Ovdje valja obratiti pozornost na spominjanje "slabih točaka" Hrvatske vojske i upitati se zašto se Srbijanci zanimaju za njih? Naravno, da bi vježba u Nikincima polučila još veći rezultat da se "četa mala, ali odabrana" od 11 časnika, kadeta i gojenaca Vojske Srbije uspjela probiti do Jasenovca gdje su trebali osvanuti u svečanim odorama na liturgiji u manastiru Svetog Jovana Krstitelja. Odabir vojnog poligona u Nikincima kao mjesta odakle će Vučić nadgledati posebnu operaciju koju je trebala izvesti spomenuta ekipa nije slučajan. Naime, dva nekadašnja većinska hrvatska sela u istočnome Srijemu, Hrtkovci i Nikinci, bila su poseban objekt iživljavanja tijekom kampanje etničkog čišćenja 1992. - 1995. koju je poduzeo četnički vojvoda Vojislav Šešelj. Jedan od njegovih najodanijih pomoćnika u to vrijeme bio je upravo mlađahni Aleksandar Vučić.

Ima još jedna važna pojedinost. Spomenuto izaslanstvo Vojske Srbije u Jasenovac pozvao je episkop pakračko-slavonski Jovan (Ćulibrk) koji ima sjedište u Pakracu. Njega bije glas da je veliki ekumenist i to je vjerojatno istina. No, istodobno valja znati da je Ćulibrk kao nekadašnji vojni padobranac bio pripadnik 63. padobranske brigade iz Niša te je i danas pričuvni dočasnik Vojske Srbije. Prošle godine beogradski list Politika objavio je tekst o njemu pod naslovom "Padobranac u mantiji". Vladika Jovan se tom prilikom pohvalio kako je skakao iz zraka s pripadnicima ruske i izraelske vojske te Specijalne antiterorističke jedinice. Upravo je ta postrojba sudjelovala na posljednjoj vježbi u Nikincima. Na novinarsko pitanje kako u sebi miri padobranca i vladiku, Ćulibrk je odgovorio: "Prije mi se čini da se, ponekad i na nepredvidive načine, dopunjuju".



Prigodom posjeta ruskog patrijarha Kirila (Gundjajeva) Beogradu episkope i svećenike u njegovoj pratnji najviše je oduševio Ćulibrk, u koga su upirali prstom i uzvikivali: "Desantnik!" Godine 2015. pakrački vladika Jovan boravio je u Rusiji, na poziv zapovjednika Zračnodesantne vojske Ruske Federacije general-dopukovnika Vladimira Anatoljijevića Šamanova. Militarizaciji srpskog pravoslavlja u Hrvatskoj pridonosi i činjenica da je mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije (Perić) prethodno bio vojni episkop u Srbiji, a potom i koordinator za suradnju između Srpske pravoslavne Crkve i Vojske Srbije. To je čimbenik s kojim ozbiljno moraju računati hrvatske sigurnosne službe.

Pravu svrhu neuspješnog desanta srbijanske vojne postrojbe u zapadnoj Slavoniji valja iščitati iz političke i medijske harange pokrenute iz Beograda. Najprimitivniju poruku odaslala je ne baš pretjerano inteligentna srbijanska premijerka Ana Brnabić rekavši kako posrijedi nije "sukob Srbije i Hrvatske nego sukob između fašizma i antifašizma". Izborom trenutka i prigodne retorike Beograd je nedvojbeno priskočio u pomoć svome "vojniku" Miloradu Pupovcu koji se našao u nebranome grožđu zbog svog uspoređivanja današnje Hrvatske s Endehazijom. Ono što užasava u ovoj priči jest nepodnošljiva lakoća uporabe vojske i crkve.